Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović vratio je na ponovno odlučivanje Zakon o
Agenciji za nacionalnu bezbjednost, koji je donijela Skupština Crne Gore 28. saziva na
Drugoj sjednici Prvog redovnog (proljećnjeg) zasijedanja u 2026. godini, dana 6. marta
2026. godine.
U nastavku je integralno obrazloženje koje je upućeno Skupštini.
„Kao Predsjednik Crne Gore, u potpunosti podržavam unaprjeđenje normativnog okvira
u sektoru bezbjednosti, kao i reformske aktivnosti koje sprovodi aktuelno rukovodstvo
Agencije za nacionalnu bezbjednost. U tom smislu, pozdravljam usvajanje onih
zakonskih rješenja koja će doprinijeti unaprjeđenju rada te institucije.
Priroda odnosa koje ovaj Zakon uređuje, kao i opravdano pojačan senzibilitet javnosti,
obavezuju nas na poseban stepen opreza i odgovornosti. Negativne prakse iz prošlosti,
koje su rezultirale brojnim krivičnim postupcima protiv nekadašnjih čelnika Agencije,
upravo u vezi nadležnosti Agencije, služe kao trajna opomena da zakonska ovlašćenja
moraju biti precizno određena, a nezavisni nadzor strog i efikasan.
Imajući u vidu navedeno, a rukovodeći se principom potpune usklađenosti sa evropskim
standardima, smatram da je neophodno da ukažem na sporne odredbe usvojenog
zakona. Na njih su, s pravom, upozorili Evropska komisija kao i nevladine organizacije
koje se bave ovom oblašću (MANS, Institut alternativa, HRA i drugi).
1. Neusklađenost sa pravnom tekovinom EU
Odredbe usvojenog zakona nisu upodobljene sa EU Opštom uredbom o zaštiti
podataka (GDPR) i EU Direktivom o sprovođenju zakona (LED), što je zvanično
konstatovano od strane Evropske komisije. Iako EK ostavlja mogućnost naknadnog
usklađivanja do zatvaranja pregovora, sa aspekta interesa crnogorskih građana i zaštite
njihovih osnovnih prava, od krucijalne je važnosti da se zakonski okvir u ovoj osjetljivoj
oblasti odmah harmonizuje sa najvišim evropskim standardima, a ne da se taj proces
odlaže bez navođenja jasnih razloga zbog kojih se to čini.
2. Neusklađenost sa Ustavom Crne Gore i međunarodnim standardima u
dijelu prava na privatnost
Ključno sporno rješenje Zakona ogleda se u tome što se ukida prethodno sudsko
odobrenje za primjenu mjera tajnog nadzora koje uključuju praćenje, osmatranje i
elektronsku pretragu na javnom mjestu uz korišćenje tehničkih sredstava za
dokumentovanje. Riječ je o mjeri koja omogućava tajno i sistematsko bilježenje
kretanja, kontakata, ponašanja i navika pojedinca. Iako se ove mjere sprovode u
javnom prostoru, njihova priroda i domet pokazuju da mogu omogućiti dubok i
sistematičan uvid u privatni život pojedinca, a sve bez prethodnog odobrenja suda.
Takvo rješenje mora se posmatrati u svjetlu ustavnih i međunarodnih garancija prava na
privatnost. Član 40 Ustava Crne Gore propisuje da je „zajamčeno pravo na poštovanje
privatnog i porodičnog života“. Ovo ustavno jemstvo obavezuje zakonodavca da mjere
koje mogu ozbiljno zadirati u privatnu sferu građana uređuje restriktivno i uz
odgovarajuće zaštitne mehanizme, što ovdje nije slučaj.
Zaštita privatnosti potvrđena je i u međunarodnim instrumentima zaštite ljudskih prava,
koji su obavezujući za Crnu Goru. Član 12 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima
propisuje da niko ne smije biti izložen proizvoljnom miješanju u svoj privatni život,
porodicu, dom ili prepisku. Isto načelo sadržano je i u članu 17 Međunarodnog pakta o
građanskim i političkim pravima, koji zabranjuje nezakonito ili proizvoljno miješanje u
privatni život i garantuje pravo na zakonsku zaštitu od takvog miješanja.
Na evropskom nivou, član 8 Evropske konvencije o ljudskim pravima jemči pravo na
poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske, uz pravilo da se javna vlast
može miješati u ostvarivanje tog prava samo ako je takvo miješanje propisano zakonom
i neophodno u demokratskom društvu radi zaštite legitimnih ciljeva, uključujući
nacionalnu bezbjednost i javnu sigurnost.
Iz ovih ustavnih i međunarodnih standarda proizilazi da nije dovoljno da zakon samo
predvidi mogućnost tajnog nadzora. Kada mjera omogućava sistematsko prikupljanje
podataka o kretanju, kontaktima i ponašanju lica, zakon mora istovremeno obezbijediti i
djelotvorne mehanizme zaštite od proizvoljnosti i zloupotrebe. Ukidanjem prethodnog
sudskog odobrenja slabi se upravo taj zaštitni mehanizam, jer odluka o zadiranju u
privatnost ostaje isključivo u rukama organa izvršne vlasti koji mjeru predlaže i sprovodi,
bez prethodne kontrole nezavisnog organa sudske grane vlasti.
3. Neuvažavanje presuda Evropskog suda za ljudska prava o granicama
privatnosti u javnom prostoru
Mjere tajnog nadzora su po svojoj prirodi takve da nužno zadiru u pravo na privatnost.
Upravo zato međunarodni standardi ne polaze od toga da je njihova primjena u svakom
slučaju zabranjena, već od toga da između interesa države da štiti bezbjednost i prava
pojedinca na privatnost mora postojati jasan balans. Taj balans se obezbjeđuje
zaštitnim mehanizmima, a jedan od najvažnijih među njima jeste nezavisan nadzor nad
primjenom takvih mjera.
Da bi taj zaštitni mehanizam uopšte imao smisla, najprije mora biti jasno da se
predmetna mjera uopšte podvodi pod pravo na privatnost. Upravo to potvrđuje praksa
Evropskog suda za ljudska prava. Sud je jasno pokazao da činjenica da se određene
radnje, poput praćenja i osmatranja, preduzimaju na javnom mjestu ne znači da se one
nalaze izvan zaštite člana 8 Evropske konvencije.
U predmetu Uzun protiv Njemačke, Evropski sud za ljudska prava utvrdio je da i GPS
praćenje predstavlja miješanje u privatni život, iako se odvija u javnom prostoru. Sud je
pritom naglasio da su vizuelni i audio nadzor još osjetljiviji, jer mogu otkriti više
podataka o ponašanju osobe.
Iz presuda Evropskog suda proizilazi jasan zaključak: ovakve mjere nijesu same po sebi
nedopuštene, ali upravo zato što zadiru u pravo na privatnost moraju biti praćene
djelotvornim zaštitnim mehanizmima. U konkretnom slučaju, problem nije u tome što
zakon predviđa mogućnost njihove primjene, već u tome što za njihovu primjenu uklanja
jedan od ključnih zaštitnih mehanizama — prethodni sudski nadzor. Time se narušava
ravnoteža između legitimnog interesa države koji se tiče brige o nacionalnoj
bezbjednosti s jedne strane i zaštite prava na privatnost građana s druge strane, što nije
u skladu sa standardima Evropskog suda za ljudska prava.
4. Uklanjanje sudskog nadzora bez valjanog razloga
Dodatno zabrinjava to što za ukidanje prethodnog sudskog odobrenja nije dat uvjerljiv ni
logičan razlog. Ranije zakonsko rješenje već je omogućavalo hitno postupanje u
slučajevima kada prijeti nastupanje posljedica, tako što je direktor Agencije mogao
odmah naložiti primjenu mjere, uz obavezu da se zahtjev za odobrenje bez odlaganja
dostavi sudu, koji je morao odlučiti u roku od 48 časova. Ako odobrenje ne bi bilo dato,
mjera se morala obustaviti, a prikupljeni materijal uništiti. Samo postojanje takvog
modela pokazuje da je bilo moguće istovremeno obezbijediti operativnu efikasnost i
nezavisnu kontrolu. Zbog toga se potpuno uklanjanje suda iz postupka ne može
opravdati praktičnim razlozima, već predstavlja slabljenje postojeće zaštite Ustavom
zagarantovanog prava na privatnost. Posebno je važno i to što predmetna mjera može
trajati do dvije godine, dok zakon ne propisuje dovoljno jasno šta se dešava sa
prikupljenim podacima nakon prestanka mjere, što dodatno pojačava potrebu za
prethodnim sudskim nadzorom.
5. Potreba za dodatnim preispitivanjem drugih spornih rješenja
Pored navedenih razloga, važno je ukazati i na to da zakon nije pripreman i usvajan uz
dovoljno inkluzivan pristup i pravnu izvjesnost, iako uređuje posebno osjetljiva pitanja
koja se odnose na privatnost, rad Agencije, raspolaganje javnim sredstvima i položaj
zaposlenih. Na potrebu dodatnog preispitivanja ukazala je i specijalna izvjestiteljka
Ujedinjenih nacija za pravo na privatnost, koja je izrazila zabrinutost zbog pojedinih
rješenja i izostanka adekvatnih zaštitnih garancija. Slične primjedbe dolazile su i iz
domaće stručne i zainteresovane javnosti, ne samo u odnosu na mjere tajnog nadzora,
već i u odnosu na pitanja javnih nabavki, kao i zasnivanja i prestanka radnog odnosa.
Vraćanjem ovog zakona na ponovno odlučivanje, omogućavam predlagaču zakona da
otkloni navedene normativne nedostatke i Skupštini Crne Gore predloži zakon koji će
biti u punoj saglasnosti sa Ustavom i evropskim standardima.
Shodno navedenom, smatram da je potrebno da se Skupština Crne Gore ponovno
odredi prema predmetnom Zakonu.“kaže se u saopštenju
Autor:radiotitograd.me
