Foto:GA
Međunarodni dan borbe protiv policijske brutalnosti i ove godine skreće pažnju na
važnost zaštite ljudskih prava i neodložnu odgovornost institucija da djelotvorno
spriječe i sankcionišu zloupotrebe, umjesto da ih prećutno tolerišu.
Međutim, uprkos ovoj obavezi, Crna Gora i dalje nema efikasan institucionalni
odgovor na policijsku torturu, što omogućava ponavljanje ovakvih slučajeva.
Istovremeno, nekažnjivost podriva povjerenje građana u institucije sistema i
ugrožava same temelje vladavine prava.
Iako je prepoznata potreba za boljom koordinacijom između policije, tužilaštva i
sudstva, praksa pokazuje da takva saradnja ili izostaje ili je nedovoljno djelotvorna.
Kao rezultat, slučajevi policijskog zlostavljanja često ne prelaze nivo disciplinskih
mjera, dok sudski postupci, čak i kada budu pokrenuti, traju godinama bez
konkretnih rezultata.
Posebno zabrinjava činjenica da institucije reaguju selektivno – dok se građani brzo
procesuiraju i kažnjavaju, odgovornost policijskih službenika rijetko biva jasno
utvrđena. Time sistem, ne sankcionišući zlostavljanje onih koji bi trebalo da štite
građane, šalje poruku da je nasilje unutar policijskih struktura prihvatljivo i
nekažnjivo.
Osim izostanka sankcija, dodatno zabrinjava i način na koji profesionalna
odgovornost u bezbjednosnim strukturama ostaje zanemarena. I dalje svjedočimo da
policijski službenici osuđeni za zlostavljanje ne samo da ne snose posljedice, već
napreduju u službi i bivaju imenovani na visoke funkcije. Ovakva praksa dodatno
učvršćuje kulturu nekažnjivosti i šalje poruku da čak ni najteži prekršaji u službi
nijesu prepreka za karijerni napredak.
Još jedan od ključnih problema u borbi protiv policijske torture u Crnoj Gori jeste
dugotrajnost sudskih postupaka i neefikasnost kaznene politike. Iako su određeni
slučajevi policijskog zlostavljanja stigli pred sud, pravosudni procesi traju godinama,
iscrpljujući žrtve i obesmišljavajući ostvarenje pravde. U tom kontekstu, već naredne
sedmice očekuju se presude u predmetima koji se odnose na navode o policijskom
nasilju tokom istraga, što će biti važan test za pravosudni sistem i njegovu
sposobnost da odgovori na ovakve slučajeve.
Međutim, i pored brojnih izazova u borbi protiv policijske torture, određeni koraci ka
unapređenju institucionalnog odgovora su preduzeti.
Naime, u toku 2024. godine, Vrhovni državni tužilac dostavio je svim tužilaštvima
obavezujuća uputstva za postupanje u slučajevima torture. Ona između ostalog
nalažu snimanje saslušanja osumnjičenih i obavezu ljekara da dokumentuju i
fotografišu povrede, čime se jača transparentnost i efikasnost istraga. Ove mjere
predstavljaju iskorak u procesuiranju slučajeva torture, ali njihova stvarna
djelotvornost zavisi od dosljedne primjene i odlučnosti institucija da ih sprovedu bez
izuzetaka.
Još jedan značajan korak ka jačanju zaštite žrtava torture napravljen je krajem
prošle godine izmjenama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, čime su one konačno
stekle pravo na besplatnu pravnu podršku. Ipak, važno naglasiti da, za vrijeme dok
ovo pravo nije bilo dostupno žrtvama, policijski službenici, prema Zakonu o
unutrašnjim poslovima, imali osiguranu besplatnu pravnu pomoć u postupcima
vezanim za upotrebu sredstava prinude. Ovim izmjenama konačno je uspostavljena
ravnoteža i omogućeno žrtvama torture da ostvare jednaku podršku u pravnim
procesima.
Pitanje zaštite od torture i efikasnog procesuiranja policijskog zlostavljanja značajno
je i za evropske integracije Crne Gore, s obzirom na to da EU kontinuirano
upozorava na problem nekažnjivosti u bezbjednosnim strukturama.
U tom kontekstu, najavljena posjeta Komiteta Savjeta Evrope za sprečavanje torture
(CPT) 2025. godine predstavlja važnu priliku za procjenu napretka i dodatni podsticaj
reformama.
Borba protiv policijske torture mora se pretočiti u konkretne mjere koje će osigurati
odgovornost institucija i zaštitu građana. Nadležni organi moraju pokazati odlučnost
u primjeni zakona, procesuiranju odgovornih i konačnom prekidu kulture
nekažnjivosti.
Autor:Radiotitograd.me
