Različite i često oprečne poruke koje predstavnici crnogorske vlasti upućuju susjedima i
međunarodnoj zajednici predstavljaju jedan od ključnih izazova za uspješno vođenje
spoljne politika, ocijenio je bivši crnogorski diplomata i profesor prakse međunarodnih
odnosa na Bostonskom univerzitetu, Vesko Garčević, ističući da spoljna politika mora
počivati na jasno definisanoj strategiji iza koje stoje svi akteri vlasti.
On je, u CDT-ovom podkastu Akcija, ukazao da proces pristupanja Evropskoj uniji
(EU) može biti zaustavljen zbog protivljenja pojedinih država članica koje, vođene
sopstvenim nacionalnim interesima, koriste svoj položaj kako bi blokirale napredak
zemlje kandidata.
"Obično male države to često rade, ali rade i velike, na neki drugačiji način. Velike
države u EU vas obično zaustave zato što smatraju da niste sprovodili dovoljno dobro
sve reforme u oblasti vladavine prava ili pravosuđa, dok ove manje države mogu da
iskoriste bilateralne sporove da bi vas zaustavile dalje i time zapravo svoja nacionalna ili
bilateralna pitanja na jedan određeni način predstavljaju kao pitanje kojim treba da se
bavi i EU, što EU želi da izbjegne", rekao je on.
Garčević je istakao da postoji vrlo tanka granica između legitimnog zalaganja za
rješavanje otvorenih bilateralnih pitanja i korišćenja privilegovanog položaja države
članice kako bi se ta pitanja prenijela u okvir procesa proširenja EU.
"Treba imati u vidu samo koliko je buduća članica spremna da sarađuje, ne samo sa
državom sa kojom ima spor, nego i sa EU kao cjelinom u sprovođenju reformi, u
sprovođenju drugih aktivnosti. Ako vi demonstrirate da ste spremni i da ste sve uradili u
drugim oblastima, pretpostavljam da će to pomoći i tom sporu".
Govoreći o regionalnim problemima, Garčević je ocijenio da je prepoznatljiv obrazac
politizacije i instrumentalizacije sporova, koji se potom koriste kao sredstvo za
promovisanje određenih političkih narativa.
"Time se jača nacionalizam. U slučaju Kosova i Srbije, ideja da je Kosovo dio Srbije, taj
narativ koji se u medijima i u političkom životu Srbije koristi do maksimuma iako on
nema veze sa tim što je stvarni život, da ljudi počinju da vjeruju u to. To vam koristi, da
stvarate jednu atmosferu straha, političke zavisnosti, nespremnosti da se bavite drugim
egzistencijalnim pitanjima", ukazao je Garčević.
Komentarišući odnos Srbije prema nezavisnosti Crne Gore koja se često osporava,
Garčević je kazao da bi Crna Gora trebalo da odgovori na takve uticaje razvijanjem
reformi i jasnijem približavanju Zapadu.
"Prvi veliki uspjeh za Crnu Goru bilo je članstvo u NATO-u i to je jedan vrlo snažan
zaštitni mehanizam na ove uticaje. Vi možda ne možete da spriječite te uticaje koji su
prisutni kroz medije, politiku i crkvu, ali možete da minimizirate njihove efekte. Takav
drugi efekat bi bilo članstvo u EU koji bi zaokružio tu vrstu povezivanja sa Zapadom".
Prema njegovom mišljenju, Crna Gora je u odnosu sa Hrvatskom otvorila neka vrlo
politički osjetljiva pitanja koja, kako je kazao, nije trebalo da uradi.
"To su situacije kada treba izbjegavati emocionalne, nacionalističke izjave. Takve stvari
vam mogu pomoći da pridobijete nekoliko glasača, ali u ovom slučaju štete i traže
mnogo više napora da se otklone kasnije”.
Odgovarajući na pitanje da li bi Brisel trebalo aktivnije da se uključi u rješavanje
bilateralnih sporova, Garčević je kazao da EU o tome odlučuje od slučaja do slučaja.
Kako je objasnio, jedno od osnovnih načela procesa proširenja jeste da države
kandidati u članstvo uđu bez neriješenih bilateralnih pitanja, kako ti sporovi ne bi bili
preneseni u okvir same Unije.
Ipak, podsjetio je da su u praksi postojali brojni presedani, među kojima je i primjer
Kipra, koji je postao član EU iako je riječ o podijeljenom ostrvu.
"Kada je riječ o našem regionu, EU se vrlo aktivno bavi pitanjima koja su goruća, kao na
primjer Kosovo ili Srbija. Pokušava da, kroz Briselski proces, iako bezuspješno ili sa
polovičnim uspjehom, približi te dvije strane i proizvede nešto kao dio rezultata tog
procesa. Međutim, u nekim slučajevima koji su tipični bilateralni sporovi, naročito ako to
uključuje članicu EU, onda se pridržava stava da podržava tu svoju članicu", naveo je
Garčević.
Zaključio je da spremnost EU da posreduje u bilateralnim sporovima prvenstveno zavisi
od političkog konteksta i procjene šta u datom trenutku ima veći značaj, napredak
procesa proširenja ili rješavanje konkretnog spora.
