Crnogorski PEN centar najoštrije osuđuje čin cenzure kojim je glumcu Draganu Mićanoviću zabranjeno da govori na otvaranju 39. Filmskog festivala u Herceg Novom zbog toga što je u pripremljenom govoru kritikovao gušenje kulture, demokratije i slobode u Srbiji i upozorio da se ono što se danas događa tamo śutra može dogoditi ovđe. Prema saznanjima medija koja ni nakon više dana niko iz Vlade nije demantovao, tu odluku donijeli su Ministarstvo kulture i medija i Opština Herceg Novi. Institucija čiji je prvi zadatak zaštita slobodne umjetničke riječi postala je tako njen redaktor jer umjesto da brani prostor u kojem umjetnik govori, Ministarstvo je odlučivalo koje rečenice smiju biti izgovorene, a koje bi mogle zasmetati predśedniku suśedne države.
Tim je činom, koji je sam po sebi skandalozan, Ministarstvo kulture i medija dodatno izdalo i plemenitu crnogorsku tradiciju. Kao što je poznato, Crna Gora je krajem devedesetih godina, u najmračnijim godinama Miloševićevog režima, bila utočište srpskim novinarima, piscima i umjetnicima koje je taj režim progonio, ućutkivao i ćerao iz zemlje; ovđe su štampane zabranjene novine i izgovarane rečenice koje se u Beogradu nijesu smjele čuti. Trideset godina kasnije, crnogorsko Ministarstvo kulture radi srpskom umjetniku upravo ono zbog čega su njegove starije kolege nekada bježale u Crnu Goru, time ne štiteći nijedan crnogorski interes, naprotiv.
Ministarka Tamara Vujović, koja je Festival potom bez najave otvorila uz obrazloženje o “nepredviđenim okolnostima”, ista je ona ministarka koja je u julu, kada je Srbija proćerala novinara Petra Komnenića, odbila da se oglasi uz obrazloženje da reakcija premijera „obuhvata sve članove Vlade i da je to stav države“. Primijenimo li njen sopstveni kriterijum, dolazimo do paradoksa koji bi bio komičan da nije sraman: umjetniku je zabranjeno da govori kako bi se zaštitio predśednik države u kojoj ministarka ne radi, a s ceremonije je prije početka otišao premijer države u kojoj radi, dok je ona za govornicom ostala sama, braneći stav koji nije stav države Crne Gore, nego kabineta u Beogradu. Samim tim, ministarka koja, sudeći po sopstvenim postupcima, više ne zna u kojoj je državi ministarka, ne može ostati ministarka ni u jednoj. Crnogorski PEN centar zato poziva Tamaru Vujović da podnese ostavku ili premijera Milojka Spajća da je smijeni. Ne treba dodatno objašnjavati da ukoliko premijer, koji je napuštanjem festivala pokazao da iza ovog čina ne stoji, odluči da ministarku ipak zadrži, njen čin naknadno potpisuje.
Ono što bi ministarka kulture morala znati, kako bi uopšte mogla i obavljati povjerenu funkciju, jeste da filmski festivali u Evropi, od Kana i Venecije do Berlina, žive upravo od onoga što je u Herceg Novom zabranjeno, tačnije od razumijevanja da je kritika vlasti, svake vlasti, sastavni dio umjetnosti, a ne incident koji treba ukloniti iz protokola. S tih se pozornica decenijama govori o ratovima, diktaturama i progonjenim umjetnicima, i nijedna evropska država nije došla na pomisao da umjetniku pregleda govor prije nego što mu dozvoli mikrofon. Crna Gora, koja se nalazi u završnici pregovora o članstvu u Evropskoj uniji i koja upravo na poglavljima o slobodi izražavanja i vladavini prava polaže ispit sopstvene zrelosti, ne može istovremeno Briselu obećavati evropske standarde, a u Herceg Novom primjenjivati one od kojih Evropa strijepi.
Crnogorski PEN centar zahtijeva da Ministarstvo uputi javno izvinjenje Draganu Mićanoviću te da se utvrdi puna politička odgovornost za štetu nanešenu ugledu Crne Gore.
