Foto:RTCG
Saopštenje je napisala predsjednica Banke hrane Crne Gore povodom Medjunarodnog dana djece.
Na Prvoj svjetskoj konferenciji o dobrobiti djece, održanoj 1925. godine u Ženevi, 1. jun proglašen je Međunarodnim danom djece. Ovaj datum je zvanično prihvaćen u međunarodnoj zajednici 1950. godine.
Međunarodni dan djece prilika je da se podsjetimo da svako dijete mora imati pravo na dostojanstven život, jednake šanse, sigurnost, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i uslove za zdrav razvoj.
Prema podacima MONSTAT-a, iz 2025. godine u Crnoj Gori živi 135.187 djece uzrasta od 0 do 17 godina.
Istovremeno, 25,6 odsto djece živi u riziku od siromaštva. To znači da oko 30.000 djece odrasta u uslovima koji ozbiljno ugrožavaju njihov razvoj, obrazovanje i budućnost.
Položaj ove djece mogao bi biti značajno bolji kada bi institucije omogućile sistemsku podršku i obezbijedile im makar približno jednake mogućnosti koje imaju njihovi vršnjaci.
Najveći broj djece u Crnoj Gori prima dječiji dodatak u iznosu od oko 30 eura, bez obzira na prihode porodice u kojoj žive. Takav model ne doprinosi smanjenju dječjeg siromaštva niti pravi razliku između porodica koje žive u teškoj materijalnoj situaciji i onih koje nijesu socijalno ugrožene.
Djeca iz siromašnih porodica, djeca sa smetnjama u razvoju, kao i djeca iz romske i egipćanske zajednice, najčešće imaju najmanji pristup osnovnim uslugama i mogućnostima.
Istovremeno, gotovo polovina građana Crne Gore tačnije 47,9 odsto , ne može podnijeti iznenadne finansijske troškove, dok 22,3 odsto građana redovno ne uspijeva da plati stanarinu ili rate kredita. Većina zaposlenih nema prosječnu zaradu, a za pokrivanje minimalne potrošačke korpe potrebne su najmanje dvije prosječne plate.
Zbog toga pomoć porodicama sa djecom mora biti sistemska, kontinuirana i usmjerena prema stvarnim potrebama. Dječiji dodatak mora biti u korelaciji sa prihodima porodice kako bi imao stvarni efekat na smanjenje siromaštva među djecom.
Jednokratna novčana pomoć, kao gotovo jedina mjera podrške, nije dovoljna. Ograničena je na svega dva puta godišnje, a njena visina zavisi od procjene socijalnog radnika i raspoloživih sredstava. Svakodnevne i svakomjesečne potrebe djece ne mogu se rješavati povremenim i nedovoljnim nadoknadama.
Neophodno je razvijati i trajne modele podrške:
-subvencije za kiriju, u skladu sa stepenom ugroženosti porodice;
-redovnu pomoć u hrani i higijenskim sredstvima kroz lokalne zajednice i resorno ministarstvo;
– zdrav i besplatan školski obrok;
– besplatne udžbenike do završetka školovanja;
-dostupne osnovne usluge, aktivnosti i podršku za djecu iz siromašnih porodica.
Sve navedeno mora postati standard socijalne zaštite, a ne povremena pomoć.
Budžetska izdvajanja koja se opredjeljuju za materijalno obezbjeđenje značajno su smanjena ( za ovu godjnu čak pola miliona eura) i ograničavajućih faktora garancijama prava djece na odgovarajući standard života i osnovnu sigurnost prihoda
Ne postoji zvanično definisan minimalni paket usluga koje treba da obezbjedi sistem socijalne zaštite kako bi osigurale da je odgovarajuća kombinacija usluga dostupna svakom djetetu kome je potrebna podrška:
Nedovoljna pažnja se u javnim politikama posvećuje tome kako
percepcija stigmatizacije djece može da proističe iz siromaštva i da dodatno jača
uticaj siromaštva:
Potrebno je osigurati progresivno povećanje obuhvata jedinog socijalnog davanja namijenjenog siromašnima zajedno sa dječjim dodatkom za svu djecu koja žive ispod linije siromaštva.
