Ukoliko od neke od crnogorskih institucija zahtjevom za slobodan pristup tražite, na
primjer, informacije kako troše novac građana, a ta institucija prekrši zakon i ne učini
informacije dostupnim, vi ih, u određenom momentu, tužite Upravnom sudu. Ako
Upravni sud presudi da je institucija kriva i da je prekršila zakon, sudske troškove više
neće plaćati samo institucija koja je sakrila informacije i prekršila propise, već ćete
troškove platiti i vi kao građanin/ka.
Do ovoga je doveo amandman poslanika Pokreta Evropa sad (PES) Vasilija Čarapića
na Zakon o slobodnom pristupu informacijama koji je usvojen krajem prošle godine
uprkos jasnim porukama međunarodnih organizacija da građani ne treba da snose
troškove kada institucija ćuti.
U Čarapićevom amandmanu koji je usvojen na Odboru za politički sistem, pravosuđe i
upravu navodi se da „svaka stranka u upravnom sporu iz stava 1 ovog clana koji se
pokreće zbog ćutanja uprave, snosi svoje troškove".
Ovo je čak i manje rigidan predlog od onog za koji se Čarapić ranije zalagao, a kojim je
tražio da sve troškove spora snosi građanin, organizacija ili medij koji su tužili instituciju
jer krše zakon. Ipak, poslanik PES-a je „ublažio“ svoj predlog pa je na kraju izglasano
da sudske troškove plaćaju institucije i građanin, po principu – svako svoje.
Čarapić je svoj predlog opravadavao navodima da se ovim amandmanom sprečavaju
zloupotrebe, odnosno naplaćivanje od države za trivijalne zahtjeve kojima se traže
platne liste škola od prije ko zna koliko godina, ocjene đaka iz perioda od prije 30
godina i slično.
Ovakvo rješenje, čak, i nije novo, a prije Čarapića predlagao ga je DPS, 2019. godine.
„U upravnom postupku i upravnom sporu, u postupku ostvarivanja prava na pristup
informacijama i ponovne upotrebe informacija, svaka stranka snosi svoje troškove, bez
obzira na uspjeh u postupku“, glasio je predlog DPS-ove Vlade iz 2019. godine.
Ovo ukazuje na kontinuitet obeshrabrivanja građana i nevladinih organizacija da koriste
institut slobodnog pristupa informacijama, te ohrabrivanje institucija da kriju informacije i
za to prolaze nekažnjeno.
Protiv ovakvih rješenja, u kontinuitetu, su međunarodne organizacije i EU institucije, a
što potvrđuje činjenica da je međunarodna organizacija SIGMA (OECD & Evropska
komisija) 2019. u mišljenju o nacrtu zakona DPS-a ukazala da je potrebno pronaći
drugačije rješenje koje bi omogućilo sudu da odluku o tome ko snosi troškove donosi
zavisno od slučaja do slučaja.
U preporukama SIGMA-e se navodi da bi ova odredba dala Upravnom sudu diskreciono
pravo da ne dosudi plaćanje sudskih troškova tužiocu iako se presudi u njegovu korist,
ukoliko je jasno da je svrha tužbe da se naplate troškovi, a ne stvari interes za
informaciju.
„Predložena odredba može ukloniti trenutni podsticaj za podnošenje brojnih zahtjeva za
pristup informacijama samo radi ostvarivanja naknade sudskih troškova u slučaju
administrativnog ćutanja (koji iznose približno 500 EUR po dobijenom sudskom sporu).
Međutim, ona to čini neproporcionalno, kaznivši i strane u postupku koje moraju ići na
sud da bi zaštitile svoje pravo na dobijanje javnih informacija i koje možda moraju
angažovati profesionalnog advokata. Ako se predloženi stav 2 implementira u trenutnoj
formi, troškovi advokata neće biti nadoknađeni čak i ako strana dobije sudski spor, što
može odvratiti stranu od podnošenja bilo kakvog sudskog postupka nakon što dobije
negativan odgovor od administrativnog organa na svoj zahtjev za informacijama“, naveli
su tada iz SIGMA-e na predlog DPS-a, što se može jasno odnositi i na sadašnji predlog
PES-a jer su – gotovo identični.
Sami Predlog Zakona o slobodnom pristupu informacijama dobio je pozitivno mišljenje
od Evropske komisije – ali se u njemu tada nije nalazio Čarapićev amandman.
Programska direktorica Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Milica Kovačević kazala
je da je Zakon o SPI bitno unazađen amandmanima koji su se pojavili u samoj završnici
procedure njegovog usvajanja.
„Vi podneste zahtjev i tražite informaciju nekom ministarstvu, tražite informaciju koja bi
već trebalo da bude javna, pitate kako se troši naš novac ili šta je sadržaj nekih odluka
ili politika koje je neko donio u naše ime. Ministarstvo odabere da ćuti, administracija je
zaključaka vrata i bacila ključeve“, kaže Kovačević.
„Onda se žalite Agenciji za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama
(AZLP) i tu morate sačekati nekoliko mjeseci umjesto previđenih 15 dana jer je AZLP
usko grlo, jer je zatrpana ogromnim brojem ovakvih slučajeva. AZLP u nekom trenutku
odluči u vašu korist, naloži ministarstvu da vam tu informaciju da, ali ministarstvo ćuti,
ne obazire se na zakon jer zakon za njih ne važi“, dodaje ona.
„Onda idete u novu proceduru AZLP koja opet može potrajati ponovo nekoliko mjeseci,
vi znate da ste u pravu. Ministarstvo zna da ste u pravu, AZLP zna da ste u pravu, ali vi
nemate informaciju“, kaže Kovačevi i nastavlja:
“Konačno ste se kvalifikovali da tražite zaštitu svog prava pred Upravnim sudom. To je
momenat kada svim građanima i većini pravnih entiteta treba advokat. Vi predate tužbu,
tražite informaciju, ali pred Upravnim sudom su hiljade i hiljade ovakvih predmeta koji
zatrpavaju i otežavaju rad ove sudske instance jer državna administracija na svim
nivoima ćuti. Onda vi treba da sačekate godinu, dvije, tri, dobijete sudsku presudu kojim
se nalaže da ministarstvo treba da vam da informaciju. Ministarstvo koje vi plaćate,
agencija koju vi plaćate, Upravni sud kojeg vi plaćate, u cijeloj proceduri dolazite do
informacije i još samo treba da platite advokata i takse. Potrošili ste nekoliko godina
života i stotina eura da biste dobili informaciju koja je trebalo da bude na sajtu prvog
dana kada je vama bila potrebna“, ukazala je ona.
Izmjene Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je je od izuzetnog značaja za
građane, NVO, ali i novinare i medije koje na osnovu njega mogu doći do važnih
informacija, čekale su se od 2017. godine.
Trebalo je da donesu napredan zakon o SPI, imajući u vidu da on proširuje obaveze
proaktivne transparentnosti i briše poslovnu tajnu kao osnov za ograničavanje pristupa
informaciji, ali istovremeno zakonskim rješenjem koje je ugurao klub PES-a, se
institucije ohrabruju da ćute na zahtjeve građana, NVO i medija, naravno računajući da
će se rijetki odlučiti da iz svog džepa plaćaju da dobiju informaciju – na koju imaju pravo.
Autor : Darvin Murić, glavni i odgovorni urednik portala Raskrinkavanje.me
