Foto:SOBNOR
Danas su delegacije SOBNOR-a Crne Gore, OBNOR-a 1941-1945 Pljevlja,
Podgorica, Bijelo Polje i Cetinje, položili vijenac na Spomeniku u
groblju na Varoši u Pljevljima, povodom 81. godine od smrti narodnog
heroja “Boška Buhe”. Cvijeće su položili na njegov grob i učenici
osnovne škole “Boško Buha”zajedno sa profesorima i nastavnicima. Nakon
polaganja cvijeća sve prisutne delegacije nadahnutim govorom pozdravio
je domaćin ovog skupa, Milenko Jović, predsjednik OBNOR-a 1941 – 1945
Pljevlja.
Nakon toga prisutnima se obratio Radojica Radojević, predsjednik
SOBNOR-a Crne Gore i izmedju ostalog istakao: Srdačno želim pozdraviti
sve prisutne delegacije ovog slobodarskog skupa. Zahvalnost našem
predsjedniku Milenku Joviću na pozivu da danas budemo skupa.
Poštovani prijatelji, danas smo tradicionalno na ovom časnom mjestu
da zajedno obilježimo ovaj bolni dan 27. septembar 1943. godine,
kada je u sedamnaestoj godini narodni heroj Boško Buha poginuo,
nedaleko od sela Jabuke, kod Pljevalja, ubivši prethodno nekoliko
neprijateljskih vojnika, koji su ga dočekali u zasjedi kada se vraćao
s omladinske konferencije. Boško Buha rođen je 1926. godine na
prostoru današnje Hrvatske, u Slavoniji, kao dijete Rada i Mare Buhe.
Nedaleko od Virovitice završio je osnovnu školu, posle čega se vratio
na selo gde ga je, sa navršenih 15 godina, zatekao rat. Njegova
porodica je, kao i veliki broj porodica iz tog kraja, posle formiranja
Nezavisne Države Hrvatske i sloma Kraljevine Jugoslavije, bila
primorana da napusti novoformiranu državu i utočište nađe u, takođe
okupranoj, Srbiji. Pošto su prešli Savu, nastanili su se u blizini
Šapca, a mladi Boško se priključio partizanskim jedinicama. Odatle se
preselio u prvu oslobođenu teritoriju – Užičku Republiku i tamo ostao
do njenog pada u zimu 1941. godine.
Nakon herojskih borbi na Kadinjači, Boško se sa svojim saborcima iz
Užičkog partizanskog odreda povukao u pravcu Sandžaka, da bi se zatim,
u Čajniču, priključio novoformiranoj Drugoj proleterskoj udarnoj
brigadi, gde se istakao kao bombaš.
Zbog nižeg rasta, Boško je imao mogućnost da se neometano prikrada do
neprijateljskih položaja, uništavajući ih ručnim granatama. Ovakva
lucidnost i hrabrost nijesu prošli neopaženo, pa su ga nakon izuzetnih
doprinosa u borbama u Bosni, njegovi saborci uputili kao svog
predstavnika na Prvi kongres Ujedinjenog saveza antifašističke
omladine Jugoslavije u Bihaću.
Tamo je, zbog svog nadahnutog govora, ali i zbog upečatljivo niskog
rasta, izazvao opšte oduševljenje među prisutnima, među kojima je bio
i Josip Broz Tito, koji je ustao sa svog mjesta i čestitao mu. Boško
Buha se isticao i u svim kasnijim borbama, tokom Četvrte i Pete
neprijateljske ofanzive, te je dva puta nagrađivan od strane Tita.
Poginuo je 27. septembra 1943. godine u blizini sela Jabuka, na
današnjoj granici između Crne Gore i Srbije, dok je išao prema
Prijepolju. Njegov kamion je tada upao u zasedu neprijateljskih snaga,
a Boško je poginuo pružajući im otpor. Prilikom zasjede sa Buhom su
još bili, politički komesar bolnice Bogdan Radan koji je takođe
poginuo na licu mjesta i doktorica Saša Božović koja je tom prilikom
ranjena i zarobljena, ali ubrzo oslobođena. Krajem septembra 1943. na
groblju ovdje na Varoši okupilo se cjelokupno stanovništvo Pljevalja.
Uz počasnu stražu svojih drugova, dječaka, bombaša, sahranjen je Boško
Buha. Tada su mu saborci i Pljevljaci odali sve počasti. Ukazom
Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike
Jugoslavije, 20. decembra 1952. godine, proglašen je za narodnog
heroja, kao jedan od najmlađih boraca Narodnooslobodilačke borbe
naroda Jugoslavije. Narodni heroj Boško Buha će ostati upamćen u našoj
istoriji kao jedan od najpoznatijih partizana, najčuveniji partizanski
bombaš i borac herojske 2. proleterske brigade. Dječak ratnik koji je
za dvije godine ratovanja prošao sito i rešeto najkrvavijih
partizanskih bitaka.
Poštovani prijatelji, drugarice i drugovi, Danas živimo u vremenu kada
pojedinci i grupe pokušavaju negirati lik i djela drugova i drugarica
učesnika NOR-a i revolucije, a time i negiraju našu slavnu
antifašističku prošlost. Mi potomci časnih slobodarskih partizana i
antifašista, sa ovog svetog i uzvišenog mjesta poručujemo, energično i
oštro ćemo se suprostaviti svim onim grupama i pojedincima koji
negiraju našu NOB-u, a veličaju, fašizam to najveže zlo čovječanstva i
onima koje hoće mijenjanja i falcifikovanje istorije i vraćanja
neonacizma na istorijsku scenu.
Ovdje smo danas da pošaljemo poruku mladim pokoljenjima da vide, da
znaju koliko vrijedi sloboda – kolika je cijena za nju plaćena, da
čuvaju i sačuvaju ideju antifašizma i borimo se za svijetle tekovine
NOB-e. Nadamo se da će časni i junački život narodnog heroja Boška
Buhe, biti uzor mladim generacijama i narastajima a ovaj Spomenik će
na ovom istom mjestu vječno ostati da nas na to posjeća. Neka vječno
žive sjećanja na naseg Boška, i neka vječno žive sjećanja na našu
slanu NOB-u. Uz veliku zahvalnost svih Vas što smo i danas skupa.
U Pljevljima, 27. septembar 2024. god.
Autor:Radiotitograd.me
