Djeca sa poteškoćama u razvoju čine važan, ali često marginalizovan dio društva u Crnoj Gori. Iako su zakonodavni okviri i strateški dokumenti, poput Zakona o obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama i Nacionalne strategije za inkluziju, značajno unaprijedili njihova prava, svakodnevni izazovi sa kojima se suočavaju ostaju kompleksni i višestruki.
Za mnogu djecu sa poteškoćama u razvoju ključni problemi počinju u najranijem djetinjstvu. Rano otkrivanje poteškoća i pristup ranoj intervenciji često su ograničeni. Dok veći gradovi imaju specijalizovane centre i ustanove, roditelji u manjim sredinama naročito ruralnim područijima često nemaju pristup stručnjacima poput logopeda, defektologa ili fizioterapeuta I tu nastaje veliki problem.
„Moj sin ima četiri godine i tek nedavno smo dobili dijagnozu. Putujemo iz Berana u Podgoricu svakih 15 dana na terapije, jer u našem gradu nema odgovarajućih usluga,“ kaže Milena J., majka dječaka sa autizmom.
Ovakve situacije ukazuju na potrebu za decentralizacijom i ravnopravnom raspodjelom resursa kako bi se sva djeca, bez obzira na mjesto stanovanja, imala jednak pristup podršci.
Šta je sa obrazovanjem, da li je to samo slovo na papiru?
„Moja kćerka ide u redovnu osnovnu školu, ali nemamo podršku asistenta u nastavi, jer je smatraju da njen oblik bolesti lakšim. Nastavnici se trude, ali nisu obučeni za rad sa djecom poput nje, pa ja često boravim u učionici “ ističe Zorica P., majka djevojčice sa cerebralnom paralizom.
Crna Gora je napravila korake ka inkluzivnom obrazovanju, omogućavajući djeci sa poteškoćama u razvoju da pohađaju redovne škole. Međutim, u praksi, mnoge škole nisu u potpunosti opremljene da odgovore na njihove potrebe.
Nedostatak asistenata u nastavi, prilagođenih nastavnih planova i školovanog kadra predstavlja značajan problem. Iako su pedagoški asistenti zakonom predviđeni, njihov broj je nedovoljan. U školi u Nikšiću, na primjer, jedan asistent često radi sa više djece različitih potreba, što smanjuje kvalitet podrške.
Zašto predrasude?
Pored obrazovnih problema, svakodnevni život djece sa poteškoćama u razvoju opterećen je i društvenim predrasudama. Iako se svijest o pravima i mogućnostima ove djece povećava, stigmatizacija i dalje predstavlja prepreku njihovoj punoj integraciji.
Porodice često izvještavaju o neosjetljivim komentarima ili izbjegavanju njihove djece od strane vršnjaka i njihovih roditelja. Takve situacije dodatno otežavaju socijalizaciju djece i otežavaju roditeljima da pronađu podršku u zajednici.
Primjeri dobre prakse
I pored izazova, postoje svijetli primjeri koji pokazuju da inkluzija i podrška djeci sa poteškoćama u razvoju nisu nemogući. Dnevni centri u Podgorici, Bijelom Polju, Cetinju i Herceg Novom pružaju usluge terapije, edukacije i socijalizacije, dok nevladine organizacije kao što su „Udruženje roditelja djece sa smetnjama u razvoju“ „Ekvivalent“ igraju ključnu ulogu u osnaživanju roditelja i djece. Takođe kompanija Modesty MK već par godina unazad uključuje djecu I mlade u kulturni život kroz manifestacije, filmove, pozorišne predstave.
Takođe, pojedine škole ističu se kao primjeri dobre prakse. Osnovna škola „21. maj“ u Podgorici implementirala je program inkluzivnog obrazovanja koji uključuje asistente, prilagođene metode nastave i redovne radionice sa vršnjacima.
Pričali smo sa učiteljicu ove škole „Radimo na tome da svako dijete osjeti da pripada i da bude prihvaćeno. Kroz radionice i projekte, cijela škola postaje svjesnija značaja inkluzije“.
Šta dalje?
Roditelji i stručnjaci slažu se da su promjene moguće uz zajednički trud države, obrazovnih institucija i građanskog sektora. Ulaganjem u inkluziju i podršku ovoj djeci, Crna Gora ne samo da ispunjava zakonske obaveze, već gradi društvo jednakih šansi za sve.
„Naša djeca imaju potencijal. Samo im treba prilika,“ zaključuje Milena J., majka iz Berana, šaljući snažnu poruku koja treba da inspiriše sve nas.
Projekat “Kad tišina progovori” realizuje se uz podršku Ministarstva kulture i medija Crne Gore. Cilj projekta je da istakne izazove s kojima se suočavaju djeca sa poteškoćama u razvoju, s posebnim fokusom na njihov razvoj, obrazovanje i svakodnevni život.
radiotitograd.me / Radonjić A.