Foto:Skupstina CG
Relativizacija zločina se u Crnoj Gori dešava svakog dana i može se govoriti o sistemskim naporima da se rehabilituje četnički pokret. Nakon 2020. godine, veličanje četničkog pokreta i istorijski revizionizam dodatno su uzeli maha, postajući vidljiviji i agresivniji u javnom prostoru. To su u razgovoru za CdM ocijenile Sara Čabarkapa, koordinatorka programa Aktivno građanstvo u Centru za građansko obrazovanjeCGO i Elizabeta Mrnjačević, politikološkinja iz Akcije za ljudska prava HRA.
Prije dva dana održan je parastos četničkom generalu Draži Mihailoviću, što je još samo jedan slučaj pokušaja relativizacije zločina i prekrajanja istorije.
Ipak, kao u više slučajeva do sad (veličanje četnika i Pavla Đurišića od dijela vlasti i SPC, održavanje parastora četnicima u Crnoj Gori, vrijeđanje NOR-a, partizana, Tita) ni taj događaj nije izazvao veću zabrinutost ni vladajućih partija, ni institucija, pa su na najave pomenutog parastosa reagovali samo predstavnici dijela parlamentarne opozicije.
I u jednom štampanom mediju juče je objavljen pomen Mihailoviću (dešava se to godinama unazad) i niko nije reagovao do sad.
Postavlja se pitanje koliko je za Crnu Goru opasna relativizacija zloćina i prekrajanja istorije?
Po mišljenu Sare Čabarkape iz CGO čini se da se sada već može govoriti o sistemskim naporima da se rehabilituje četnički pokret.
“Dan državnosti Crne Gore odbornik iz vladajuće većine u Skupštini Glavnog grada, Brković, proveo je veličajući Dražu Mihailovića, a da to nije naišlo na osudu njegovih partnera iz vlasti. Cijeli PES je stao u odbranu gradonačelnika Saše Mujovića, kojeg je grupa građana nazvala “fašistom” na Dan državnosti, ali isti ti nijesu osudili one koji s njima donose odluke a koji slave saradnike fašista”, kazala je ona u ozjavi za CdM.
Prema njenim riječima parastos Draži Mihailoviću i četnicima u Grblju (iako ih sada sve češće zovu borcima Jugoslovenske vojske u otadžbini, a sve manje četnicima, što nije slučajno) nije više vijest, već nešto očekivano.
“U prethodnim mjesecima veličao se Pavle Đurišić koji je od Hitlera dobio Željezni krst, a Više državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je krivičnu prijavu koju su predstavnici nevladinih organizacija, uključujući i CGO, podnijeli protiv Jovana Mićovića, Ognjena Femića i NN lica, zbog krivičnog djela izazivanje rasne, nacionalne i vjerske mržnje. Ova odluka, uprkos obavezujućem uputstvu Vrhovnog državnog tužioca za postupanje u predmetima govora mržnje i zločina iz mržnje, sigurno je ohrabrila one koji veličaju ratne zločince da to čine i dalje, budući da institucije ne reaguju. Odluka Tužilaštva bila je razočaravajuća, ali nažalost ne i iznenađujuća”, kazala je ona.
Pri tom, dodala je Čabarkapa, sada se već može govoriti i u kojoj mjeri se Tužilaštvo ponaša saučesnički u ovim veoma opasnim procesima po čitavo crnogorsko društvo.
Elizabeta Mrnjačević, politikološkinja iz HRA upozorava da relativizacija zločina i prekrajanje istorije predstavljaju ozbiljnu i direktnu prijetnju stabilnosti i bezbjednosti Crne Gore, čiji su temelji antifašistički.
Posebno, poručuje, zabrinjava veličanje četničkog pokreta, čiji su zločini istorijske činjenice, jasno dokumentovane i fotografijama četnika u zagrljaju sa nacističkim i fašističkim okupatorima, a koji se danas, nažalost, pokušavaju opravdati i čak izjednačiti sa antifašističkim partizanskim pokretom.
“Ovaj revizionizam je politički motivisan s namjerom da sruši postulate na kojima počiva crnogorski identitet, među kojima je antifašizam jedan od ključnih. Potkopavaju se temelji sekularne antifašističke tradicije, što ugrožava građanski temelj crnogorskog društva i promoviše ideološke konstrukcije koje teže pretvaranju Crne Gore u Srbiju”, naglašava Mrnjačević.
Napominje da izvrćući činjenice iz ratova devedesetih, pokušava se uspostaviti lažna ravnoteža između agresora i žrtve, čime se relativizuje odgovornost za ratne zločine i obesmišljavaju napori suočavanja s prošlošću.
“Sve to odražava širi politički trend u kojem se istorija koristi kao sredstvo dnevno-političkih ciljeva, a ne kao temelj objektivnog razumijevanja prošlosti i izgradnje stabilne budućnosti. Takve ideje uglavnom promovišu političke partije i akteri koji, kroz veličanje četničkog pokreta, pokušavaju da obnove ideološke podjele, prošire svoj politički uticaj i legitimišu ekstremističke i radikalne ideologije”, istakla je sagovornica CdM-a.
Na ova dešavanja ne reaguju Vlada, Skupština, nadležne institucuje, Univerzitet Crne Gore, CANU. Sagovornice CdM-a objašnjavaju zbog čega je to tako.
Prema mišljenju Mrnjačević Vlada, Skupština, nadležne institucije, Univerzitet Crne Gore i CANU ne reaguju na ova dešavanja zbog oportuniteta, ali i nedostatka tradicije u zaštiti osnovnih društvenih vrijednosti od političkih udara.
“Ni prije promjene vlasti 2020. godine nisu pokazivali dosljedan ni efikasan pristup ovim pitanjima. Treba podsjetiti da je i prethodna vlast, predvođena DPS-om, prvobitno imala specifičan, veoma tolerantan odnos prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, izbjegavajući da se suštinski suprotstavi istim ili sličnim pojavama”, kazala je Mrnjačević za CdM.
Nakon 2020. godine, naglašava ona, veličanje četničkog pokreta i istorijski revizionizam dodatno su uzeli maha, postajući vidljiviji i agresivniji u javnom prostoru.
“Političari iz vladajuće većine uglavnom ćute, svjesni političke težine SPC, koja je neke od njih i promovisala na crnogorsku političku scenu. Dio političke elite ne samo da ćuti, već i aktivno učestvuje u revizionizmu i negiranju odgovornosti za ratne zločine”, rekla je Mrnjačević.
Ona je podsjetila da pojedini funkcioneri partija koji se nominalno zalažu za građanske vrijednosti učestvuju u obilježavanjima parastosa – kao što je bivši predsjednik Skupštine opštine Nikšić, Nemanja Vuković, koji je 2023. prisustvovao parastosu Draži Mihailoviću u Nikšiću.
“Problematične su i relativizujuće izjave poput one predsjednice Asocijacije žena PES-a, Jovane Dragović, koja je za TV Vijesti izjavila da „podjele na partizane i četnike nakon 80 godina mogu odgovarati samo onima koji su 30 godina vladali na tim podjelama“. Takvi stavovi i postupci funkcionera nedvosmisleno razotkrivaju prisustvo duboko ukorijenjenih, necivilizacijskih i antidemokratskih vrijednosti unutar partija koje se deklarišu kao građanske”, napomenula je Mrnjačević.
Time se, jasna je sagovornica CdM-a, temeljne vrijednosti antifašizma sistematski degradiraju, a istorijska odgovornost svjesno relativizuje, otvarajući prostor za rehabilitaciju zločinačkih ideologija.
“Crnogorsko državno tužilaštvo, s druge strane, pokazuje visok prag tolerancije prema izjavama i djelovanjima SPC, što dodatno obesmišljava mogućnost institucionalne reakcije na govor mržnje. Sve ovo ukazuje na duboku povezanost političkih i crkvenih struktura, ali i na ozbiljan otpor poštenom suočavanju s prošlošću, koji dugoročno ugrožava demokratske vrijednosti i stabilnost crnogorskog društva”, zaključila je Mrnjačević u razgovoru za CdM.
Sara Ćabarkapa je ocijenila da Univerzitet Crne Gore i CANU biraju tišinu, što je višedecenijska praksa, koja ozbiljno dovodi u pitanje i intelektualni kapacitet koji čini ove institucije, jer intelektualci su ti koji u drugim društvima svojim autoritetom brane mnoge demokratske principe.
“Dodatno, treba primijetiti da u veličanju četničkog pokreta prednjači jedan portal čiji je osnivač upravo rektor, koji nikada nije napravio javnu distancu od njihovog izvještavanja”, kaže ona.
Sagovornica CdM-a naglašava da se veličanju četničkog pokreta nijesu usprotivile ni Vlada i Skupština.
“Predsjednik Skupštine i sam nosi titulu četničkog vojvode kao Pavle Đurišić, koju je dobio od 2007. godine oporukom od Mila Rakočevića, takođe, četničkog vojvode. Na toj poziciji je zahvaljujući glasovima partija koje sebe nazivaju građanskim – Demokrata i PES-a – a ni jedni ni drugi nemaju dovoljno hrabrosti ili želje da se suprotstave politički motivisanom revizionizmu, i u svim odlukama koje osnažuju taj razarajući narativ stoje u stroju s njim. Dobro je, naravno, što se ovo našlo i u posljednjoj Rezoluciji o Crnoj Gori Evropskog parlamenta, u kojoj se, između ostalog, sa zabrinutošću konstatuje talas politički motivisanog revizionizma”, kazala je ona.
Važno je, poručuje Čabarkapa, spomenuti da Andrija Mandić nije ni čestitao Dan državnosti Crne Gore, iako je bio i više nego spreman da dodijeli najveće državno priznanje Bećiru Vukoviću, kome je crnogorska nacija “izmišljotina Đilasa i Kominterne”, a današnja Crna Gora “ironija sudbine” i Velju Stanišiću, koji je javnosti postao najviše poznat zbog rasističkih izjava prema Romima.
“Iako na proslavi nije bilo mnogo predstavnika PES-a i Demokrata, ne treba zaboraviti da je predsjednik žirija koji je donio odluku o ovim kontroverznim nagradama odbornik PES-a u Danilovgradu, Nikola Rakočević. Po dostupnim podacima, Rakočević je u ovom žiriju bio na istoj liniji kao i Želidrag Nikčević, koji je i Radovana Karadžića, kao član žirija Ratkovićevih večeri poezije, svojevremeno nagradio”, naglasila je ona.
Čabarkapa upozorava da se relativizacija zločina u Crnoj Gori dešava svakog dana.
“Zanimljivo je da su riječ “genocid” u svojim izjavama i objavama o 30. godišnjici genocida u Srebrenici izbjegli i Glavni grad Podgorica i PES, a premijer se nije ni oglasio tim povodom. Poznato je što o genocidu u Srebrenici, najvećem zločinu na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata misle iz koalicije “Za budućnost Crne Gore”. Vladislav Dajković, šef Službe za građane u Glavnom gradu – Podgorica, prije nekoliko dana na svom Instagram nalogu napisao je da “poluđesmo od Srebrenice””, navela je Čabarkapa.
Prema njenim riječima ako su naši donosioci odluka spremni da se na ovaj način odnose prema 90-im, onda ne čudi što su spremni da se aktivno bave i revizijom Drugog svjetskog rata.
“Komunisti jesu počinili određene zločine i svim civilnim žrtvama treba odati počast. Međutim, nesporno je da četnički pokret sarađivao sa Njemcima, borio se protiv partizana a ne nacista, takođe blisko sarađivao s ustašama, i da je zaslužan za etnička čišćenja na sjeveru Crne Gore, i zato se ne može i ne smije izjednačiti s partizanskim. Čak je i kralj Petar Karađorđević pozvao četnike 1944. godine da se priključe NOB-u, što oni nijesu učinili već su nastavili da ratuju protiv partizana do posljednjeg dana rata. Ovakvo ideološko prekrajanje istorije je nedopustivo jer se na taj način preoblikuje budućnost države i vrijednosti na kojima je ona zasnovana”, poručila je ona.
Ističe da je Crna Gora po Ustavu građanska država.
“Kakva smo mi država ako ljudi koji imaju pozicije vlasti veličaju ratnog zločinca odgovornog za ubistva preko 8000 muslimanskih civila, staraca, žena i djece, a ne postoje odgovorne institucije niti donosioci odluka koji bi to zaustavili i sankcionisali? Dodatno, ovdje nema neutralnih. Svi koji su u vlasti i na mjestima odlučivanja u našem društvu, takođe, učestvuju u reviziji istorije svojim nečinjenjem i ćutanjem, jer ćutanje na ovakve stvari se razumije kao odobravanje”, zaključila je Čabarkapa.
Aleksandra Obradović
Izvor:CDM
