Foto:CDT
Godinu nakon usvojenog pozitivnog Izvještaja o ispunjenosti privremenih mjerila u
poglavlju 23 i 24 (IBAR) postaje jasno da napori za koje je Crna Gora tada dobila
priznanje nijesu dali održive rezultate, te se ključni reformski procesi sada moraju
pokretati iznova.
IBAR koji je trebalo da bude ohrabrenje i motiv da se što prije krene vrijedno raditi na
zadatim reformama, vlasti su shvatile kao olako završen posao. Godinu kasnije, zakoni
koji su usvojeni, kao uslov za dobijanje IBAR-a, danas se ponovo revidiraju, jer
simbolične izmjene usmjerene na formalno konstatovanje pomaka nijesu dovele do
potrebnih promjena.
Umjesto da donesu suštinske i funkcionalne reforme koje jačaju vladavinu prava, vlasti
u Crnoj Gori su tokom procesa dobijanja IBAR-a proizvele set zakona koji nemaju
primjenu u praksi. Jedan od najočitijih primjera takvog pristupa jeste Zakon o
sprečavanju korupcije. Taj zakon nije prošao ni osnovnu provjeru usklađenosti sa
ključnim zakonima iz oblasti zaštite podataka i finansijskog sistema. Paradoks je, što je
stanje u toj oblasti, danas gore nego prije dobijanja IBAR-a.
Nije mnogo drugačija situacija ni sa setom usvojenih medijskih zakona. Nakon godinu
dana, vlasti nijesu obezbijedile efikasnu primjenu novih zakona o audiovizuelnim
medijskim uslugama i o nacionalnom javnom emiteru u Crnoj Gori. Dok Skupština i
dalje odbija da imenuje nove članove Savjeta AMU, javni poziv za izbor članova Savjeta
RTCG (kojima mandat ističe u junu), raspisan je tek u maju, iako je prema usvojenom
Zakonu o nacionalnom javnom emiteru, parlament to trebalo da učini u februaru, na šta
upozorava i EK u poslednjem non pejperu.
U istom dokumentu, ukazano je i na proces imenovanja generalnog direktora RTCG koji
je prethodno bio osporen višestrukim sudskim presudama. EK upozorava i da je Savjet
RTCG imenovao u avgustu 2024. istu osobu na stalnu poziciju, što je, kako navode,
pokrenulo pitanja o nedostatku transparentnosti i mogućem kršenju zakonske
procedure, pa pozivaju na što skorije rješenje slučaja sudskim putem.
Evidentan je i politički zaokret u programima Javnog servisa, pa na javnom servisu ima
sve manje kritičkih tonova prema vlastima.
Izmjene i dopune zakona o sudskom savjetu i sudijama i Izmjene i dopune zakona o
krivičnom postupku, usvojeni kao dio IBAR zakona, sudeći prema akcionom planu za
poglavlje 23, ponovo će se revidirati i usvajati tokom ove i iduće godine.
Zato se sa razlogom postavlja pitanje stvarne vrijednost IBAR-a i sposobnosti da
pokrene suštinske reforme, te otvara dilemu o političkoj volji da se promjene stvarno i
dese.
Cilj koji su vlasti postavile, da do kraja 2026. godine zatvore sva pregovaračka
poglavlja, imajući u vidu dosadašnju dinamiku procesa, zvuče prilično nerealno,
posebno kada se uzme u obzir da su ključni zadaci, kako se vidi iz akcionih planova
ostavljeni za kraj pregovaračkog procesa.
Uz to, cijeli proces, u koji bi trebalo da bude uključeno cijelo društvo, nije dovoljno
inkluzivan. O važnim momentima pregovora, javnost i civilni sektor, gotovo da nema
nikakve informacije, osim onih koje vlada odluči da učini javnim, a takvih je vrlo malo.
Informacije o ovome, Vlada ne objavljuje na sajtu, već o njima govore iza zatvorenih
vrata. Javnosti se plasiraju samo one informacije koje pogoduju narativu vlasti.
Iako je cilj i želja većine građana da Crna Gora što prije postane dio EU, ona ne može
sebi priuštiti površne reforme koje ne donose stvarne rezultate. Bilo bi krajnje
neodgovorno, gotovo hazarderski, igrati se ovom prilikom i propustiti je zbog površnog
pristupa i polovičnih rješenja. Takav pristup bi značio svjesno odustajanje od prilike koju
imamo. Preporuke iz posljednjeg non-pejper dokumenta nijesu samo tehnički zahtjevi,
već ozbiljan test političke zrelosti i institucionalne odgovornosti, koju će vlasti, ukoliko
zaista žele da ostvare zacrtano, morati što prije da pokaže.
Milica Kovačević, programska direktorica CDT-a
Autor:Radiotitograd.me
