Iako zakoni garantuju prava osobama sa invaliditetom, njihova primjena u svakodnevnom životu i dalje nailazi na brojne prepreke. Od nepristupačne infrastrukture i otežanog zapošljavanja, do nedovoljno prilagođenog obrazovnog sistema i ograničenog pristupa zdravstvenoj zaštiti – realnost osoba sa invaliditetom često se razlikuje od onoga što zakon propisuje.
Koliko su prava osoba sa invaliditetom zaista dostupna u Crnoj Gori? Da li institucije i poslodavci prepoznaju potrebu za jednakim mogućnostima? Šta je potrebno unaprijediti kako bi se inkluzija zaista živjela, a ne samo deklarativno zagovarala?
Na ova i mnoga druga pitanja odgovara Anis Šljuka, samostalni savjetnik III za poslove iz oblasti ljudskih prava u Službi Gradonačelnika. Kroz ovu analizu, on govori o najvećim izazovima s kojima se osobe sa invaliditetom suočavaju, ali i o pozitivnim primjerima koji pokazuju da su promjene moguće.
Kako se može poboljšati primjena zakona u praksi, koji su ključni koraci ka inkluzivnijem društvu i šta svaka osoba sa invaliditetom može učiniti da se izbori za svoja prava – saznajte u nastavku intervjua.
- Koliko su prava osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori zaista dostupna u svakodnevnom životu i da li su u praksi jednaka za sve?
Iako je tokom posljednjih nekoliko godina ostvaren određeni napredak u ostvarivanju prava osoba s invaliditetom (OSI), realnost pokazuje da ta prava i dalje nisu jednako dostupna svima. Postoji zakonski okvir koji garantuje prava OSI, ali njegova primjena u praksi često nailazi na prepreke. Na primjer, iako postoji poztivno pravni propisi kojima se reguliše pristupačnost objekata u javnoj upotrebi, mnoga mjesta i dalje nisu prilagođena osobama s invaliditetom. Takođe, zakoni propisuju pravo na zapošljavanje pod jednakim uslovima, a u praksi se OSI i dalje suočavaju s predrasudama i ograničenim mogućnostima na tržištu rada. Ostvarivanje prava zavisi od više faktora, uključujući spremnost društva da ih prihvati i implementira, ali i od same svijesti osoba s invaliditetom o njihovim pravima i načinima da ih ostvare.
- Koji su najveći problemi sa kojima se osobe sa invaliditetom suočavaju kada je riječ o ostvarivanju svojih prava, poput pristupa, obrazovanju, zapošljavanju i zdravstvenoj zaštiti?
Obrazovanje je ključno za svaku osobu, a posebno za OSI, jer omogućava socijalizaciju, razvoj vještina i veću samostalnost. Djeca s posebnim obrazovnim potrebama imaju pravo na asistente u nastavi, dok studenti s invaliditetom, u skladu s članom 70 Zakona o visokom obrazovanju, imaju pravo na besplatno studiranje. Međutim, postoje izazovi, kao što su nedostatak adekvatnih nastavnih materijala i nedovoljna prilagođenost obrazovnih ustanova. Što se tiče zapošljavanja, situacija je još izazovnija. OSI često nailaze na predrasude poslodavaca, koji imaju sumnje u njihove radne sposobnosti. Iako, postoje programi podsticaja za zapošljavanje u suvecija za poslodavce koji zaposle OSI, njihova primjena je i dalje ograničena. I poslodavci se radije odlučuju za uplatu posbnog doprinosa. Ipak Glavni grad zadnjih nekoliko godina, predstavljlja pozin primjer kada je zapošljavanje OSI putanju. Sa pruženom šansom i predrarasude nestaju. Oblasti zdravstvene zaštite, Ministarstvo zdravlja trenutno radi na izradi jedinstvenog protokola postupanja s OSI, što bi trebalo da poboljša pristup i kvalitet zdravstvenih usluga. Mada, mnoge zdravstvene ustanove još uvijek nisu u potpunosti pristupačne za OSI.
3. Da li su zakoni i regulative u Crnoj Gori adekvatni kada je riječ o zaštiti i promociji prava osoba sa invaliditetom? Šta je potrebno unaprijediti?
Crna Gora ima solidan pravni okvir koji se odnosi na zaštitu OSI od diskriminacije. Ključni problem nije zakonodavstvo, već njegova primjena. Jedan od razloga za to je što crnogorsko društvo još uvijek nema dovoljno razvijenu kulturu ljudskih prava kada su OSI u pitanju. Potrebno je više edukacije i senzibilizacije javnosti kako bi se razumjele prepreke s kojima se OSI suočavaju i kako bi se stvorilo inkluzivnije okruženje. Primjer pozitivnih inicijativa je izložba stripa „Pristupačnost javnog prostora“, autorke Milijane Ćirković, koja je organizovana 2023. godine uz podršku Kancelarije za ljudska prava Glavnog grada. Taj projekat ukazuje na probleme pristupačnosti i pokazuje spremnost lokalne samouprave da ih rješava. Takođe, u budžetu Sekretarijata za rad i socijalno staranje Glavnog grada za ovu godinu opredijeljeno je 15.000 eura za aktivnosti podrške OSI, a u saradnji s Udruženjem mladih sa hendikepom Crne Gore sprovodi se program „Pristupačan prevoz od vrata do vrata“.
- Koliko su javne institucije, preduzeća i druge organizacije prilagođene osobama sa invaliditetom u pogledu pristupačnosti i jednakih mogućnosti?
Na državnom nivou ne postoji registar pristupačnih objekata u javnoj upotrebi, što otežava preciznu procjenu stanja. Ipak, Glavni grad je prepoznao ovaj problem i kroz program „Podgorica – grad ljudskih prava“ sprovedeno je testiranje pristupačnosti većine objekata u kojima se nalaze službe i organi lokalne samouprave. Uprkos određenim poboljšanjima, mnogi javni i privatni objekti i dalje nisu prilagođeni OSI. Nedostaju rampe, lifotovi, taktilne staze za osobe s oštećenjem vida, kao i druge olakšice koje bi omogućile veću samostalnost OSI, predhodno navedeni problemi su uglavnom svišegodišnjeg karatkera. Jer podizanje nivoa svjesti o obaveznosti jednakosti je spor proces. Ali i pored navedenih nedostataka sa pravom možemo reći da je naša Podgorica mnogo inkluzvnija nego prije recimo 10. godina. Pozitivan primjer je nedavno otvoreni Omladinski klub „Zona mladih“ u ulici Mila Radunovića 48, koji je pristupačan za OSI. Takvi projekti pokazuju da postoji volja za unapređenjem uslova, ali je potrebno mnogo više sistemskih rješenja.
- Koji su ključni koraci koje društvo može preduzeti kako bi se poboljšala primjena prava osoba sa invaliditetom u svakodnevnom životu?
Prvi i najvažniji korak je podizanje svijesti o pravima OSI i obavezi društva da ih poštuje. To podrazumijeva kontinuirane kampanje, edukacije i uključivanje OSI u procese donošenja odluka. Glavni grad planira da 2025. godine započne izradu „Lokalnog plana akcije u oblasti invaliditeta“ za period od 2025. do 2028. godine, kojim će biti obuhvaćeni svi ključni aspekti života OSI, uključujući obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvenu zaštitu, socijalnu inkluziju i pristupačnost. Takođe, potrebno je jačanje mehanizama kontrole i sankcionisanja u slučaju kršenja prava OSI, kako bi zakonske odredbe imale stvarni efekat u praksi.
- Šta biste poručili osobama sa invaliditetom koje se suočavaju sa preprekama u ostvarivanju svojih prava? Kako mogu da se izbore za bolji status?
Najvažnije je da poznajete svoja prava i da ih aktivno zahtijevate. Informisanost je ključna – kada znate koja su vaša prava, lakše ćete prepoznati kada su ona prekšena i kako da reagujete. Ne bojte se da se borite za sebe, ali i za druge u sličnoj situaciji. Udruživanje, zajednička inicijativa i podrška organizacija koje se bave pravima OSI mogu značajno doprinijeti poboljšanju vašeg statusa u društvu. Svaka prepreka koja se ukloni danas, olakšava život generacijama koje dolaze. Budite istrajni i ne pristajte na manje od onoga što vam pripada. Živimo jedni sa drugima a ne jedni pored drugih.
Projekat “Kad tišina progovori” realizuje se uz podršku Ministarstva kulture i medija Crne Gore. Cilj projekta je da istakne izazove s kojima se suočavaju djeca i mladi sa poteškoćama u razvoju i invaliditetom, s posebnim fokusom na njihov razvoj, obrazovanje i svakodnevni život.
Foto: Facebook
Autor: Radonjić A./radiotitograd.me
