Digitalna pismenost danas je možda jedna od najpotcjenjenijih vještina kojima nas uče u školama ali i kod kuće. Djecu i mlade ljude potrebno je podučiti da kritički prate vijesti i medije koje konzumiraju, i podstaći da razumiju kako se medijski sadržaji proizvode da bi mogli da prepoznaju pogrešne vijesti i dezinformacije. Većina projekata u ovoj oblasti se fokusira na mlade, ali jedan od najvećih izazova, po mišljenju stručnjaka, ostaje pitanje kako pristupiti širem spektru društva i obuhvatiti veći broj ciljnih grupa, posebno starijeg stanovništva kod kojeg postoje velike praznine u medijskoj pismenosti.
Većina ljudi uglavnom je zadovoljna svojim izvorima informacija i upravo je zbog toga na njih lako uticati. Zato postaje sve važnije da se obezbijedi adekvatan nivo medijske pismenosti među svim grupama stanovništva. Rad na njihovom opismenjavanju, unaprijediće njihove digitalne vještine ali i podići nivo svijesti kada je riječ o lažnim vijestima, povjerenju na mreži i shvatanju medijskih sadržaja. Koliko je situacija loša u Crnoj Gori po pitanju mediske pismenosti govore i podaci Instituta za otvoreno društvo iz Sofije za 2021. godinu, gdje je prema indeksu medijske pismenosti tog instituta, Crna Gora zauzela neslavno 32. mjesto, od ukupno 35 zemalja Evrope.
Poznata je činjenica da se lažne vijesti šire šest puta brže od istinitih vijesti. Prema istraživačima, to je zato što neistina privlači našu pažnju više od autentičnih informacija. Lažna vijest obično je praćena snažnijim emocionalnim sadržajem i ‘filovana’ neočekivanim informacijama – a to znači da će se češće dijeliti na mrežama. Oksfordska istraživačka studija koja jej obuhvatila 22 miliona tvitova, pokazala je da su korisnici Tvitera podijelili više ‘dezinformacija, polarizovanih i konspirativnih sadržaja’ nego što su dijelili istinite vijesti tokom 2020. godine.
Pored toga, kažu psiholozi, čitanje lažne vijesti samo jedanput povećava šanse da čitalac procijeni da je informacija istinita kada sledeći put naiđe na isti sadržaj na mreži, pa čak i onda kada je vijest označena kao ‘nepouzdana’ ili je u suprotnosti sa čitaočevim političkim stavom. Udružene sa brzinom kojom putuju, lažne vijesti igraju na našu ranjivost pokazujući nam, kako je nama u stvari lako manipulisati.
Medijska pismenost je neophodna vještina u digitalnom dobu. Od tračeva o slavnim ličnostima do političkih dezinformacija i teorija zavjere, preko memova i komercijalnih sadržaja, mediji oblikuju naše razumijevanje svijeta, primoravajući nas da djelujemo ili razmišljamo na određeni način. Tek kada ljudi razumiju kakav uticaj nešto ima na njihove odluke, mogu praviti informisane izbore, zasnovane na kritičkom mišljenju i procjeni da li je nešto vrijedno ili vjerodostojno.
Uvođenje medijske pismenosti u osnovne škole važan je korak u tom smjeru. Škole u Crnoj Gori su tokom izolacije veoma brzo prihvatile onlajn nastavu, a kako djeca imaju sve veći pristup tehnologiji, imamo odgovornost da im pružimo i alate da budu pronicljivi i razumiju poruke koje primaju preko medija. Tako će učenici/ce osnovnih škola u Crnoj Gori od školske 2023/2024. godine izučavati medijsku pismenost kao izborni predmet. Jedan od ključnih ciljeva ovog predmeta je doprinos bezbjednosti djece i mladih na mreži, kao i jačanje njihovih vještina i samopouzdanja koje će im omogućiti da kritički čitaju vijesti i uočavaju dezinformacije. Predmet “Medijska pismenost” učenici/ce će moći da biraju u VII, VIII ili IX razredu, a moći će da ga predaju svi nastavnici/ce koji prođu odgovarajuću obuku.
Da se ovo dešava u ključnom trenutku najbolje govori istraživanje OEBS-a iz 2022. godine koje pokazuje da:
–svako treće dijete u Crnoj Gori ne zna šta su lažne vijesti,
-gotovo svako anketirano dijete uzrasta od 9 do 17 godina posjeduje mobilni telefon, a gotovo svi imaju pametni telefon,
-djeca radnim danima u prosjeku provedu i do 9 sati ispred različitih ekrana (mobilni telefon, laptop, kompjuter, tablet, TV). Vikendom je to vrijeme i znatno duže.
Činjenica da naša djeca ne mogu da razlikuju lažne od stvarnih vijesti, ili činjenice od fikcije, čini ih ranjivim na zamku kreatora lažnih sadržaja. Kao rezultat toga, mlade generacije su slabo opremljene da shvate svijet i razmisle o svojim budućim odlukama, bilo u vezi sa upotrebom droga, rizičnim seksualnim ponašanjem, političkim ekstremizmom ili bilo kojim drugim pitanjima u njihovim budućim životima.
U istom istraživanju, upitani da kada bi tragali za tačnim informacijama tipa ‘’kako nešto uraditi’’, čak 56,7% djece je odgovorilo da bi informaciju o tome potražili na YouTube-u, dok bi za važne vijesti iz svijeta i zemlje, njih 47,1% konsultovalo Google. Sve ovo upozorava nas na neophodnost da osnažimo i opremimo najmlađe korisnike medijskih sadržaja samopouzdanjem, znanjem i vještinama koje su im potrebne da kritički čitaju vijesti i prate aktuelne događaje.
Uz to, neograničena izloženost digitalnoj tehnologiji može imati ozbiljne dugoročne posledice po razvoj djece, stvarajući trajne promjene u strukturi mozga koje utiču na to kako će djeca misliti, osjećati i ponašati se tokom svog života. U opsežnoj studiji objavljenoj 2019. godine u Americi, koja je pratila preko 200 djece uzrasta od 2 do 5 godina, djeca koja su više vremena provodila ispred ekrana pokazala su veća kašnjenja u razvoju uključujući razvoj govora, sposobnost rešavanja logičkih problema i vještina društvene interakcije. Analize su pokazale da je vrijeme provedeno ispred ekrana značajno utiče na nivo kašnjenja u razvoju, usporivši ga za 12-14 mjeseci. Ovo je kritičan period u razvoju djeteta, a psiholozi upozoravaju da previše vremena provedenog ispred ekrana tokom ranih godina života, može ozbiljno uticati na sposobnost djeteta da se optimalno razvija, a samim tim i kritički sagledava informacije koje putem medija prima.
Ako je viralno, uopšte ne mora da je istina
Medijska pismenost je sposobnost kritičkog praćenja medijskih sadržaja, koja je uz našu sposobnost pisanja i čitanja oblik doživotne pismenosti, neophodne za aktivno i promišljeno učešće u društvu. Medijska pismenost ne osporava prednosti novih tehnologija, već ima za cilj da pomogne publici da razvije nove vještine ‘pametnog’ čitanja, pomogne djeci i roditeljima da shvate rizike povezane sa aktivnostima na mreži i podstakne kritički odnos prema informacijama koje primamo preko brojnih medija.
Medijska pismenost znači postavljanje brojnih pitanja i traženje odgovora. Nakon što nešto pročitamo trebalo bi da provjerimo da li izvor izgleda vjerodostojno, i da li su informacije podijelili neki drugi provjereni izvori, pa tek onda da odlučimo da li da vjerujemo i podijelimo vijest sa drugima. Obično je najbolje konsultovati više različitih izvora.
Podučavanje medijskoj pismenosti treba da obuhvati čitavo društvo, a posebno je važno u mlađem uzrastu jer će ohrabriti djecu da razvijaju sopstvene uravnotežene stavove o pitanjima koja se tiču druženja, zabave, igrica koje igraju, pa sve do nauke i politike. Djeca danas primaju ogromnu količinu informacija iz brojnih izvora (društveni mediji, video igrice, video snimci, memovi i sl). Pravilno razumijevanje tih informacija je osnova medijske pismenosti.
Ako osnažimo djecu i mlade da kreativno koriste medije i podstaknemo ih da proširuju svoja znanja o aktuelnim temama, te sami procjenjuju i sami kreiraju medijske sadržaje, istovremeno ćemo im pomoći da se zaštite od potencijalnih prijetnji na mreži, kao što su seksting, sajber maltretiranje ili prodaja odnosno ciljano oglašavanje. Jedino na taj način možemo osigurati da djeca i mladi steknu vještine koje su im potrebne da budu ‘razumni’ čitaoci (tumači) vijesti u digitalnom vijeku.
Autor: R.Z. radiotitograd.me
