Foto:Shutterstock
Polubudni ulazite u kuhinju i počinjete da kuvate kafu. Prije nego što ste popili i prvi gutljaj, aroma ispuni prostoriju. Jutro odjednom djeluje podnošljivije.
Ali šta se upravo dogodilo?
Kofein još nije dospio u vaš krvotok. Kafa vam nije ni dotakla usne. Ipak, vaš mozak možda već reaguje.
Prethodne studije povezivale su aromu kafe sa promjenama raspoloženja, pamćenja, stresa i moždane aktivnosti.
Međutim, te reakcije uglavnom su proučavane odvojeno, pa je jedno pitanje ostalo bez odgovora: kada kafa promijeni način na koji se neko osjeća, da li mozak i tijelo reaguju zajedno?
Istraživači sa Farmaceutskog univerziteta Šova u Japanu proučavali su upravo taj trenutak. U njihovoj studiji, objavljenoj u časopisu Nutrients, učestvovalo je 20 studenata uzrasta od 20 do 29 godina.
Pratili su raspoloženje, moždane talase, puls i varijabilnost srčanog ritma dok su ispitanici sedeli pored svježe skuvane kafe, ali je nisu pili.
U roku od pet minuta učesnici su prijavili manje negativnih osjećanja, a zabilježena je i promjena EEG indeksa povezanog sa opuštanjem. Njihovo srce, međutim, nije pokazalo promjene.
Istraživači su skuvali 20 grama mljevene kafe sa 400 mililitara vode zagrijane na 85 stepeni Celzijusa. Napitak su stavili u staklenu posudu udaljenu oko 50 centimetara od svakog učesnika.
Ispitanici su sedjeli i normalno disali dok se aroma širila prostorijom.
Prije i posle ove pauze uz miris kafe, učesnici su popunjavali upitnik kojim su procenjivani napetost i anksioznost, depresija i potištenost, bes i neprijateljstvo, energičnost, umor i zbunjenost.
Aktivnost mozga i puls beleženi su pomoću prenosive trake za glavu, dok je varijabilnost srčanog ritma mjerena posebnim nosivim uređajem.
Posle pet minuta provedenih uz aromu kafe, ukupni rezultati koji su pokazivali poremećaje raspoloženja kod učesnika bili su niži.
Prijavili su manje umora, napetosti i anksioznosti, zbunjenosti, depresije i potištenosti. Nakon prilagođavanja rezultata zbog višestrukih statističkih poređenja, smanjenja umora, napetosti i anksioznosti, zbunjenosti, depresije i potištenosti ostala su statistički značajna.
Međutim, nivo energičnosti nije se značajno povećao. Čini se da aroma nije bila povezana sa naglim naletom energije, već prije sa ublažavanjem negativnih osjećanja.
Istraživači su otkrili i povećanje EEG „indeksa opuštenosti“, izračunatog na osnovu relativnog udjela alfa, beta i teta moždanih talasa.
To bi moglo da zvuči kao da su se mozgovi učesnika opustili već pri prvom mirisu kafe. Međutim, rezultat treba tumačiti sa oprezom.
Iako je standardizovana veličina efekta bila velika, apsolutno povećanje bilo je skromno. Naučnici takođe ne znaju da li promjena ove veličine predstavlja fiziološki značajno opuštanje.
Nalaz, dakle, pokazuje promjenu izračunatog EEG indeksa, a ne dokaz da aroma kafe opušta mozak.
Srce se, s druge strane, nije pridružilo ovoj „pauzi za kafu“. Ni puls ni varijabilnost srčanog ritma nisu se značajno promijenili.
Učesnici koji su prijavili najveće poboljšanje raspoloženja nisu nužno imali i najveće promene na EEG-u. Na individualnom nivou, promjene raspoloženja, moždane aktivnosti, pulsa i varijabilnosti srčanog ritma nisu bile značajno povezane.
To pomaže da se odgovori na prvobitno pitanje istraživača. Raspoloženje i EEG aktivnost mogu da se promijene na nivou grupe, a da pritom ne predstavljaju jednu koordinisanu reakciju organizma.
Nije teško zamisliti zašto bi kafa mogla da utiče na to kako se osjećamo.
Naše čulo mirisa usko je povezano sa sistemima u mozgu koji učestvuju u emocijama i pamćenju. Poznati miris može da prizove osobu, mjesto ili osjećanje prije nego što ga svjesno prepoznamo.
Kafa sa sobom nosi brojne asocijacije. Njena aroma može da označava jutro, toplinu, pauzu od posla, razgovor sa prijateljem ili obećanje kofeina.
Odvojena studija iz 2018. godine pokazala je da su ljudi bolje rešavali analitičke zadatke kada su bili izloženi mirisu nalik kafi. Miris je povećao njihova očekivanja da će dobro obaviti zadatak, što ukazuje na to da bi naučene asocijacije ili efekat sličan placebu mogli da imaju određenu ulogu.
Tu dolazimo do najvećeg ograničenja nove studije: nije postojala kontrolna grupa.
Istraživači nisu uporedili aromu kafe sa prostorijom bez mirisa, nekim drugim mirisom ili placebom. Zbog toga ne mogu da utvrde da li je upravo kafa izazvala zabilježene promjene.
Pet minuta mirnog odmora moglo je samo po sebi da poboljša raspoloženje učesnika. Takođe su možda postali opušteniji u laboratoriji ili su očekivali da će se zbog mirisa kafe osjećati bolje.
Istraživači nisu sistematski procjenjivali koliko često ispitanici piju kafu, da li je vole, koliko im je poznata njena aroma niti kakva im je sposobnost čula mirisa.
Uzorak je bio mali i ograničen na mlade studente. Koncentracija arome i uslovi u okruženju nisu sistematski praćeni, a snimanja su obavljena EEG uređajem namijenjenim širokoj potrošnji.
Veća randomizovana studija mogla bi da uporedi kafu i sa uslovima bez mirisa i sa nekim drugim poznatim mirisom, uz istovremeno praćenje navika ispitanika u vezi sa kafom, njihovih sklonosti i očekivanja.
Do tada, nema razloga da jutarnju šoljicu kafe zamijenite petominutnim mirisanjem napitka u nadi da će vam biti bolje.
Ali sledeći put kada vam kafa popravi dan još pre prvog gutljaja, možda vrijedi zapitati se da li je vaš mozak već otišao na pauzu za kafu.
Izvor:DAN
