Foto:MO/Printscreen
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda ocijenio je da je u postupku odlučivanja o prestanku službe jednog pripadnika Vojske Crne Gore uočena nedovoljna efikasnost, nakon što je predmet tokom više od dvije godine nekoliko puta vraćan Ministarstvu odbrane na ponovni postupak i odlučivanje. Prestanak službe uslijedio je zbog navodno neopravdanog odsustva sa dužnosti, odnosno spora oko opravdanosti odsustva i dokumentacije kojom je pripadnik VCG pokušao da ga opravda. Ministarstvo odbrane mu je izreklo nečastan otpust, dok je tokom postupka posebno osporavano pitanje vrednovanja medicinske dokumentacije iz SAD i zahtjeva za produženje neplaćenog odsustva.
Kako se navodi u zaključnim ocjenama Zaštitnika, od donošenja prvog rješenja 17. jula 2024. godine do posljednjeg rješenja Ministarstva odbrane od 31. avgusta 2026. godine protekle su više od dvije godine, tokom kojih su odluke više puta poništavane zbog nedostataka u utvrđivanju činjeničnog stanja i obrazloženju.
“Iz dokumentacije proizlazi da je prvobitno rješenje Ministarstva odbrane poništeno od strane Državne komisije za žalbe, da je nakon ponovnog odlučivanja uslijedio upravni spor, te da su i u daljem toku postupka odluke Ministarstva odbrane više puta poništavane, uz vraćanje predmeta na ponovni postupak i odlučivanje. Pri tome, primjedbe nadležnih organa nijesu se odnosile samo na formalne nedostatke donesenih odluka, već i na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i potrebu sadržinske ocjene dokaza relevantnih za odlučivanje o opravdanosti odsustva podnosioca pritužbe”, ističe se u zaključima.
Zaštitnik posebno ukazuje na presudu Upravnog suda iz decembra 2025. godine, kojom je naglašena potreba da se prilikom odlučivanja razmotre medicinska dokumentacija iz Sjedinjenih Američkih Država, zahtjev za produženje neplaćenog odsustva, komunikacija putem aplikacije Viber, kao i iskazi svjedoka.
“Sud je ukazao i na to da se pitanje opravdanosti odsustva ne može razriješiti isključivo pozivanjem na nedostatak potvrde o privremenoj spriječenosti za rad izdate u skladu sa domaćim propisima, bez odgovarajućeg razmatranja ostalih dokaza i okolnosti konkretnog slučaja, kao i na potrebu razmatranja medicinskog vještačenja”, dodaje se.
U daljem toku postupka, Državna komisija za žalbe je rješenjem od 5. februara 2026. godine usvojila žalbu podnosioca pritužbe, poništila rješenje Ministarstva odbrane od 18. juna 2025. godine i predmet vratila na ponovni postupak i odlučivanje.
Nakon što je Ministarstvo odbrane 23. aprila 2026. godine ponovo odlučilo o prestanku službe podnosioca pritužbe, Državna komisija za žalbe je rješenjem od 2. jula 2026. godine ponovo poništila prvostepeno rješenje i predmet vratila Ministarstvu na ponovni postupak, ukazujući na potrebu potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja i odgovarajućeg obrazlaganja odluke.
“Navedena hronologija ukazuje da se postupak nije okončao u relativno kratkom roku, već je tokom više od dvije godine više puta ponavljano odlučivanje o istoj upravnoj stvari. Iako vraćanje predmeta na ponovni postupak predstavlja zakonom predviđenu procesnu mogućnost, učestalost takvog postupanja u konkretnom slučaju, naročito imajući u vidu razloge zbog kojih su prethodne odluke poništavane, zahtijeva razmatranje sa stanovišta efikasnosti i kvaliteta postupanja organa uprave”, ukazuje Zaštitnik.
Zaštitnik je imao u vidu i navode Ministarstva odbrane da je u posljednjem ponovnom postupku preduzelo dodatne procesne radnje, uključujući saslušanje 6. avgusta 2026. godine, kao i da je razmatralo medicinsku dokumentaciju, zahtjev za produženje neplaćenog odsustva, evidencije prisustva, komunikaciju putem aplikacije Viber i druge pribavljene podatke.
“Ove okolnosti ukazuju da je Ministarstvo preduzimalo određene radnje radi ponovnog odlučivanja. Ipak, činjenica da su dodatne radnje preduzete ne otklanja značaj prethodnog toka postupka, niti potrebu da se obezbijedi njegovo efikasno i konačno okončanje”, dodaje Zaštitnik.
U zaključku se naglašava da se višestruko poništavanje odluka ne može posmatrati samo kao niz odvojenih procesnih događaja, već se mora sagledati njihov zbirni uticaj na trajanje postupka i pravni položaj stranke.
Zaštitnik je, međutim, naglasio da nije ovlašćen da preispituje pravilnost i zakonitost pojedinačnih upravnih akata, niti da ocjenjuje osnovanost razloga za prestanak službe uz nečasni otpust. To je u nadležnosti organa koji odlučuju u postupcima propisanim zakonom.
Konačna ocjena Zaštitnika odnosi se na efikasnost, ažurnost i poštovanje standarda dobre uprave, a ne na zakonitost posljednjeg rješenja Ministarstva odbrane.
Ukazano je i na značaj odlučivanja u razumnom roku, kao sastavnog dijela prava na pravično suđenje garantovanog članom 6 stav 1 Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Zaštitnik je zaključio da je ponovljeno vraćanje predmeta na odlučivanje produžilo neizvjesnost u pogledu pravnog statusa podnosioca pritužbe i da takvo postupanje nije u skladu sa zahtjevima dobre uprave i pravne sigurnosti.
“Ministarstvo odbrane treba da obezbijedi efikasno dalje postupanje, uz dosljedno uvažavanje pravnih shvatanja i primjedaba nadležnih organa”, navodi Zaštitnik.
S.Đ.
Izvor:CDM
