Foto:Shutterstock
Deset hiljada koraka dnevno godinama se predstavlja kao svojevrsna magična granica koju treba dostići za bolje zdravlje. Međutim, novo istraživanje pokazuje da nije važan samo broj koraka nego i tempo kojim hodamo.
Istraživanje naučnika s Monash Universityja i University of Sydneyja, objavljeno u septembru u časopisu British Journal of Sports Medicine, pokazalo je da različite kombinacije broja koraka i intenziteta hodanja mogu biti povezane s manjim rizikom od prerane smrti.
Naučnici su analizirali podatke 64.743 sredovječne osobe iz britanske baze UK Biobank. Učesnici su sedam dana nosili uređaje koji su bilježili njihovo kretanje, a zatim su praćeni u prosjeku oko osam godina.
Rezultati su posebno zanimljivi za ljude koji tokom dana ne uspijevaju mnogo hodati.
Kod osoba koje su pravile manje od 5.000 koraka dnevno, tempo od oko 80 koraka u minuti bio je povezan s približno 28 posto manjim rizikom od smrti u odnosu na referentnu grupu s vrlo sporim tempom.
Najniži rizik zabilježen je kod ljudi koji su pravili između 7.500 i 10.000 koraka dnevno, uz tempo od približno 100 koraka u minuti.
To ne znači da je pronađena nova “magična formula”. Riječ je o opservacijskom istraživanju koje pokazuje povezanost, ali ne dokazuje da određeni broj ili tempo koraka direktno uzrokuje duži život.
Zanimljivo je da cilj od 10.000 koraka izvorno nije nastao na osnovu medicinskih istraživanja. Njegova popularnost vuče korijene iz marketinške kampanje za japanski pedometar iz 1960-ih godina.
Kasnija istraživanja pokazala su da zdravstvene koristi postoje i prije dostizanja te granice.
Velika analiza Univerziteta Sidnej iz 2025. pokazala je da je 7.000 koraka dnevno povezano s približno 47 posto manjim rizikom od prerane smrti u odnosu na 2.000 koraka. Značajne koristi zabilježene su i kada ljudi povećaju kretanje s oko 2.000 na između 5.000 i 7.000 koraka.
Jedan od autora Nicholas Koemel ističe da osoba koja dnevno napravi 4.000 koraka, ali dio njih napravi energičnijim tempom, i dalje čini nešto korisno za svoje zdravlje. Osoba koja ne može brzo hodati može, s druge strane, imati koristi od postepenog povećavanja ukupnog broja koraka.
Brže hodanje pritom ne znači da svi trebaju dostići isti broj koraka u minuti. Jednostavan pokazatelj može biti disanje: pri žustrijem hodu ono bi trebalo biti ubrzano, ali bi osoba i dalje trebala moći razgovarati u kraćim rečenicama.
Rezultate ne treba tumačiti ni kao poruku da je svejedno napravimo li 3.000 ili 10.000 koraka. Dokazi pokazuju da povećavanje dnevnog kretanja donosi zdravstvene koristi, posebno ljudima koji se vrlo malo kreću.
Nova studija prije svega sugeriše da broj na telefonu ili pametnom satu nije jedino mjerilo. Ako ne možete svakog dana napraviti 10.000 koraka, povećavanje broja koraka uz nešto energičniji tempo i dalje može biti veoma korisno.
Izvor:DAN
