Foto:RTCG
Predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić uputila je dopis premijeru Milojku Spajiću, potpredsjedniku Vlade Momu Koprivici, ministru pravde Bojanu Božoviću i ministru finansija Novici Vukoviću povodom potrebe za hitnim privremenim rješenjem u odnosu na pitanje zarada sudija, saopšteno je iz Vrhovnog suda Crne Gore.
Dopis prenosimo u cijelosti:
“Koristim priliku da vam se obratim sa pozicije predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore, nakon što sam, kao što vam je dobro poznato, od strane Sudskog savjeta jednoglasno izabrana na ovu funkciju, 2. decembra 2024. godine, kada sam započela sa analizom zatečenog stanja u sudskom sistemu Crne Gore.
Kao što Vam je dobro poznato, Crna Gora je obavezna da donese zakon, kojim će (konačno) biti adekvatno regulisano pitanje zarada sudija, na osnovu preuzetih međunarodnih regula i standarda, kao i nacionalnog zakondavstva i strateških dokumenata1, koje je bitno izmijenjeno upravo kako bi se ispunile međunarodne obaveze i obezbijedio brži integracijski put Crne Gore u Evropsku uniju. Cilj ovih normi, a s tim u vezi i pozitivnih obaveza je uvijek isti – očuvanje nezavisnosti i samostalnosti sudova i sudija.
Na tom putu, važno je da se ne izgubi iz vida da nezavisnost sudstva nije privilegija koja je u isključivom, ličnom interesu sudija, već je u interesu vladavine prava i poštovanja ljudskih prava građana koji traže zaštitu svojih prava pred sudovima. Donošenje posebnog zakona nalažu i specifičnosti sudijske funkcije koje zahtijevaju strogo razdvajanje od ostalih grana vlasti, kako u organizacionom, tako i u finansijskom smislu, te priznavanje težine ali odgovornosti funkcije koju obavljaju sudije u ime Crne Gore. U konačnom, ulaganje u sudstvo znači ulaganje u budućnost, stabilnost države i njen ekonomski i sveukupni razvoj.
Profesionalne sudije imaju pravo na zaradu čiji se iznos utvrđuje tako da se sudije zaštite od pritisaka na njihovo odlučivanje i uopšte ponašanje u okviru njihovih nadležnosti, što ugrožava njihovu nezavisnost i nepristrasnost. Međunarodne obaveze podrazumijevaju, prije svega, one koje proizlaze iz strateškog cilja Crne Gore da postane članica EU, odnosno obavezu usklađivanja nacionalnog zakonodavstva sa pravom EU i relevantim međunarodnim propisima, o čemu se na godišnjem nivou sačinjavaju izvještaji i procjenjuje ispunjenost privremenih ali i završnih mjerila.
Podsjećam da je sudstvo dalo izuzetan doprinos dobijanju izvještaja o ispunjenosti privremenih mjerila i da aktivno i odgovorno učestvuje na polju pristupanja realizaciji obaveza po završnim mjerilima. Od međunarodnih dokumenata, posebno bih izdvojila mišljenja Venecijanske komisije u odnosu na Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama; Evropsku povelju o zakonu za sudije; Mišljenja broj 1 (2001) I br.2 Konsultativnog vijeća evropskih sudija (CCJE) povodom standarda koji se tiču nezavisnosti sudstva i nesmjenjivosti sudija i o finansiranju i upravljanju sudovima sa osvrtom na efikasnost pravosuđa i član 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Na susjednom-regionalnom polju, važno je ukazati i da su Republika Hrvatska, Republika Srbija, kao i Bosna i Hercegovina, ranije usvojile manir donošenja posebnih zakona kojima se regulišu zarade i druga primanja sudija, odnosno tužilaca.
Vlada Crne Gore još uvijek nije usvojila Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, pa ovom pisanom notom ukazujem na neophodnost njegovog usvajanja u što kraćem roku, naročito u dijelu koji se odnosi na uvećanje zarada nosilaca pravosudnih funkcija. Dodatno podsjećam da je nakon najave pravosuđa o obustavi rada, na radnim sastancima i postignutim pregovorima sa tadašnjim predstavnicima pravosuđa, Vlada dala izričito i nedvosmisleno obećanje da će se obezbijediti pravo sudije na adekvatnu zaradu na prethodno navedeni način, počev od 01.01.2025. godine.
Nakon toga, formirana je Radna grupa sa zadatkom izrade posebnog zakona, kojim će se regulisati prava sudija vezana za rad, uključujući finansijske aspekte vršenja sudijske funkcije, a što je u skladu sa Mišljenjem Venecijanske komisije iz prethodne godine i međunarodnim standardima.
Međutim, kako sudstvo nije “izolovano ostrvo” i prati razvoj društvenih tokova, prepoznali smo da se još uvijek nijesu stvorili svi potrebni uslovi za donošenje posebnog zakona o zaradama nosilaca pravosudnih funkcija. Nakon što sam održala sastanak, kao predsjednica Vrhovnog suda, sa sudijama najvećeg suda u Crnoj Gori, Osnovnog suda u Podgorici, kojem je prisustvovao i ministar pravde, te nakon dodatnih konsultacija sa stručnjacima u oblasti pravosuđa, procijenila sam da postoji velika potreba za kreiranjem prelaznog rješenja za rješavanje statusa sudija i u cilju konstruktivne saradnje koristim priliku da predložim sljedeće.
Naime, Vlada Crne Gore je 18.11.2024. godine, utvrdila Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, kojim je predviđeno da se zarade nosilaca pravosudnih funkcija uvećaju oko 30 odsto. Prema planu Ministarstva finansija, te javno iznijetim stavovima predstavnika izvršne vlasti, Vlada Crne Gore je trebalo najkasnije do kraja prošle godine da usvoji Predlog ovog Zakona. U skladu sa tim, u Predlogu Zakona o Budžetu Crne Gore za 2025. godinu obezbijeđena su finansijska sredstva za uvećane zarade.
S tim u vezi, a kod činjenice da Radna grupa, iako intenzivno radi, još uvijek nije okončala rad na izradi posebnog propisa – Zakona o zaradama i drugim primanjima nosilaca pravosudnih i ustavno-sudskih funkcija, te da još nije poznato da li će se u narednom periodu stvoriti svi potrebni uslovi za implementaciju tog propisa, cjelishodno je i opravdano uložiti napore da se pristupi utvrđivanju Predloga Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru u dijelu koji se odnosi na pitanja koja regulišu zarade sudija, do donošenja posebnog propisa o zaradama sudija i drugim primanjima nosilaca pravosudnih funkcija.
Smatram da je već usaglašeno uvećanje zarada nosilaca pravosudnih funkcija nužno u što kraćem roku, budući da je postojeće zakonsko rješenje na snazi od 2016. godine, a koeficijenti za obračun zarade su do sada dva puta umanjeni u 2017. godini, za oko 15 odsto. Visina postojećih zarada nije srazmjerna troškovima života, ne odgovora složenosti poslova koje obavljaju sudije (“poslovi” u smislu utvrđivanja koeficijenta zarade) i ne obezbjeđuje ravnotežu između stepena odgovornosti sudijske funkcije i zaštite dostojanstva svih sudija u Crnoj Gori.
Dodatno, važno je da se za sudije, koje obavljaju jedinstvenu i suštinsku ustavnu funkciju, privremenim rješenjem sačuva posebnost pravila primjenljivih na sudstvo kada to zahtijeva poseban status sudija, a kako bi se sačuvao i podržao osnovni princip sudske nezavisnosti, koji nam je, kao državi u postupku pristupanja Evropskoj uniji, od posebnog značaja.
Na kraju, podsjećam da očigledna kriza u kojoj se našlo pravosuđe, u smislu materijalnih uslova za rad, motivisanosti za ulazak i ostanak u sudijskoj profesiji, zahtijeva brzu i značajnu intervenciju Države. Osim toga, unaprjeđenje propisa koji uređuju oblast pravosuđa i dalje jačanje nezavisnosti, nalažu strateški ciljevi Crne Gore, koji su usklađeni sa politikama EU. Stoga bi, ćutanje ili olako pristupanje ocjeni potreba pravosuđa od strane izvršne vlasti, poslalo grubu poruku da izvršna vlast ne razumije ulogu i značaj sudstva, ne poštuje međunarodne obaveze, ali ni svoje strateške obaveze, a od kojih zavisi integracijski put Crne Gore, time podrivajući vladavinu prava.
Uvaženi, uvjerena sam, a imajući u vidu pozitivnu saradnju na nivou Vrhovnog suda Crne Gore i Vlade Crne Gore, naročito od kada sam izabrana na čelo sudske grane vlasti, da u okviru saradnje možemo postići zajednički cilj da obezbijedimo suštinsko i realno, finansijski održivo sudstvo. S obzirom na to da ovaj konstruktivni predlog dolazi od sudske grane vlasti, koja treba da dâ svoj pozitivan i efikasan doprinos završnoj fazi pregovora o ulasku Crne Gore u EU, očekujem da u što kraćem roku pristupite razmatranju ovog izuzetno značajnog pitanja”.
Izvor:RTCG
