Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Postoje prostori koji vas vode snagom identiteta ka još većim usponima. Lovćen je jedan od njih.
Njegove padine su otvorena knjiga prirode i kulture u kojoj se smjenjuju vjekovi. U njegovim
šumama i kamenjarima opstaju rijetke i otporne biljne i životinjske vrste, dok se između njih jasno
ocrtavaju tragovi čovjeka katuni, suvozidi i skromna arhitektura koja ne narušava, već prati prostor
svojom ljepptom. Ovđe se priroda i kultura ne razdvajaju, već nadopunjuju, a legende i usmena
predanja i danas žive kao u prošlim vijekovima.
U takav prostor, u utorak, 5. maja 2026. godine, stigli su učenici Srednje likovne škole „Petar
Lubarda“ zajedno sa studentima Fakulteta likovnih umjetnosti, nakon što je njihov dan započeo
upravo na FLU-u. Tamo je gostujući profesor sa Akademije „Jan Matejko“ iz Krakova, Slawomir
Biernat, održao predavanje o procesu livenja medalje, otvarajući pitanja odnosa između materije,
forme i umjetničkog izraza.
Njegove riječi nijesu ostale zatvorene u amfiteatru:
,,Umjetnost počinje tamo đe materijal prestaje da bude samo materijal. U procesu oblikovanja, bilo
da je riječ o metalu ili kamenu, umjetnik traži suštinu isto kao što ovđe, na Lovćenu, priroda i
čovjek zajedno oblikuju prostor koji nadilazi formu.”
Nastavak dana na Lovćenu dao je toj misli energiju i inspiraciju. Na Ivanovim koritima učenici i
studenti doživjeli su mirise šuma bukve i bora otvorenost pejzaža djelovali su snažnije od svake
riječi dok ih je izvorska voda zasipala srebrnim kapima.. Sa vidikovaca na Veljem Bosturu i Kuku
prema Mauzoleju, horizont se širio pogledima i to: more, planina i nebo u jedinstvenom skladu koji
se ne može prenijeti, već samo doživjeti. Kroz čarobne i magične prostore Lovćena, kao vodič koji
otkriva, sve njegove ,,tajne” je stručni saradnik za edukaciju i promociju NP Lovćen, književnik i
publicista Božidar Proročić, čije je kazivanje dodatno produbilo doživljaj prostora i otvorilo nove
dimenzije razumijevanja prirodne i kulturne baštine.
Uspon ka Mauzoleju Petra II Petrovića Njegoša bio je susret sa posebnošću koja zahtijeva
unutrašnju snagu, ljepotu i mir. Na tom mjestu, đe kamen čuva misao, učenike i studente dočekao je
čuvar i kustos Lazo Radović. Njegovo kazivanje bilo je dostojanstveno, sa puno emocija i ljubavi
prema poslu koji obavlja kao izuzetan kustos-čuvar nije tumačio samo istoriju otvarao je prostor
razumijevanja. Uz učenike su bili njihovi profesori, među kojima i profesor Milivoje Đukić, čije je
prisustvo ovom putovanju dalo dodatnu dimenziju onu koja spaja znanje, iskustvo i osjećaj
odgovornosti prema prostoru i nasljeđu. U tom ambijentu, doc. dr Ivana Radovanović iznijela je
misao koja je objedinjavala sve doživljeno: ,,Lovćen ne traži da ga posmatrate, već da mu se
približite. Kada to učinite, shvatite da umjetnost nije izdvojena iz života ona je u načinu na koji
prostor traje, u segmentima koje nosi i u odnosu koji čovjek sa njim gradi.
Na kraju, kao mudra završna misao, ostaje zapis poljskog profesora: ,,Lovćen nije prostor kojem
prilazite, već prostor koji vas oblikuje. Jednom kada ga doživite, više mu ne pripadate samo vi već i
on vama.”
Posebnu vrijednost ovom danu dala je i podrška Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne
Gore, koje je prepoznalo značaj ovakvih edukativnih posjeta i omogućilo učenicima i studentima da
bez opterećenja pristupe ovom prostoru znanja. Njihov odnos nije bio samo organizacioni, već
suštinski podrška obrazovanju, mladima i razumijevanju prirodne i kulturne baštine, na način koji
pokazuje odgovornost prema budućnosti.
