Foto:DAN
Svi jugonostalgičari u Podgorici imaju svoje posebno mjesto za evociranje uspomena, a to je buvljak. Druga Tita, među nekadašnjom vojnom opremom, ima u mesingu, gipsu, na kalendarima. Prodavci na radnim stolicima sa tri od četiri točkića, ogrnuti sintetičkim ćebadima sa životinjskim printom, nude plastičnog jelena – nekada obaveznu dekoraciju iz svake kuće. U kutijama ploče i kasete narodnjaka iz 70-ih i 80-ih godina, a prodavac kada odokativno procijeni naklonost žanru kaže imamo ovamo bolju pop i rok muziku i pokazuje na gomile ploča koje koštaju samo dva eura. Fiksnih telefona kakvih vam duša ište, koliko li se samo kroz te aparate ispričalo priča. Tu su i pisaće mašine, iste onakve na kojima su oni koji danas slave svoj dan, novinari, razbijali prste i razbijali pričama.
Ukoliko ste riješili da posjetite popularni tržni centar na otvorenom očekujte da ćete pored polovnih kućanskih aparata, garderobe, kozmetike, knjiga, lustera, nakita, starina i umjetnina pronaći, ispred kapije, i hranu. Kilogram kobasice košta 12 eura, bijela slanina je pet, pančeta devet, kosti tri eura. Pazarnim danima sve vrvi od potencijalnih kupaca. Raspituju se, cenkaju, pitaju mogu li da vrate ukoliko im broj ne odgovara…
Neki od njih budu i oftamolozi te vas pitaju koliko vidite na daljini ili blizini, a onda vam ponude naočare sa dioptrijom za tri eura u zavisnosti koju vam dijagnozu utvrde. Možete kupiti i nakit, od lanca sa Versaći priveskom preko, veza “zrno kafe”, okruglog pleta, pa do roleks burmi. Sve to izgleda kao “suvo zlato”, a može se pazariti od deset pa na dalje eura.
Od dva pa do 20 eura neophodno je izdvojiti za svečane haljine, bunde i jakne. Od kozmetike mogu se kupiti lakovi za nokte, farbe za kosu, razni ukrasi… i sve to za euro, pa do najviše pet. Ukoliko vam treba dio za lap top naći ćete ga za svega pet eura, a tu su i stolice od 30 do 80 eura. Dječja bicikla se kreću od 20 do 40, dok su trotineti deset eura. Za skije je neophodno izdvojiti od 30 do 40 eura u zavisnosti od veličine. Na “tezgama” nude i gusle za 50 eura, a ima i čekića za od pet do deset, nakovanj deset, motika pet, kosijer dva, stari čaktar od deset do 15 eura, stara pegla 20 eura, blanja 15, lampe po deset, fenjeri po osam eura, dok je šlem 20 eura.
Prodavci nijesu raspoloženi za razgovor, a o fotografisanju da i ne govorimo. Ne dozvoljavaju, iz samo njima znanih razloga, da se snima ni roba koju prodaju. Ništa bolja situacija nije ni sa kupcima. Jedan od rijetkih koji je želio da govori je Azim Selim.
– Prodajem staru robu, patike, kasetofone, a robu nam donose iz Njemačke. Obične ispravne telefone imamo po pet eura, patike i cipele po dva, pegle koje u prodavnicama koštaju po 30-40 eura mi prodajemo po tri eura. Polovni lap top je pet eura. Dvije trake u kojima prodajemo mjesečno plaćamo 72 eura. Više na buvljaku nema prljavštine, ali valjalo bi da nam obezbijede neke tende da pakujemo robu da je ne nosimo kući – kaže Selim.
Da se knjige slabo kupuju kaže prodavac Zvonko.
– Što bi ljudi kupovali knjige po 10 ili 15 eura kada sve to mogu da pročitaju na internetu. Slabo se može zaraditi. Ploče prodajem po dva eura, poneko ih kupi. Knjige nabavljam tako što mi ih donose ljudi ovdje – tvrdi Zvonko.
Izvor:DAN
