Foto:Printscreen/RTCG
Zavisnost djece i mladih od telefona i društvenih mreža je svakim danom sve veća i nacrt zakona o zaštiti djece u digitalnom prostoru koji je predložio SNP je jedan od koraka ka rješenju ozbiljnih problema, istakla je Slađana Kaluđerović iz SNP-a u emisiji “Naglas” TVCG. Analitičar za sajber bezbjednost Bojan Jušković napominje da je najveća opasnost od seksualnih predatora na internetu, te da nemamo ni tehničkih ni kadrovskih kapaciteta da primijenimo zakone po ugledu na evropske zemlje. Psihološkinja Lidija Mirković smatra da se do rješenja problema dolazi malim koracima, a direktorica škole u Zeti Sonja Bjelobrković navela je da u obrazovnom sistemu odavno primjećuju probleme koji su posljedica upotrebe telefona od ranog uzrasta.
Poslanica SNP-a Slađana Kaluđerović, je istakla da su pripremili predlog zakona koji bi zaštitio djecu u digitalnom okruženju. Istraživanja su pokazala da oko 70 odsto djece u Crnoj Gori ima naloge na društevnim mrežama, te da svako četvrto pokazuje znake zavisnosti. Imajući u vidu da je SZO prepoznala zavisnost od igranja igrica kao vid mentalnog poremećaja, treba reagovati na vrijeme i uvažiti realnost, smatra ona. Prema ocjeni stručnjaka, kako je kazala, zavisnost od interneta je teže izliječiti nego zavisnost od narkotika.
“Ovo su sve podaci koji opominju, imamo realan problem koji treba da riješimo i država treba da povuče jasnu granicu u digitalnom prostoru. Organizovali smo okrugli sto na kojem smo sveobuhvatno sagledali nacrt zakona i očekujem da će se on naći u skupštinsku proceduru krajem ove ili početkom naredne godine”, kazala je Kaluđerović.
Bojan Jušković ispred Fondacije za bezbjedniji internet naglašava da je najveća opasnost od seksualnih predatora na internetu.
“To je veliki problem u Evropi i svijetu i još 2017. Savjet Evrope je imao kampanju koju je pratio podatak da je svako peto dijete na neki način seksualno zlostavljano na internetu, a vjerujem da je danas nakon osam godina da brojka došla i do broja da je svako četvrto pretrpjelo ovaj vid zlostavljanja. U svakom trenutku na internetu je prisutno oko 750.000 predatora i vrebaju našu djecu”, ističe Jušković.
Sonja Bjelobrković, direktorica OŠ “Milan Vukotić” navodi da škole prepoznaju da se došlo do jedne crvene linije kada svi odrasli moraju učiniti sve da se djeca izbave iz kandži interneta. Ona pojašnjava da godinama unazad primjećuju promjene i to čak kod najranijeg uzrasta, kod prvaka.
“Oni su drugačiji, njihova pažnja je drugačija, grafomotorika, govor, socijalizacija. Problemi su u svim tim segmentima. Iz godine u godinu to napreduje na štetu učenika”, zaključuje Bjelobrković.
Psihološkinja Lidija Mirković, kaže da je svima jasno da je telefon postao način da se dijete umiri od najranijeg uzrasta, te da roditelji se često pravdaju da je to prezentovanje nekog dječjeg sadržaja.
“Djeca u tom uzrastu ne razumiju crtane filmove samo vide brze pokrete koji im sreću pažnju. Razvojni tok se ovim zaustavlja. Važno im je da im se nešto brzo kreće, gube interesovanje, nemaju fokus, drugi sadržaji djeluju sporo. Ali ti sadržaji sa telefona im ne daju ništa i ne pomaži njihov razvoj”, objasnila je Mirković.
Kaluđerović je objasnila da će se zakon primjenivati fazno, jer ne mogu se zabraniti mreže odjednom, jer bi time djeca išla u neke sive zone, koje se tek ne mogu kontrolisati. Kako je kazala, njima je poslužio model iz Velike Britanije i Irske koji ide uz kampanje i reklame, kao i uz veću kontrolu države prema digitalnim platfomama i kompanijama.
“Naš predlog podrazumijeva da se zabrane mreže djeci do 13 godina, a od 13 do 16 uz kontrolu roditelja. Evropska unija je donijela rezoluciju o zabrani društvenih mreža tek prije mjesec dana i mi smo predvodnica i koristimo dobre primjere iz onih zemalja koje su to primijenile. Da bi zakon bio koristan potrebna je sinergija roditelja, škola i države i zakon treba da bude dobar okvir za pozakonska akta koja bi uredila ovu oblast na najbolji način. Predvidjeli smo nacrtom i osnivanje nacionalnog regulatornog tijela koje će se baviti bezbjednošću djece, a opcija je da se razmotri da li uvesti i ombudsmana za djecu”, objasnila je Kaluđerović.
Jušković je dodao da mi nemamo kapacitete ni tehničke, ni kadrovske, koji bi mogli da isprate primjenu ovog zakona. Velika Britanija i Irska koje imaju slične zakona su na mnogo većem nivou zaštite djece i mi kaskamo za njima bar 20 godina.
“To što su oni uveli ove zabrane neće postići mnogo, i u borbi sa tehnološkim kompanijama neće jednostavno izaći kao pobjednici. Prateći njih na ovaj način mi ne dobijamo mnogo. Pohvalna je ideja gospođe Kaluđerović, ali bojim se da će ovo biti mrtvo slovo na papiru”, smatra Jušković.
On naglašava da bi fokus trebao da bude na edukaciji djece, jer oni nijesu dovoljno svjesni šta je nasilje na internetu.
“Zabrana upotrebe telefona do šestog razreda, odnosno ograničenje telefona u školama, tu sam za, jer to bi povećalo njihov fokus, smanjilo neželjene situacije, ali da se djeci ne ukida 100 odsto telefon”, kazao je Jušković.
Bjelobrković je naglasila da praksa da se ne koriste telefoni tokom časa, odnosno djelimična upotreba dok su u školi, primjenjuju već dvije godine, ali ona se ne poštuje onoliko koliko bi trebalo i tu imaju problem sa učenicima posebno starijih razreda koji ne žele da odlože telefone.
“Zašto je to tako, odgovorni smo i mi u obrazovnom sistemu i roditelji koji im kupuju te telefone. Selektivno se sprovodi svaka procedura i to je problem, a vjerujem da kada bi telefon izašao iz učionice imali bi djecu koja su u fokusu, željna znanja, aktivna na času, a sad nemamo u velikom procentu ništa od toga”, naglasila je Bjelobrković.
Mirković je dodala da je puno potrebno budnosti da biste vidjeli šta se dešava.
“Ja radim sa djecom od prve do šeste i do šeste do devete godine i tolikom brzinom se ta granica upotrebe telefona spustila i pojavila agresija kada im se oduzmu, što je prvi ozbiljan znak zavisnosti, da mi to nijesmo uspjeli da shvatimo. Shvatam ljude koji se bave tehnikom i da im ovo djeluje kao nemoguća priča, ali od nečeg treba da se počne. Mislim da su sve ovo do sada u školama dobri počeci na tom putu i veći korak nego što nam se čini”, kazala je Mirković.
Kako ističe, sve dok roditelji ne shvate opasnost, obrazovnom sistemu će biti teško da se sa ovim problemima nosi.
“Možda 70 odsto roditelja misli da je dobar potez da ne koriste telefone u školama, 30 odsto je protiv i vi morate prvo sa njima da se nosite, jer oni iznose takav stav pred svojom djecom. Realno je da za sve što je novo imamo otpor i puno je koraka koji treba da se odrade da bi došli do rješenja. To su mali koraci koji traže puno posla, ali ako ih ne napravimo ne znam gdje ćemo da stignemo”, poručila je Mirković.
Izvor:RTCG
