Foto: Gradski.me
Nedavni slučaj starice u invalidskim kolicima ostavljene ispred podgoričkog Crvenog krsta otvorio je pitanje koliko kao društvo brinemo o starima. U Crvenom krstu kažu da sistem podrške najugoženijoj populaciji nije dobro uvezan, te da kao društvo i pojedici sve manje imamo empatije i da često zaboravljamo da ćemo svi ostariti, prenosi RTCG.
Zaposleni podgoričkog Crvenog krsta prije nekoliko dana svjedočili su nesvakidašnjem slučaju. Na ulazu te humanitarne organizacije po kiši i lošem vremenu ostavljena je nepoznata starica u invalidskim kolicima.
“Potreslo je nas ovdje, vjerujte, sve, lično, zato što starica u tom momentu uopšte nije bila komunikativna, nije reagovala”, prisjeća se Dragi Božović, iz Crvenog krsta Podgorica.
Nakon više sati i utvrđivanja ko je u sistemu nadležan, starica je zbrinuta i trenutno je dobro.
Ovaj slučaj ne samo da je ogolio probleme već je i pokazao kako bi u budućnosti podrška ugroženima trebalo i da funkcioniše.
“Neophodno je uvezati sistem, uvezati i napraviti jedan proceduralni, da kažem, ovaj način funkcionisanja svih naših institucija, Crvenog krsta, Centra socijalnog rada, Ministarstva unutrašnjih poslova i na kraju još što je potrebno imati materijalne i finansijske resurse da bi se pomoglo u svakoj situaciji takvim osobama”, kaže Božović.
A, onih koji od Crvenog krsta traže pomoć iz dana u dan sve je više. Osim porasta broja korisnika u toj organizaciji bilježe i nešto još zabrinjavajuće.
“Stare osobe su vrlo često ostavljene, prepuštene same sebi, u vrlo dugom dijelu dana, čak i oni koji imaju nekoga. Mi moramo da znamo da što sijemo, to i žanjemo. Neko nas je podizao, brinuo za nas. Ako nema te brige, ako nemamo osjećaj prema onima koji su nas podizali, prema starim osobama, a prema kome ćemo? Mi smo onda društvo koje posrće. Valjda nećemo biti takvi i moramo se okrenuti onima koji zaslužuju tu pažnju jer ne mogu da brinu o sebi”, kaže Božović.
Jer u toj situaciji, kako poručuju iz Crvenog krsta, može se naći svako od nas iako često zaboravljamo da ćemo svi jednog dana ostarati.
Izvor:CDM
