Koliki je normalan puls u mirovanju – kada promjene mogu biti znak za uzbunu?

Puls najčešće provjeravamo kada se osjećamo loše, kada smo pod velikim naporom ili primijetimo da nam srce kuca drugačije nego inače. Međutim, stručnjaci savjetuju da povremeno izmjerimo puls i kada se osjećamo potpuno dobro, dok mirujemo.

Tako možemo da upoznamo svoj uobičajeni srčani ritam i lakše primijetimo eventualne promjene.

Srce prirodno mijenja brzinu rada u zavisnosti od toga šta radimo i kako se osjećamo.

Kuca brže kada smo fizički aktivni, uzbuđeni ili uplašeni, a sporije kada se odmaramo. Na puls mogu uticati i različita zdravstvena stanja, stres, temperatura, hidratacija, kvalitet sna, ljekovi i fizička kondicija.

Koliki je normalan puls u mirovanju?

Za većinu odraslih osoba normalan puls u mirovanju je između 60 i 100 otkucaja u minuti. Mirovanje u ovom slučaju znači da sjedite ili ležite, ali ne spavate.

Ipak, nije važno samo znati šta se smatra normalnim rasponom. Još je važnije da znate koliki je vaš uobičajeni puls.

Ako vam se, na primjer, puls godinama kreće oko 60 otkucaja u minuti, a odjednom počnete da bilježite 90, ta promjena može biti važna čak i ako se 90 i dalje nalazi u normalnom rasponu.

Kardiološkinja Borka Pezo Nikolić ističe za Živim.hr. da bi ljudi trebalo da poznaju svoj puls i da obrate pažnju na promjene, preskakanje otkucaja ili potpuno nepravilan ritam.

Kako pravilno izmjeriti puls?

Puls je najlakše napipati na ručnom zglobu, na strani na kojoj se nalazi palac.

Postavite tri srednja prsta na unutrašnju stranu zgloba i lagano pritisnite dok ne osjetite pulsiranje.

Zatim brojite otkucaje tokom jednog minuta. Možete ih brojati i 30 sekundi, pa dobijeni broj pomnožiti sa dva.

Puls mogu da mjere i aparati za pritisak, dok pojedini pametni satovi danas mogu da registruju i nepravilnosti u srčanom ritmu, a neki mogu da naprave i EKG.

Šta može da ubrza ili uspori puls?

Sporiji puls može biti posledica dobre fizičke kondicije ili određenih ljekova, ali ponekad može ukazivati i na problem sa sprovođenjem električnih impulsa kroz srce.

Ubrzan puls može biti normalna reakcija na fizički napor, stres ili uzbuđenje, ali se može javiti i zbog povišene temperature, dehidratacije, anemije, pojačanog rada štitne žlijezde ili različitih poremećaja srčanog ritma.

Osjećaj da srce „preskače“ često izazivaju ekstrasistole, odnosno prevremeni otkucaji koji su veoma česti i najčešće bezopasni. Međutim, nepravilan rad srca ili osjećaj „treperenja“ može biti povezan i sa aritmijom, poput atrijalne fibrilacije.

Sam osjećaj nije dovoljan za postavljanje dijagnoze, pa je za utvrđivanje uzroka potrebno uraditi EKG, a kod povremenih tegoba ljekar može preporučiti i 24-časovni Holter.

Na brzinu pulsa utiču brojni faktori – od godina i fizičke kondicije do stresa, sna, temperature, hidratacije, hormona i rada štitne žlijezde.

Puls mogu da ubrzaju i temperatura, bol, anemija, infekcija, nikotin, kofein i pojedini ljekovi. Zato jednu izmjerenu vrijednost ne treba posmatrati izolovano, već u kontekstu toga kakav je puls inače.

Ljekaru bi trebalo da se obratite ako je puls u mirovanju stalno veoma brz ili spor, ako osjećate preskakanje ili nepravilan rad srca, ako postajete svjesni otkucaja srca bez mjerenja pulsa ili ako prilikom mjerenja osjećate podrhtavanje umjesto pravilnih otkucaja.

Posebnu pažnju zahtijevaju poremećaji ritma praćeni nesvjesticom, bolom u grudima, nedostatkom vazduha ili izrazitom slabošću.

Prema navodima kardiološkinje iz teksta, hitnu medicinsku pomoć treba potražiti kada je broj otkucaja veoma nizak, oko 35–40 u minuti ili manje, ili viši od 100 u minuti i istovremeno postoje simptomi poput lupanja srca, otežanog disanja, bola u grudima ili vrtoglavice.

Ponekad pulsiranje možemo primetiti i na mjestima gdje ga ne očekujemo.

Pulsiranje u glavi ili uhu može biti izraženije zbog zapušenog uha, migrene ili pulsirajućeg tinitusa.

U stomaku se pulsiranje često može osjetiti zbog prolaska krvi kroz trbušnu aortu, naročito kod mršavijih osoba ili kada leže.

Puls se razlikuje i prema uzrastu

Normalan broj otkucaja u mirovanju zavisi i od godina. Prema podacima navedenim u tekstu, kod budnih osoba rasponi su:

prve četiri nedjelje života: 100–205 otkucaja u minuti

od četiri nedjelje do godinu dana: 100–180

od jedne do tri godine: 98–140

od tri do pet godina: 80–120

od pet do 12 godina: 75–118

od 13 godina: 60–100 otkucaja u minuti.

Tokom spavanja puls može biti sporiji, dok se tokom fizičke aktivnosti prirodno ubrzava.

Važno je zato pratiti sopstveni uobičajeni puls, a ne paničiti zbog jednog izolovanog mjerenja. Ako primijetite upornu ili naglu promjenu srčanog ritma, naročito ako je praćena drugim simptomima, razgovor sa ljekarom je najbolji način da se utvrdi uzrok.