Za mnoge žene i djevojke seksistički i mizogini govor je svakodnevno iskustvo. Podrugljivi komentari, omalovažavanje, klevete, ponižavajući vicevi, podsmijeh, širenje glasina, prijetnje, podsticanje nasilja, a sve na bazi pola – različiti su oblici rodno zasnovanog govora mržnje.
Godinama je takvo obraćanje ženama postojalo kao uobičajen način odnosa prema ženi, što je dovelo do normalizacije seksističkih izraza i brutalizacije jezika i javnog diskursa. Svi smo nesumnjivo, i u javnom i u privatnom prostoru, nebrojeno puta čuli riječi usmjerene protiv žena, ali ranije o njima nismo razmišljali kao o kategoriji izražavanja koja podliježe pravnim sankcijama.
Problematika govora mržnje, vulgarnog i nasilnog jezika prema ženama, obuhvata i čitavu strukturu moći koja to prećutno podržava, zato je ovo i važno kulturološko pitanje. Uvrede na račun žena imaju za cilj da ućutkaju žene, obezvrijede njihove stavove i dodatno ojačaju barijere koje ometaju njihov napredak u poslu i karijeri. Govor mržnje zasnovan na polu otežava učešće žena u javnom životu i procesima odlučivanja i zato predstavlja krizu demokratije.
,,Kada govorimo o mizogiji tu je jasna namjera da se uvrijedi žena, posmatrajući je kao objekat, a ne kao subjekat. Cilj mizoginog govora je da se žena obeshrabri od javnog djelovanja, pogotovo na mjestima odlučivanja i rukovođenja, a takav govor nije rezultat bilo kakve debate od javnog interesa’’, kaže zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Nerma Dobardžić.
Govor mržnje žrtvama izaziva traume koje im mogu promijeniti život. Na uvrede i klevete žene reaguju uglavnom napuštanjem onlajn prostora ili povlačenjem iz javnog života. Čak i onda kad žene otvoreno govore o svojim iskustvima, mizoginija otežava da ono što žena kaže ima i očekivanu snagu. Digitalni i onlajn mediji omogućavaju brzo širenje govora mržnje, a koliko je problem ozbiljan potvrđuje i svakodnevno omalovažavanje žena sa javnim profilima na Fejsbuku i Tviteru, ali i u vijestima, tabloidnim medijima, čak i u parlamentu.
Žene i djevojke u Crnoj Gori svakodnevno se suočavaju sa mizoginim stavovima, govorom mržnje, seksističkim jezikom, nasiljem i drugim oblicima diskriminacije. Najčešće mete ovih napada su uglavnom javne ličnosti. Istraživanje UNDP-ja pokazuje da je u Crnoj Gori, devet od deset političarki bilo diskriminisano samo zato što su žene, dok je njih sedam od deset iskusilo neki vid nasilja. Žrtve mizoginih napada bile su poslanice DPS-a Dragica Sekulić i Aleksandra Vuković, te poslanica SDP-a Draginja Vuksanović Stanković. Govoru mržnje bile su izložene i bivše ministarke Vesna Bratić i Jelena Borovinić Bojović.
Poslanica crnogorskog parlamenta i prof. književnosti Božena Jelušić potvrđuje da je njena politička orijentacija bila dodatni motiv za mržnju, seksizam, mizoginiju i ejdžizam. ,,Zato se ne treba čuditi što mnogi pojedinci, u prvom redu žene, uopšte ne žele da uđu u političku i društvenu arenu i izgube lični život i komfor koji imaju. To se posebno odnosi na mlade žene, jer su primjeri seksizma u odnosu na njih izuzetno degutantni i maligni”, kazala je Jelušić.
Većina verbalnog nasilja koje žene doživljavaju zato što su žene je seksualizovano i spada u kategoriju seksualnog nasilja. Govor mržnje ponekad može dovesti do zločina iz mržnje–zločina koji su motivisani predrasudama. Mizoginija je posebno raširena u nerazvijenim društvima koja njeguju patrijarhalne dogme, homofobiju i naglašeni nacionalizam, a mizoginiju nerijetko praktikuju i same žene.
Da bismo razumjeli prirodu i obim nasilja nad ženama potrebno je prvo razmotriti mušku kulturu dominacije i patrijarhata. Crnogorsko društvo počiva na patrijarhalnim nepravdama koje šalju pogrešnu poruku o ženama ‘’kao manje vrijednim’’ i potencijalno mogu da budu osnov za rodno zasnovano nasilje, ali i druge oblike neprihvatljivog ponašanja. Prošlogodišnje istraživanje UNDP-a navodi da je svaka treća žena u Crnoj Gori doživjela neki oblik nasilja tokom svog života.
I pored zakonom zagarantovane ravnopravnosti polova, u pogledu prava na nasleđivanje imovine, manje od 10% cjelokupne imovine u Crnoj Gori je u vlasništvu žena. A to je ozbiljna barijera za pokretanje ženskog biznisa i postizanje ekonomske nezavisnosti. Ovakvo stanje, naravno, nije posledica zakona već primitivnih običaja gdje se od žene očekuje da se odrekne svog dijela nasledstva u korist brata. Dobrovoljno, naravno.
Borba protiv ućutkivanja žena i djevojaka
Otvoreni izlivi govora mržnje prema ženama, uvredljive opaske, vulgarni komentari i seksistički crteži na društvenim mrežama su sve oblici mizoginije koji vrijeđaju lični intergritet i dostojanstvo žena. U Crnoj Gori trenutno, osim podnošenja prijave za govor mržnje, žrtve govora mržnje na internetu mogu se obratiti samoregulatornim tijelima, kao i administratorima koji prate komentare u okviru određenog online medija. Takođe, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda je još jedna adresa za utvrđivanje govora mržnje kao posebnog oblika diskriminacije u Crnoj Gori.
Zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Nerma Dobardžić pojašnjava da je kod nas, Zakonom o zabrani diskriminacije govor mržnje uvršten u posebne oblike diskriminacije, dok je Krivičnim zakonikom Crne Gore implicitno prepoznat, pored ostalih, i kroz krivična djela rasna i druga diskriminacija, izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti, i druge oblike širenja ili podsticanja na nasilje i mržnju prema grupi ili članu grupe koja je zasnovana na urođenom ili stečenom ličnom svojstvu. Zakonom o javnom redu i miru govor mržnje je posredno prepoznat kao prekršaj kojim se narušava javni red i mir na javnom mjestu i propisuju kazne za te prekršaje’’, ističe Dobardžić.
Međutim, statistički podaci dostupni Zaštitniku pokazuju da se govor mržnje kao poseban oblik diskriminacije rijetko procesuira, jer nadležni organi preferiraju da primijene odredbe koje se odnose na kršenje javnog reda i mira, što donekle umanjuje oštrinu reakcije na govor mržnje imajući u vidu visinu kazne u Zakonu o zabrani diskriminacije. ,,Na osnovu dosadašnje prakse može se zaključiti da se na govor mržnje najčešće reaguje procesuiranjem u prekršajnom postupku, dok vođenje postupaka krivičnopravne prirode još uvijek predstavlja izuzetak’’, kaže Dobardžić.
Seksizam, mizoginija, govor mržnje prema ženama i LGBT+ zajednici, kao i govor mržnje na osnovu etničke pripadnosti, najprisutniji su u zapadno-balkanskim medijima i to je ono što je zajedničko čitavom regionu – govore nedavo objavljeni rezultati monitoringa medija na Zapadnom Balkanu.
Žene i devojke u Evropskoj uniji (EU) izložene su upornoj rodnoj diskriminaciji i rodno zasnovanom nasilju, navodi se u istraživanju Agencija EU za osnovna prava (FRA). Čak je 52% mladih žena i djevojaka doživjelo nasilje na internetu, uključujući prijetnje i seksualno uznemiravanje.
Ovakva situacija ozbiljno ograničava ravnopravno učešće žena i djevojaka u društvu. Zato je Evropska komisija još lani, pokrenula inicijativu za proširenje popisa kaznenih djela na govor mržnje i zločin iz mržnje na internetu i izvan njega, u cilju razvoja odgovarajućeg pravnog okvira za kriminalizaciju govora mržnje i zločina iz mržnje na nivou EU.
Ne smije se ćutati na nasilje
Iako borba za ravnopravnost polova traje već više od 100 godina, osim na papiru žene i muškarci nisu jednaki u pravima i mogućnostima. U godinama koje dolaze moramo se kao društvo odlučnije suprotstaviti mizoginiji i govoru mržnje uz pomoć kojih se rigidni patrijarhat nameće skoro kao društveni trend. Važno je da žene u što većem broju, otvoreno i javno počnu da govore o svojim iskustvima nasilja, diskriminacije i podčinjavanja, ne samo porodičnog i partnerskog nasilja, već i ekonomskog i socijalnog.
Uz pravne lijekove i sistemsku politiku borbe protiv rodnih stereotipa obrazovanje je veoma bitan faktor. Jednak pristup obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti, ekonomskim resursima i prilikama za zapošljavanje, uz ravnopravan pristup rukovodećim pozicijama i za žene i za muškarce, jedini je pravi put za dostizanje pune ravnopravnosti.
Autor: radiotitograd.me
D.R.
