Petnaestog ovog mjeseca je u Biblioteci ,,Njegos” u Nikšiću održano književno veče novog romana Milanke Aranitović Rakočević, koje nije bilo samo promocija romana, već susret i otvaranje pitanja koja će ostati dugo nakon završetka ove večeri.
„Sjećanje na budućnost“ okupilo je publiku željnu riječi i misli koje bude i nagone na razmišljanje. U organizaciji Saveza slijepih, ovaj događaj dobio je dublju dimenziju, onu koja nadilazi književnost i dotiče samu suštinu percepcije, postojanja i ljudske suštine.
Veče je teklo u ritmu snažnih i nadahnutih osvrta profesorica književnosti Vesne Josipovic i Ankice Đurišić, te Marka Nikolića i Gorana Macanovića ispred Saveza slijepih, koji su unijeli perspektivu koja se rijetko čuje dovoljno glasno, perspektivu onih koji svijet ne gledaju očima, već ga osjećaju dubinom koja često izmiče vidljivom.
Posebnu nit večeri ispleo je moderator Darko Nikolić čija je smirena i sigurna riječ povezivala učesnike u jedinstvenu cjelinu, dok je Katarina Vorotovic čitanjem odabranih odlomaka iz romana dala glas njihovoj unutrašnjoj noti.
Bio je ovo čas književnosti, ali i čas života, jer, „Sjećanje na budućnost“ nije roman koji nudi odgovore, već postavlja neka pitanja koja duboko zamisle: da li čovjek zaista vidi svijet ili ga samo prepoznaje kroz sopstvene strahove i iskustva i ko je zaista „slijep“ – onaj koji ne vidi očima ili onaj koji ne osjeća suštinu?
U večeri organizovanoj od strane Saveza slijepih, ova pitanja dobila su dodatnu težinu i percepciju o unutrašnjem vidu, o sposobnosti da se svijet osjeti dublje nego što ga većina ljudi ikada pokuša razumjeti. U tom kontekstu, roman prestaje biti samo književno djelo, već postaje most između vidljivog i onog nevidljivog.
Zabilježena kamerama Radio Televizije Nikšić, ovo veče ostaće sačuvano kao dokument jednog susreta, ali ono što je uistinu važno ostaće u onima koji su prisustvovali, u tišinama koje su slijedile nakon aplauza i u pitanjima koja su ponijeli sa sobom…
