Foto:CDT
Iako je pravo na slobodan pristup informacijama jedno od osnovnih političkih prava,
propisano Ustavom Crne Gore, država Crna Gora ga ne poštuje i ne garantuje svojim
građanima da ga mogu ostvariti. To pokazuju brojni primjeri ignorisanja zahtjeva za
slobodan pristup informacijama na koje institucije svjesno i namjerno ne odgovaraju
iako im je to obaveza.
Prema Ustavu Crne Gore, “svako ima pravo pristupa informacijama u posjedu državnih
organa i organizacija koje vrše javna ovlašćenja.” U praksi – ako vlast odluči da vam
informaciju ne da, nema tog zakona ili institucije koja je može natjerati.
Jedan od ključnih mehanizama za demokratsku kontrolu vlasti postao je besmislen, a
građanima i organizacijama koje ih zastupaju oduzeto je pravo da prate, analiziraju i
pozivaju institucije na odgovornost.
U nastavku predstavljamo kako izgleda to kada institucija odluči da svjesno krši zakone,
Ustav i prava građana:
CDT već pet mjeseci ne može da dobije informacije i relevantne dokumente od
Ministarstva kulture i medija o procesu odlučivanja povodom zahtjeva za
podizanje spomen-obilježja ranijem mitropolitu SPC Amfilohiju Radoviću u
Beranama.
Na ćutanje Ministarstva smo se žalili Agenciji za zaštitu ličnih podataka i
slobodan pristup informacijama (AZLP), koja je usvojila našu žalbu i naložila
Ministarstvu da odgovori u roku od 15 dana.
Ministarstvo je ignorisalo nalog drugostepenog organa i nastavilo da ćuti.
Ministarstvu javne uprave smo krajem prošle godine podnijeli inicijativu da
pokrene postupak inspekcijskog nadzora nad Ministarstvom kulture i medija,
zbog kršenja Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Do danas nijesmo
dobili nikakav odgovor MJU.
Uputili smo i novu žalbu AZLP, i ovoga puta tražili da i meritorno odluči, budući
da Savjet AZLP po zakonu ima pravo da zahtijeva da mu organ vlasti dostavi
kompletnu informaciju ili dio informacije kojoj se traži pristup, kao i druge
informacije i podatke koji su potrebni za odlučivanje. AZLP nam je odgovorila da
nije nadležna.
Pošto Ministarstvo kulture očigledno neće da odgovori na naš zahtjev, a AZLP se
povodom toga oglašava nenadležnom, ove sedmice smo podnijeli tužbu
Upravnom sudu.
Prema podacima iz januara ove godine Upravni sud ima u radu preko 26 hiljada
predmeta, od čega su gotovo polovina predmeti zbog ćutanja uprave. To dosta slikovito
govori o primjeni prava na slobodan pristup informacijama u ovoj zemlji.
Reforma Zakona o slobodnom pristupu informacijama je nekoliko puta opstruirana, jer
ni jedan predloženi tekst nije dospio do plenuma Skupštine. Čak ni posljednji predlog
zakona koji je Vlada utvrdila krajem januara još uvijek nije objavljen na sajtu Skupštine,
pa je nejasno je li uopšte upućen u skupštinsku proceduru.
Političke elite uporno govore o vladavini prava i demokratskoj kontroli, ali u stvarnosti
aktivno podržavaju ovaj teatar apsurda – blokiraju reforme, urušavaju institucije,
podrivaju demokratiju i otežavaju građanima da traže odgovornost vlasti.
Ako zaista želimo da budemo demokratska država i buduća članica EU, neophodno je
preduzeti konkretne korake ka jačanju prava na slobodan pristup informacijama. To
podrazumijeva hitno usvajanje zakona koji će omogućiti efikasan nadzor nad radom
vlasti, dosljedno sankcionisanje institucija koje krše zakonske obaveze, jačanje
nadležnih tijela poput AZLP-a, kao i unapređenje kapaciteta Upravnog suda.
Transparentnost i odgovornost nijesu birokratske formalnosti, već osnovni preduslovi za
funkcionalnu demokratiju i vladavinu prava. Bez njih, evropske integracije ostaju prazno
obećanje, a povjerenje građana u institucije nastavlja da slabi.
Milica Kovačević, programska direktorica CDT-a
Autor:Radiotitograd.me
