Foto: Skupština Crne Gore
Generalni sekretar DPS-a i poslanik u Skupštini Crne Gore Nikola Milović ocijenio je u razgovoru za CdM da aktuelna vlast nema dovoljno političke zrelosti ni kapaciteta da iskoristi istorijsku priliku za članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji, poručujući da su zemlji potrebne odgovorna Vlada, snažne institucije i održiva ekonomija zasnovana na proizvodnji, investicijama i izvozu. Kritikujući programe „Evropa sad“ i „Euro model“, Milović je upozorio na rizike po javne finansije, privredu i životni standard građana, predstavljajući istovremeno četiri ekonomske mjere iz DPS-ovog „Plana za sve“.
CdM: Kako ocjenjujete aktuelnu političku situaciju u Crnoj Gori? Ima li aktuelna vlast jasan plan i kapacitet da zemlju uvede u Evropsku uniju do 2028. godine ili se evropske integracije koriste kao politička parola?
Milović: Demokratska partija socijalista je partija čija politika je otvorila evropsku perspektivu Crne Gore u izuzetno politički složenim i izazovnim vremenima, kada su predstavnici današnje vlasti, koji se sad predstavljaju kao evropejci, bili ostrašćena antievropska opozicija. Uprkos njima takvima, DPS je krčio evropski put i predvodio evropske integracije. Za vrijeme vlada, čiji stožer je bila naša partija, potpisan je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, podnijeta aplikacija za članstvo, dobijen status kandidata, otvoreni su pristupni pregovori.
Mi danas imamo mnogo razloga da budemo zadovoljni – jer konačni ulazak Crne Gore u EU značiće krajnju pobjedu politike Demokratske partije socijalista nad nazadnim, retrogradnim, antievropskim politikama koje danas nastupaju iz klupa vlasti, pa su utoliko i opasnije po Crnu Goru i njene državne interese. Taj trenutak će ujedno biti i konačna potvrda emancipatorske uloge kakvu naša politika ima u crnogorskom društvu.
Dalje, posmatrano s jedne strane, na sreću Crne Gore, njena budućnost u Evropskoj uniji je gotovo izvjesna zbog snažne volje briselske administracije da pokaže da je politika proširenja moguća. S druge strane, Crna Gora, danas, nažalost, na vlasti ima lično i politički nezrele ljude, koji, u kontinuitetu pokazuju, da su nedorasli funkcijama koje pokrivaju u trenutku kad imamo istorijsku priliku da postanemo sljedeća članica EU.
Ističem ovo nažalost, jer ova vlast konstantno proizvodi incidente koji porađaju probleme na našem evropskom putu. Podsjetiću na nekoliko primjera – neustavno penzionisanje sutkinje Ustavnog suda, Rezolucija o Jasenovcu, kontroverzna zakonska rješenja u oblasti unutrašnjih poslova i ANB-a, veličanje Ratka Mladića. Budite sigurni, da toga nije bilo – napredovali bismo brže, jer je to značajno narušilo povjerenje kod naših partnera.
Činjenica je da aktuelna vlast previše političke energije troši na međusobne sukobe i na podjelu političkog kolača, što se najbolje vidi po tome da Crna Gora danas ima najbrojniju vladu u Evropi, vladu od 33 člana, od kojih svaki ima kabinete, koje čine sekretarice, savjetnici, službena kola, službena putovanja, obezbjeđenje, što se plaća milionima eura građana Crne Gore. O partijsko-porodičnom zapošljavanju koje je za ovih šest godina procvjetalo je suvišno i da govorim.
Dakle, to su stvari na koje je ova rasipnička vlada fokusirana, umjesto da u ovom trenutku bude posvećena suštinskim reformama.
Evropski put ne može biti politički alibi za krupne greške u upravljanju državom. Evropska unija ne smije biti samo politička parola. Članstvo mora značiti bolji životni standard, efikasnije institucije, pravnu sigurnost i snažniju ekonomiju. Crnoj Gori je potreban evropski rezultat, a ne samo evropsko obećanje.
CdM: Kao profesor ekonomije, kako ocjenjujete postojeći model ekonomskog razvoja Crne Gore? Da li je održiv model koji se dominantno oslanja na turizam, uvoz i potrošnju ili nam je potrebna nova razvojna strategija?
Milović: Crnogorska ekonomija i dalje je previše oslonjena na turizam, uvoz i domaću potrošnju. Takva struktura čini nas ranjivim na spoljne šokove i ograničava mogućnosti dugoročnog razvoja.
Problem nije u rastu potrošnje ili povećanju zarada, već u činjenici da ih ne prati dovoljno snažan rast produktivnosti, domaće proizvodnje i izvoza. Rast BDP-a zasnovan na potrošnji nije isto što i razvoj zasnovan na stvaranju nove vrijednosti.
Zato nam je potrebna nova razvojna strategija koja će snažnije podržati poljoprivredu, prehrambenu i prerađivačku industriju, energetiku, digitalnu ekonomiju i logistiku. Turizam treba da ostane važna privredna grana, ali ne može biti gotovo jedini oslonac ekonomije.
Crnoj Gori je potreban prelazak sa potrošačko-populističkog modela na ekonomiju proizvodnje, investicija i izvoza. To je jedini put ka održivom rastu, većoj konkurentnosti i sigurnijem životnom standardu građana.
CdM: Kako ocjenjujete program „Evropa sad“? Da li su povećanja zarada bila praćena rastom produktivnosti i realne ekonomske snage ili su ugrozila javne finansije?
Milović: Program „Evropa sad“ počiva na modelu administrativnog upravljanja ekonomijom, u kojem se rast zarada i potrošnje podstiče prvenstveno odlukama države, bez odgovarajućeg rasta produktivnosti i nove ekonomske vrijednosti. Takav pristup uz korišćenje fiskalnih rezervi i sredstava, koja su stvarale prethodne generacije, uticao je na rast inflacije i dodatno opteretio javne finansije.
Moramo razumjeti jednu osnovnu ekonomsku činjenicu: postoje samo dva izvora dugoročnog ekonomskog rasta – veće angažovanje rada i kapitala ili veća produktivnost njihovog korišćenja. Sve ostalo su preraspodjela postojećeg bogatstva, zaduživanje ili kratkoročni efekti koji ne mogu trajno zamijeniti stvaranje nove vrijednosti. Zato povećanje zarada mora biti praćeno većom proizvodnjom, investicijama, zapošljavanjem i produktivnošću.
U suprotnom, dobijamo veće nominalne prihode, ali i više cijene, veće javne obaveze i manju konkurentnost privrede. Cilj ekonomske politike mora biti da Crna Gora stvara više vrijednosti kako bi mogla da finansira veći životni standard.
Nije dovoljno da građani imaju veće nominalne zarade. Potrebno je da njihova kupovna moć raste na osnovu snažnije ekonomije, a ne na osnovu fiskalnih intervencija čije troškove tek treba da snosimo.
CdM: Koji je Vaš komentar o „Euro modelu“ koji je predstavio premijer Milojko Spajić?
Milović: Euro model predstavlja vrhunac potrošačkog populizma i nastavak ekonomske politike koja kratkoročne političke interese stavlja ispred dugoročne stabilnosti države. Niko normalan nema ništa protiv povećanja zarada i poboljšanja životnog standarda građana, ali je svaki razuman čovjek danas zabrinut zbog načina na koji se ovako krupne ekonomske odluke donose – bez ozbiljnih analiza, bez institucionalnog dijaloga i bez jasno definisanih izvora finansiranja.
Prvo, najveći teret zbog ovakve državne ekonomske politike podnijeće oni koji su gradili ovu državu, koji su svoj život utkali u temelje savremene Crne Gore – penzioneri, prema kojima aktuelna vlada na čelu sa Milojkom Spajićem u kontinuitetu demonstrira nepoštovanje. Dok inflacija, s kojom je ova vlada izgubila bitku, a koja bi, usljed najave ovog modela mogla dostići nivo između 12 i 15 odsto, i nezaustavljivi rast cijena svakodnevno udaraju na njihove, i onako skromne, budžete, njima se ne obezbjeđuje odgovarajuće povećanje penzija. Paradoksalno je to što će najosjetljivija kategorija društva, koju je Spajićev populističko-potrošački ekonomski model već doveo do toga da biraju između životnih namirnica, ljekova i računa, biti jedan od najvećih gubitnika usljed primjene ovog modela. Ovdje treba ukazati i na činjenicu da će se Fond PIO i održivost penzionog sistema naći pod ozbiljnim pritiskom, što bi u narednim godinama moglo dovesti do svođenja penzija na nivo socijalnih davanja.
Drugo, činjenica je da Euro model ozbiljno ugrožava opstanak mikro, malih i srednjih preduzeća, koja čine 99 odsto privredne aktivnosti u Crnoj Gori. Njihova ugroženost, kao i ugroženost ukupne turističke privrede, mogla bi dovesti do gubitka i do 20.000 radnih mjesta. Povećanje troškova rada bez odgovarajućeg rasta produktivnosti i realne procjene mogućnosti privrede može dovesti do gašenja preduzeća, smanjenja zaposlenosti odnosno otpuštanja radnika, rasta cijena i jačanja sive ekonomije.
Dalje, činjenica je da će se, usljed rasta potrošnje i gubitka konkurentnosti domaćih proizvođača, spoljnotrgovinski deficit značajno povećati. Najzad, ne treba zaboraviti ni na posljedicu koja se oslikava u nelikvidnosti privrede koja će se dodatno povećati, što će otežati poslovanje i opstanak brojnih privrednih subjekata.
Treće, lokalne samouprave, ukoliko uopšte budu u mogućnosti da sprovedu ovaj model, svešće se se na ulogu protočnog bojlera za isplatu zarada, bez značajnijih mogućnosti za investiranje u kapitalne projekte i razvoj infrastrukture.
Četvrto i ne manje važno, posebno zabrinjavaju javne finansije. Prema procjenama koje su dospjele u javnost, budžetski deficit mogao bi dostići nivo od 700 miliona eura. To ozbiljno otvara pitanje održivosti javnih finansija, finansiranja državnih obaveza i sposobnosti sistema da dugoročno izdrži ovakav model potrošnje. Takođe, zaduženost države i građana nastaviće da raste, uz dodatno opterećenje javnih finansija i kućnih budžeta.
Nije slučajno što ozbiljne rezerve i upozorenja o rizicima ovakve ekonomske politike dolaze iz različitih djelova društva i stručne javnosti: od sindikata, Unije poslodavaca, Privredne komore, predstavnika malog i srednjeg biznisa, domaćih intelektualaca i univerzitetskih profesora ekonomije, do međunarodnih finansijskih institucija, uključujući MMF, kao i evropskih institucija koje insistiraju na fiskalnoj održivosti, odgovornom upravljanju javnim finansijama i usklađivanju ekonomskih politika sa evropskim standardima.
Kada se upozorenja o rizicima čuju sa toliko različitih strana, svaka elementarno ozbiljna i odgovorna Vlada bi ih ozbiljno razmotrila. Danas je svima jasno da Whats App vlada Milojka Spajića nije ni ozbiljna, ni odgovorna.
U tom svjetlu ističem da je posebno problematičan način na koji se danas u Crnoj Gori donose odluke o sudbini države i životima građana. Ovaj paket od šest sistemskih zakona usvojen je na Whats App sjednici vlade, bez odgovarajućeg uključivanja Ministarstva finansija, Fonda PIO i socijalnih partnera. Podsjećanja radi, jedan ministar je, po sopstvenom priznanju, glasao za te zakone u vožnji, dok ministar najodgovorniji za državne finansije nije ni glasao. Za sve ovo vrijeme nijesmo mogli čuti analizu resornog ministra – ministra Vukovića. Izgleda da njemu ni gotovo dva mjeseca nijesu dovoljna da pred lice crnogorske javnosti izađe sa jasnim stavom o Euro modelu.
Da sumiram – ovo nije ekonomski, već politički program. Njegova logika je da se danas obećaju veća primanja i stvori privid prosperiteta, u nadi da će to podići posrnuli rejting Spajićevog PES-a i drugih djelova parlamentarne većine u susret izborima 2027. godine, dok se o inflaciji, budžetskim rizicima, zaduživanju i posljedicama po privredu u Vladi Crne Gore ćuti.
CdM: Šta za Crnu Goru znači prelazak na evropski ekonomski model? Koji sektori treba da budu nosioci rasta i kako smanjiti zavisnost od turizma, sezonskih prihoda i javne potrošnje?
Milović: Evropski ekonomski model podrazumijeva snažne institucije, pravnu sigurnost, konkurentno tržište, stabilan poreski sistem i podsticajno poslovno okruženje. To su preduslovi za investicije, inovacije i dugoročni rast.
Crna Gora mora razvijati sektore koji stvaraju veću dodatu vrijednost: energetiku, poljoprivredu, prehrambenu i prerađivačku industriju, digitalnu ekonomiju i logistiku. Turizam treba unapređivati kroz produženje sezone, razvoj novih turističkih proizvoda i snažnije povezivanje sa domaćom proizvodnjom.
Posebno je važno ulaganje u obrazovanje, infrastrukturu i regionalni razvoj, kako bi se stvorile jednake ekonomske mogućnosti na sjeveru, u centralnom i južnom dijelu države.
Uloga države nije da zamijeni privredu, već da stvori uslove za njeno poslovanje, investiranje i zapošljavanje.
Evropski ekonomski model za Crnu Goru mora značiti manje zavisnosti od uvoza i javne potrošnje, a više domaće proizvodnje, izvoza, investicija i kvalitetnih radnih mjesta.
CdM: DPS je decenijama imao odgovornost za vođenje države, ali Crna Gora i dalje ima ozbiljne razvojne probleme. Koje ste pouke izvukli i koje bi bile prve konkretne ekonomske mjere ukoliko biste ponovo preuzeli odgovornost u izvršnoj vlasti?
Milović: Nikada nijesmo bježali od odgovornosti za period u kojem smo vodili državu. Od grešaka, koje su se po prirodi stvari morale desiti usljed dugog trajanja na vlasti, mnogo je više razloga da budemo ponosni na rezultate koje je ostvarila ova politika. Za vrijeme naše vlasti Crna Gora je postala nezavisna država, koja se opredijelila za članstvo u NATO i posvetila svom evropskom putu. To je životno djelo politike DPS-a.
Dakle, činjenica je da je Crna Gora za vrijeme vlasti naše partije ostvarila značajne razvojne i integracione iskorake, ali isto tako je istina da nijesu riješeni svi strukturni problemi i ranjivost male i otvorene ekonomije.
Jedna od ključnih pouka koje smo primili k znanju za ovih gotovo šest godina trajanja u opoziciji jeste da se moralo uraditi više na planu životnog standarda.
Naš ekonomski program “Plan za sve” počiva na povećanju životnog standarda, rasterećenju privrede i podsticanju domaće proizvodnje. U tom kontekstu predložili smo četiri konkretne ekonomske mjere. I naglašavam – ovo je samo početak.
Prva je povećanje svih penzija za 30 odsto od 1. januara 2027. godine, bez izuzetaka i diskriminacije. Time bi minimalna penzija iznosila oko 608 eura, a prosječna oko 750 eura. Smatramo da ljudi koji su decenijama radili i gradili ovu državu zaslužuju sigurnu i dostojanstvenu starost.
Druga mjera je jedinstvena stopa poreza na dobit od devet odsto, uz stopu od 0% na dobit koja se reinvestira u Crnoj Gori, pod jasno definisanim uslovima. Time želimo da podstaknemo kompanije da ulažu u proizvodnju, opremu, tehnologiju i nova radna mjesta.
Treća mjera je smanjenje PDV-a za turističke i ugostiteljske usluge da 15 odsto na devet odsto, čime bismo povećali konkurentnost turizma i podstakli investicije.
Četvrta mjera je vremenski ograničeno ograničavanje cijena određenih osnovnih životnih proizvoda, uz pažljivo definisane mehanizme primjene. Procjenjujemo da bi ova mjera građanima mogla donijeti uštede od oko 104 eura mjesečno. Kada se tome dodaju efekti povećanja penzija, ukupna godišnja korist za penzionere mogla bi premašiti 3.000 eura.
Sve ove mjere su praćene preciznim fiskalnim projekcijama i jasnim izvorima finansiranja. Ne obećavamo nešto što nije moguće sprovesti, već nudimo konkretna rješenja koja imaju ekonomsku i socijalnu opravdanost.
Naš cilj je Crna Gora u kojoj penzioneri imaju dostojanstvenu starost, zaposleni veća primanja, a privreda uslove da investira, raste i zapošljava. Socijalna sigurnost i ekonomska konkurentnost nijesu suprotstavljeni ciljevi – oni moraju biti temelji jedinstvene razvojne politike.
Aleksandra Obradović
Izvor:CDM
