CDT objavljuje novu epizodu serijala “Popravni iz istorije”, u kojoj se govori o tome ko je
zaista bio Pavle Đurišić, s kim je sarađivao tokom Drugog svjetskog rata i kako je od
učesnika ustanka protiv okupatora postao njihov vjerni saradnik čije su jedinice počinile
mnogobrojne zločine. Direktan povod objavljivanja ove epizode je godišnjica
postavljanja spomenika Pavlu Đurišiću.
Kada spomenik ratnom zločincu može biti nezakonito podignut, premještan iz objekta u
objekat, sklonjen u crkvene prostorije, a potom nestati pred očima policije, onda više ne
govorimo samo o običnom institucionalnom propustu, već o političkom stavu, selektivnoj
pravdi i utisku svjesnog saučesništva ćutanjem ili nečinjenjem.
Policija, koja se svakodnevno hvali postignutim rezultatima, imala je obavezu da utvrdi i
javnosti saopšti sve relevantne okolnosti ovog slučaja, ali to nije učinila. Zato se mora
postaviti pitanje: da li je policija toliko nesposobna da ne može pronaći onoliku statuu ili
je svjesno odlučila da ne postupi po zakonu? U oba slučaja riječ je o skandalu koji
zahtijeva utvrđivanje konkretne komandne, profesionalne i političke odgovornosti.
Cjelokupan slučaj predstavlja težak poraz države. Poraz je što je spomenik uopšte
postavljen, što je sklonjen u vjerske objekte, što mu se izgubio trag, a o maltretiranju
novinara i reportera koji su pokušali raditi svoj posao i dokumentovati ovu državnu
sramotu da i ne govorimo.
Nijedna vjerska zajednica, pa ni Srpska pravoslavna crkva, ne smije biti paralelna vlast,
niti njeni objekti mogu biti sigurna kuća za predmete koje potražuju državni organi.
Ukoliko je spomenik bio čuvan, premještan ili skrivan uz znanje ili učešće crkvenih lica
— a teško je povjerovati da se sve odvijalo bez učešća njihovih starješina — država je
bila dužna da odlučno postupi i utvrdi ko je i na koji način ometao sprovođenje zakona.
Umjesto toga, institucije su se ponašale kao da pred ovim centrom moći prestaje
njihova nadležnost.
Ovakvo ponašanje dijela države nije “borba protiv podjela”, već politička poruka. Time
se ohrabruju istorijski revizionizam, veličanje saradnika fašističkih i nacističkih
okupatora i ratnih zločinaca, kao i kontinuirani pokušaji da se obesmisli antifašistički
karakter Crne Gore.
Ovaj slučaj je simbol države koja uzmiče pred politički i vjerski moćnim strukturama.
Dok se ne utvrdi gdje je statua, ko je skrivao, ko je propustio da je zaplijeni i ko je
naredio ili tolerisao takvo postupanje, slučaj će ostati dokaz da u Crnoj Gori postoje
pojedinci i institucije koji su iznad zakona, ali i da se vrijednost kakva je antifašizam
može lako trampiti za nekoliko političkih poena ili nečiji politički blagoslov.
Epizoda CDT-ovog serijala “Popravni iz istorije: Pavle Đurišić” dostupna je na ovom
linku.
