Foto:Shutterstock
Ministri odbrane NATO-a sastaju se danas u Briselu 12. na svom posljednjem zvaničnom okupljanju prije samita alijanse u Ankari početkom jula, piše Radio Slobodna Evropa RSE.
Ne očekuju se da će u belgijskoj prijestonici biti donijete konkretne odluke – umjesto toga, sastanak se vrti oko dvije stvari.
Prva je pokušaj da se zakrpi, kako izgleda, sve veći jaz između evropskih saveznika i SAD, koji je ogoljen tokom nedavnih diskusija o političkoj budućnosti Grenlanda.
Druga stvar – i ne baš potpuno nepovezana s prvim pitanjem – jeste smisliti kako ostvariti odluku donijetu u Hagu prošle godine da svih 32 saveznika treba da troše pet odsto BDP-a na odbranu do 2035. godine.
Kontroverza oko Grenlanda se i dalje u velikoj mjeri nadvija nad skupom iako nije dio zvanične diskusije.
Dok je jedan evropski zvaničnik NATO-a rekao da je došlo do “fundamentalnog narušavanja povjerenja” unutar alijanse po tom pitanju, većina diplomata s kojima je RSE razgovarao izgleda se slaže da je najbolje da se to pitanje zasad ne pokreće.
Arktički stražar
Nada je da će misija Arktički stražar koju je pokrenuo vojni savez samo dan prije ministarskog sastanka dokazati da su svi na istoj strani u ozbiljnom shvatanju bezbjednosti na dalekom sjeveru i da će to ućutkati svaki razgovor o potencijalnom američkom preuzimanju danske teritorije.
Govoreći o operaciji Arktička straža uoči ministarskog sastanka, generalni sekretar NATO-a Mark Rute je napomenuo da “ćemo prvi put sve što radimo na Arktiku staviti pod jednu komandu”.
“Ne samo da ćemo iskoristiti sve što preduzimamo, već ćemo vidjeti i gdje postoje praznine i popunićemo ih”, izjavio je Rute, dodajući: “To radimo zato što imamo jasan osjećaj da Rusi i Kinezi postaju sve aktivniji tamo”.
Izvori s kojima je RSE razgovarao pod uslovom da im se ne navodi ime kažu da u alijansi postoje otprilike dva tabora o tome kako bi evropske zemlje trebalo da reaguju na nedavne događaje.
Neke zemlje, na čelu s Francuskom, još su pod utiskom pritiska SAD i žele da se evropske drže brže diverzifikuju i udalje od američkog bezbjednosnog kišobrana.
U drugoj grupi su zemlje, posebno na istočnom krilu, koje su zaključile da evropske države ne mogu mnogo da urade u neposrednoj budućnosti i da bi stoga u narednim godinama trebalo da se oslanjaju na američku zaštitu i dobru volju.
Te zemlje se slažu s Ruteovim stavom da Evropa ne bi mogla da se brani bez Amerike, čak i ako zemlje troše znatno više od pet odsto BDP-a. To uključuje američke nuklearne kapacitete koji se ne mogu lako zameniti, ali i satelitsku tehnologiju, vojnu obavještajnu službu i druge strateške faktore.
Nada je i dalje da će ti tabori pokazati jedinstveni front tokom ministarskog sastanka i da će se to nastaviti kada većina učesnika pojuri u Minhen na godišnju konferenciju o bezbjednosti 13. i 14. februara, gdje će većina željeti da spreči sličan transatlantski razdor poput onoga koji se potpuno pokazao u Davosu prošlog mjeseca.
Odbrambena potrošnja
Međutim, da bi se to dogodilo, evropske države i Kanada moraju da se pokažu po drugom pitanju – povećanju izdvajanja na odbranu.
Kako je jedan evropski vojni zvaničnik rekao za RSE: “U 2026. je sve skroz u implementaciji.
Budući da je većina zemalja skoro dostigla dva odsto za odbranu u prošloj godini, to bi bio veliki poduhvat. Međutim, to je jedina stvar za koju znaju da će američki predsjednik Donald Tramp i njegova administracija nastaviti da napadaju Evropu i Kanadu.
Prije ministarskog sastanka, Rute je pokušao da prikaže situaciju u pozitivnom svjetlu ističući naglu potrošnju u Njemačkoj, jednoj od ključnih evropskih članica alijanse, za koju je rekao da su u njoj investicije “porasle za desetine milijardi”.
“Njemačka će do 2029. potrošiti 152 milijarde eura na odbranu”, rekao je on. “To je više nego dvostruko više nego što su trošili 2021. Dakle, za osam godina će udvostručiti svoje izdatke za odbranu. To je samo jedan primjer od mnogih.”
Sve članice NATO-a bi pre ministarskog sastanka trebalo da predaju svoje Izvještaje o strateškom nivou (SLR), u kojima će biti navedeni vojni izdaci za narednih pet godina.
To zabrinjava neke zemlje jer ne planiraju da troše previše u narednim godinama prije nego što potencijalno povećaju potrošnju bliže postavljenom datumu, kako bi ispunile zahtjeve tačno na vrijeme, što je “računovodstveni trik” poznat kao “metoda hokejaške palice” u NATO svijetu.
To je nešto za šta su američki zvaničnici jasno stavili do znanja da neće tolerisati i Vašington će upozoriti Evropljane da će morati da predstave kredibilan i postepen progresivni rast potrošnje za odbranu prije nego što odu na samit u Ankari kako bi on bio uspješan.
Američki ministar odbrane Pit Hegset neće učestvovati na sastanku u Briselu, već će ga umjesto toga predstavljati njegov zamenik Elbridž Kolbi. Pošto se za njega smatra da bi mogao biti još tvrđi po pitanju potrošnje od svog šefa, Evropljani će se postarati da mu se ne zamjere.
Očekuje se da će se njegov govor fokusirati na potrebu za “evropeizacijom NATO-a”. To u suštini znači tri stvari – veću potrošnju, borbenu spremnost evropskih zemalja i potrebu za jačanjem različitih kapaciteta. Očekuje se da će malo ko to osporiti.
Ukrajinsko ‘čudo od djeteta’
Iako će najveća pažnja biti usmjerena na Kolbija, dio ministarskog sastanka biće posvećen i jednom novajliji čije obraćanje mnogi očekuju. Na sjednici Savjeta NATO-Ukrajina, novopečeni ukrajinski ministar odbrane Mihailo Fedorov prvi put će se pojaviti u vojnom savezu u svojoj novoj ulozi.
U Briselu vlada prilično uzbuđenje povodom ovog tridesetpetogodišnjeg “tehnološkog momka” i političkog “čuda od deteta” koji je prethodno nekoliko godina radio kao ministar za digitalnu transformaciju
Zvaničnici su posebno zainteresovani da vide kako će se Fedorov, koji je jedan od najbližih saradnika ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, snaći u reformisanju i modernizaciji još uvijek veoma centralizovanog ukrajinskog Ministarstva odbrane.
Međutim, zvaničnici NATO-a se zapravo nadaju da će on takođe podijeliti svoje znanje o najsavremenijem ratovanju dronovima i sajber kapacitetima. “On je vjerovatno najveći stručnjak u prostoriji za sve moderne tehnologije”, rekao je jedan diplomata.
Šta je s finansiranjem za Ukrajinu?
Inicijativa PURL koju predvodi NATO, u kojoj evropski saveznici obećavaju novac za oružje proizvedeno u SAD koje ide u Ukrajinu, dostigla je skoro pet milijardi dolara u 2025. godini.
U alijansi postoji inicijativa da se to ponovi na proljeće dok Rusija nastavlja svakodnevno da napada tu zemlju raketama.
Međutim, indikativno je što NATO više javno ne objavljuje kada se dogovore novi PURL paketi, posijle zahtjeva članica saveza da ostanu anonimni i strateški.
Neki izvori, međutim, strahuju da je to prije odraz i smanjenog apetita za kupovinom američke robe u mnogim evropskim zemljama i sve većeg zamora od finansiranja rata koji uskoro ulazi u petu godinu.
Izvor:CDM
