Foto:Printscreen/RTCG
Mentalno zdravlje je sastavni dio ukupnog zdravlja, ali mu često ne posvećujemo dovoljno pažnje, poručio je u emisiji „Link“ Radija Crne Gore načelnik Odjeljenja psihijatrije Opšte bolnice Bijelo Polje dr Aleksandar Zlajić. Povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja, on i psihološkinja Doma zdravlja Bijelo Polje Nataša Vuković govorili su o prepoznavanju depresije, njenim uzrocima, liječenju i značaju podrške porodice i stručnjaka.
Savremeni čovjek izložen je velikim pritiscima, počevši od ubrzanog načina života, profesionalnog stresa, velike količine negativnih informacija, porodičnih problema, ekonomske neizvjesnosti i tako dalje. Sve to može znatno uticati na njegovo psihičko stanje, kazao je u Linku Radija Crne Gore, povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja, načelnik Odjeljenja psihijatrije Opšte bolnice Bijelo Polje dr Aleksandar Zlajić.
„Ipak, važno je naglasiti da psihičke poteškoće nijesu uvijek znak bolesti, već nešto što se može dogoditi svakome. Kada govorimo o depresiji kao jednom od najčešćih mentalnih poremećaja, moramo razlikovati prolaznu tugu od depresivnog poremećaja. Tuga je normalna ljudska emocija, koja ima određeno vrijeme trajanja i koja nije srazmjerna intenzitetu gubitka ili neuspjeha ili intenzitetu razočaranja. Depresija je ozbiljnije stanje koje se može ispoljiti dugotrajnim sniženim raspoloženjem, gubitkom interesovanja i zadovoljstva, umorom, poremećajem sna i apetita, poteškoćama sa koncentracijom i osjećajem bezvrijednosti. Kod nekih osoba mogu se javiti suicidne misli, odnosno razmišljanje o smrti, samopovređivanju ili oduzimanju sopstvenog života. Takve misli treba shvatiti ozbiljno i što prije potražiti pomoć stručnjaka. Često se javljaju i tjelesne tegobe poput glavobolje, bolova, probavnih smetnji ili opšte iscrpljenosti. To su takozvane maskirane depresije. Zbog toga neki pacijenti prvo „lutaju“, idu kod drugih ljekara i na kraju dođu kod nas, jer je u pozadini njihovih tegoba depresija“, rekao je dr Zlajić.
Prema njegovim riječima, depresija se ne ispoljava kod svih ljudi na isti način. Neko djeluje povučeno i tužno, neko nastavlja da radi, ispunjava svakodnevne obaveze, raspoložen je, iako iznutra trpi.
„To je takozvana nasmijana depresija, kada čovjek glumi da je srećan i zadovoljan. Zato ne smijemo zaključivati kako se neko osjeća samo na osnovu njegovog spoljašnjeg ponašanja. Kada tegobe traju i utiču na svakodnevno funkcionisanje ili osoba osjeća da više ne može sama da se izbori sa njima, važno je da se obrati stručnjaku.
Depresija se liječi, a liječenje može uključivati psihoterapiju, medikamentoznu terapiju ili često njihovu kombinaciju, zavisno od težine i karakteristika poremećaja“, saopštio je dr Zlajić.
Posebno je ukazao na značaj antidepresiva.
„To su ljekovi koji se koriste za liječenje depresije. Ne djeluju odmah, za njihov efekat potrebno je najmanje dvije do tri sedmice. Moraju se uzimati najčešće nekoliko mjeseci i ne smiju se samoinicijativno prekidati, jer u takvim situacijama može nastati sindrom nagle obustave. To je jedno jako neprijatno stanje. Karakterišu ga vrtoglavica, umor, mučnina, nagon na povraćanje, narušen san. Zbog toga ljekove iz grupe antidepresiva mora isključivo ljekar da uvodi i da kontroliše uzimanje. Ne treba čekati da psihičke tegobe postanu nepodnošljive i tada tražiti pomoć. Kao što se obraćamo ljekaru zbog tjelesnih simptoma, isto tako treba da vodimo računa o svom mentalnom zdravlju. Uz pravovremeno prepoznavanje, odgovarajuće liječenje i podršku, oporavak je moguć“, istakao je dr Zlajić. Upozorio je da se depresija mora liječiti, jer može imati posljedice kao što su zanemarivanje sopstvenog zdravlja, dalje narušavanje socijalnih i porodičnih kontakata, zloupotreba ili zavisnost od alkohola i psihoaktivnih supstanci i, na kraju, suicid, koji se događa kod nekih 10 do 15% depresivnih pacijenata.
„Ne možemo ukloniti sve stresore iz života, ali možemo razviti neke navike koje čuvaju naše mentalno zdravlje. Prije svega, treba voditi računa o snu. Nedovoljno sna dovodi do pada raspoloženja, pada koncentracije i pažnje i teškoća da se nosimo sa svakodnevnim stresom. Zatim, fizička aktivnost, naročito boravak na otvorenom, uz druge oblike fizičke aktivnosti, povoljno utiče na mentalno zdravlje. Socijalni kontakti takođe su bitni. Prije svega mislim na dobre porodične odnose. Treba njegovati i postojeće socijalne kontakte i praviti nove. Zatim, jedna veoma važna stvar – napraviti ravnotežu između rada i odmora, koliko je god moguće. To je individualno za svakog čovjeka. I, naravno, obratiti pažnju na to koliko se uzima alkohol, koliko često i zbog čega se koriste tablete za umirenje i slično. I na kraju, ne treba se stidjeti da se potraži pomoć. Razgovor sa psihologom, psihijatrom ili drugim stručnjakom iz oblasti mentalnog zdravlja nije znak slabosti, već odgovornog odnosa prema samom sebi“, poručio je dr Zlajić.
Psihološkinja Doma zdravlja Bijelo Polje Nataša Vuković govorila je o uzrocima depresije, apostrofirajući da ta bolest nema samo jedan uzrok.
„Najčešće nastaje kao rezultat kombinacije više faktora – biopsihosocijalnih. Biološki faktori su genetika, promjene u radu mozga ili hormonski status. Psihološki se odnose na dugotrajan osjećaj bezvrijednosti i niskog samopoštovanja, zatim na pesimističan način razmišljanja ili neka ranija traumatska iskustva. Jako su značajni stres i životne okolnosti, poput gubitka bliske osobe, razvoda, problema u porodici, finansijskih teškoća, usamljenosti, nezaposlenosti. I zdravstveni problemi takođe utiču na javljanje depresije“, navela je Vuković.
Mnogo je važno da osobe ne trpe tegobe koje je pomenuo dr Zlajić, nego da potraže pomoć“, naglasila je gospođa Vuković.
Objasnila je kakva je uloga psihologa u domu zdravlja.
„U prvom redu, psiholog je stub kliničke psihodijagnostike. To podrazumijeva primjenu standardizovanih psiholoških testova, od testova ličnosti, preko testova kognitivnog statusa, pa sve do neuropsihološke procjene kod sumnje na ranu demenciju ili organske promjene mozga. Psiholog osvjetljava unutrašnju strukturu ličnosti, njene odbrambene mehanizme i kapacitete za suočavanje sa stresom. Važan je timski rad psihologa i psihijatra. Mi gledamo istog čovjeka iz dva različita ugla. Psihijatar posmatra simptome kroz prizmu medicine, neurohemije i patologije. On postavlja medicinsku dijagnozu. Ima pravo i odgovornost da uvede farmakoterapiju koja je neophodna za liječenje određene bolesti. Sa druge strane, psiholog kroz dijagnostiku i razgovor posmatra ličnost iza tih simptoma“, navela je psihološkinja.
Podsjetila je da je u liječenju depresije, pored medikamenata, psihosocijalne podrške i savjeta stručnjaka, veoma važna podrška porodice i prijatelja.
„Kada nam je stalo do nekoga, prirodno je da želimo da mu damo savjet. Ali, nekad i pored najbolje namjere griješimo. Rečenice poput „nemoj da misliš o tome, imaš sve u životu, moraš da se trgneš“ ili „drugi imaju mnogo veće probleme“ nikada neće pomoći.
Mnogo korisnije bi bilo da mu kažemo da primjećujemo da u posljednje vrijeme nije dobro, ali da smo tu da mu pomognemo, da razgovaramo i zajedno pođemo kod odgovarajućeg stručnjaka“, pojasnila je Nataša Vuković.
Izvor:RTCG
