Foto: Banka hrane Crne Gore
Solidarnost moramo njegovati, ali ne smije biti nadoknada za servise koje država nema ili su oni nedovoljni, poručila je predsjednica Fondacije Banke hrane Crne Gore, Marina Medojević, povodom 20.decembra Međunarodnog dana ljudske solidarnosti, saopšteno je iz ove fondacije.
“Ako to postane pravilo, teret nemaštine se prebacuje na građane čiji je ekonomski položaj oslabljen”, naglasila je Medojević.
Prema njenim riječima, naša Vlada ima “problem” da solidarnost utka u zakonodavstvo naše države.
“Kako je ona sastavni dio evropskog zakonodavstva nastala na osnovu više različitih sporazuma tokom decenija postojanja Evropske unije mi, iako još nismo članica, ratifikovali smo međunarodna dokumenta koja štite socioekonomska ljudska prava i moramo reprezente države napomenuti da ih poštuju. Kreatori javne politike su široke ruke prema nosiocima vlasti i svojim članovima za razliku od odnosa koji imaju prema siromašnim i bolesnima”, istakla je ona.
Za svoje odluke, kako je dodala, javni funkcioneri će uskoro biti dodatno nagrađeni pa će njihove plate, koje se sada kreću od 2000 do 3400 eura, biti uvećane za oko 600 eura.
“Pominju i potrebu dodatnog zapošljavanja savjetnika u ionako preglomaznom državnom aparatu. Štednja i racionalizacija troškova očigledno ne ide ruku pod ruku sa foteljom. Oni koji najviše trpe, socijalno ugroženi, stari i bolesni koji žive sa malim primanjima ili bez njih, nisu predmet njihovog interesovanja osim deklarativnog. Na izgled veliki budžeti za zdravstvo i socijalnu zaštitu će značiti malo, za one koji su bolesni pa se moraju liječiti van granica naše države, za one koji kupuju gomilu lijekova koje nisu na pozitivnoj listi Fonda zdravstva kao i za one koji moraju živjete od 89 do najviše 170 eura koliko iznosi jedino primanja namijenjena najsiromašnijim članovima naše države( MOP)”, mišljenja je Medojević.
Kako je navela, kriterijumi da dobiju te “mrvice” sa stola ” elite” a iz kase svih građana su jako zahtjevni, pa ih koristi svega tri odsto siromašnih od ukupno dvadeset odsto, koliko ih imamo po zvaničnoj statistici.
“Naša država ne prepoznaje kao ugrožene apatride kao ni oni koji imaju nasleđenu imovinu od koje ne mogu prihodovati a ni nazaposlene. Nevjerovatan je spin političara na vlasti o njihovom velikodušnom doprinosu standardu, svih građana a ignorišu ljude koji žive ispod granice siromaštva. Ne crvene im se obrazi pri saznanju da naši građani kupuju najskuplje lijekove u regionu. Cijene životnih namirnica se mjere sa onima iz visokorazvijenih država svijeta. Ne grize savjest donosioce odluka da najsiromašnijim građanima treba godina dana ili čak i dvije (kao na primjer korisnicima MOP-a ) da dostignu mjesečno primanje funcionera”, istakla je predsjednica Fondacije Banke hrane Crne Gore.
Kako je kazala, Vlada donosi odluke, daleko od struke, daleko od pacijenata, daleko od gladnih, nerijetko na elektronskim sjednicama.
“Da li će se bolesni u inostranstvu liječiti uglavnom o svom trošku ili putem SMS-a a siromašni hraniti putem donacija, zavisi od odluka funkcionera na vlasti, koji će od januara sebe bogato nagraditi. Nedopustivo da se na teret građana i državne kase bogate, već dovoljno stituirani a ranjivi ostavljaju bez dostojanstvenog života. SMS poruke putem kojih se skuplja novac za ugrožene pokazuje, s jedne strane, da ljudi jesu spremni da pomognu jedni drugima, ali takođe pokazuje i urušavanje institucija koje zapravo ne rade svoj posao”, jasna je ona.
Kako je naglasila, građani svojim solidarnim akcijama popunjavaju prazninu nastalu urušavanjem institucija.
“Banka hrane je prije deset godina inicirala uvođenje užine u školi, dječijeg dodatka čija visina zavisi od prihoda i primanja građana, besplatnih osnovnih životnih namirnica i higijenskih sredstva za sve koji žive ispod granice siromaštva. Smatrali smo važnim formiranje Fonda sa školovanje djece iz siromašnih porodica i uvođenje socijalnih penzija kao dugoročnu mjeru umanjenja siromaštva i stvaranje stabilnog društva. Smanjenje PDV na doniranu hranu i hranu za bebe je više puta predlagala Banka hrane kao mjeru podsticanja donacija društveno odgovornih kompanija i brigu za najmlađe”, podsjetila je Medojević.
Solidarnost, kako je pojasnila, ne podrazumijeva samo davanje, nego ponekad i odricanje od nečega.
“Odricanje određenih vlastitih privilegija kako bi se istaklo da su oni koji su manje privilegovani jednakovrijedni članovi društva. Široka je lepeza onoga što bi javni funkcioneri mogli da urade kao primjer participacije i solidarisanja sa građanima. Graditi solidarno društvo ne znači samo pokazivati spremnost da se s vremena na vrijeme pomogne nekome, već da solidarno društvo znači izgradnju institucija koje mogu kontinuirano da brane ideju solidarnosti”, kazala je predsjednica Banke hrane.
Kako je dodala, jednokratne novčane pomoći lokalnih samouprava i Centara za socijalni rad, nisu rješenje svakomjesečnih problema ugroženih kategorija.
“Osim novčane pomoći potrebno je poboljšati i proširiti usluge koje institucije sistema moraju isporučiti ugroženim. Solidarnošću ne možemo da rješavamo samo akutne probleme već da izgradimo institucije koje će odbraniti ideje solidarnog društva. Ujedinjene nacije su 2000. godine usvojile Milenijumsku deklaraciju kao glavni programski dokument kojim zemlje članice nastoje unaprijediti međunarodne odnose i ostvariti ciljeve održivog razvoja u 21.vijeku . Uz slobodu, jednakost,toleranciju, poštovanje prema prirodi i odgovornost, solidarnost je istaknuta kao jedan od glavnih principa i vrijednosti međuljudske saradnje”, tvrdi je Medojević.
Prema njenim riječima, rastuće socijalne razlike i političko-ekonomska nestabilnost koje pogađaju veliki dio svjetske populacije najbolje ilustruju kako potreba za solidarisanjem s najugroženijima nije samo apstraktan ideal, nego kardinalna potreba savremenog svijeta.
“U državama članicama OECD (Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj), ekonomski najrazvijenijim zemljama svijeta, odnos prosječnog mjesečnog dohotka između najbogatijih 10 odsto i najsiromašnijih 10 odsto stanovništva porastao je s 7:1 na 9:1 u posljednjih 25 godina. U slabije razvijenim zemljama socijalne razlike između društvenih slojeva istovremeno su doživjele još dramatičniji porast”, pojasnila je.
Kako je kazala, radi borbe protiv siromaštva i društvene nejednakosti te podsticanja jednolikog socijalnog i ekonomskog razvoja u svijetu, Ujedinjene nacije su u skladu sa Ciljevima održivog razvoja 20. decembra 2002. godine donijeli odluku o osnivanjh Svjetskog fonda solidarnosti.
“Države članica EU, ali i država van EU imaju pravo na korišćenje sredstava ovog fonda. Od svog osnivanja ova institucija sprovela je brojne humanitarne programe u saradnji sa brojnim vladama i ostalim organizacijama u sklopu Ujedinjenih nacija. Od 2005. godine datum osnivanja Svjetskog fonda solidarnosti obilježava se kao Međunarodni dan ljudske solidarnosti”, zaključila je Medojević.
Izvor:CDM
