Foto: Privatna arhiva
Piše: Milica Krivokapić, psiholog
Healing Center Montenegro
“Raste ono na čemu nam je fokus” – rečenica je koju smo imali prilike da čujemo veoma često. Za sve ljude, pa tako i za sportiste, fokus je od velikog značaja. On predstavlja čin svjesne koncentracije na nešto. Međutim, ni koncentracija, ni fokus nisu konstantne karakteristike, već vještine na čijem unapređenju je potrebno raditi, kako bi nas dovele do optimalnih rezultata.
Od fokusa, prvenstveno, zavisi koliko smo usmjereni na ciljeve, kao i na sadašnji trenutak od kojeg nam zapravo i zavisi budućnost.
Ukoliko osoba želi da bude uspješna u sportu, a tokom većine svojih dana je fokusirana na brojne druge stvari, postoji rizik da neće ostvariti svoj pun potencijal, neće vidjeti prilike i mogućnosti koje ima, ili će previdjeti momente koje je mogu “skupo koštati”.
Koliko smo fokusirani na određeni cilj ili oblast funkcionisanja govori nam o tome koliko nam je isto važno, tj. koliku vrijednost mu pridajemo.
Onaj sportista koji vam kaže da mu je sport na prvom mjestu, a njegove svakodnevne navike su u potpunosti neusklađene sa tim, ostavlja vam prostor da sumnjate u istinitost njegovog iskaza.
I ne, ne znači nužno da vas time želi obmanuti ili stvoriti lažnu sliku o sebi, već je moguće da ni sam nije svjestan svoje neusklađenosti, te da ima potrebu za poboljšanjem fokusa.
Osim uticaja na performanse i uspješnost, fokusiranost u sportu ima i protektivnu ulogu – odnosno može štititi osobu od povrede. Dakle, ukoliko je osoba dekoncentrisana i u toku treninga, utakmice, meča, borbe, i slično, nije stopostotno prisutna i usmjerena na sadašnji trenutak i neposrednu aktivnost koju vrši, nije svjesna svojih pokreta, ponašanja ili poteza, sebe može izložiti povećanom riziku od doživljavanja povrede.
Zato je važno da fokusiranošću preuzme ličnu odgovornost za sopstvenu bezbijednost i dobrobit.
Osim što je ključan resurs u postizanju ciljeva i sjajnih rezultata i što smanjuje mogućnost od povrede, fokus je za jednog sportistu značajan saveznik i kada se suočava sa strahom i anksioznošću prilikom takmičenja i/ili važnih utakmica.
Naime, kada ga obuzmu katastrofirajuće i crne misli, koje u njemu pojačavaju strah, sportista sebi u toj situaciji može pomoći na način što će fokus svjesno usmjeriti na sadašnji trenutak, na konkretan potez, na dah – što automatski dovodi do redukcije napetosti i straha, kao i do doživljaja da osoba ipak ima moć kontrole u svojim rukama.
Uspješni sportisti od onih koji to nisu ne moraju se razlikovati po količini talenta, ali ono što definitivno čini razliku među njima jeste to koliko su fokusirani i doslijedni u odnosu na svoju karijeru i ciljeve.
Izvor:Sportski.me
