Foto:CDT/ Darvin Murić
Odbrana vlasti i njenih čelnika u crnogorskim portalima svakog dana dobija novu
dimenziju što je pokazao slučaj spaljivanja „Andrije Mandića“ na kotorskom karnevalu i
reakcija medija bliskim koaliciji koju vodi pravi Andrija Mandić a ne onaj od papira koji je
gorio u Kotoru.
Mandićeva lutka nije se ni stigla ugasiti a prva odbrambena linija vlasti krenula je da
„gazi“ po karnevalu, Kotoru, Kotoranima, vlastima u tom gradu, pa čak, odnekud i
Cetinjanima.
Borba je objavila da u Kotoru „gori vatra puna srama“, hvaleći predsjednika parlamenta
kako je „nadmudrio „karnevaliste“ i ogolio njihovo licemjerje“. Oni dalje zaključuju kako
je „cetinjski duh ušao u Kotorane“ te da su „Mandića“ uždili „jer bi da povuče priznanje
lažne države Kosovo, što cijeni Republiku Srpsku, i što su mu Hrvati zabranili ulaz“,
Večernje novosti su hrabro i ambiciozno ocijenile da su sa „Mandićem“ izgorjele i sve
vrijednosti ove manifestacije.
Mandić je odgovorio politički, kako je on baklja koja će nam svijetiliti put, a to su neki
portali dočekali s ushićenjem, kao na primjer, Alo onlajn, koji je tu njegovu izjavu prenio
vičući – „MANDIĆ DOMINIRA“.
Onda je počela i odbrana dezinformacijama. IN4S je, potpomognut iz komšiluka, iz
redakcije Politike, objavio da u Kotoru nije spaljen samo predsjednik Skupštine već i
srpska zastava, a to su zaključili jer je bila obučena u plavo odijelo, sa bijelom košuljom
i crvenim điletom.
Po uigranom rasporedu, nakon dezinformacija kreće defamacija i denuncijacija. Kreće
napad na gradonačelnika Kotora „jer u skandaloznom spaljivanju ne vidi ništa čudno“,
uskaču kolaicione kolege iz manjih partija targetirajući Kotor jer „spaljuje Srbe“. Onda se
uključe i analitičari iz susjedstva, koji u paketu brane Mandića, Dodika i Vučića
uvrštavajući karneval u „sinhronizovani udruženi zločinački poduhvat destruktivnih sila
protiv države Srbije ali i srpskog faktora na Balkanu“. I za kraj – Hrvati. Novosti šalju
poruku kako je hrvatska ruka izgleda stigla do Kotora pa je „Mandić“ zbog toga završio
na karnevalskoj lomači.
Najstariji pomen karnevala u Kotoru zabilježen je 1508. godine. Prije Nove srpske
demokratije, Andrije Mandića, Demokratskog fronta, koalicije Za budućnost Crne Gore,
30. avgusta, 21. maja, Borbe, IN4S-a, DPS-a…
Karnevala je bilo, dakle, kada su se njive izdavale za u zamjenu za određenu količinu
žitu, praseću glavu, i jagnje. Tako kaže dokument iz te 1508, u kojem se prvi put
pominje karneval.
Naravno, nije Mandić prvi političar kojem je potpaljena vatra pod nogama, što, izuzev u
dva od gore nabrojanih članaka je – ignorisano.
Zapaljen je 2018. Gospodar Marioneta, odnosno lutka koja je predstavljala tadašnjeg
predsjednika Mila Đukanovića, o čemu je pisao i IN4S, ali bez sablažnjavanja i
nevjerice.
„Deboto trideset godina trpimo strašnu torturu, sistematski smo uništavani uru po uru.
Da bi smo tu strašnu sudbinu doživjeli, do samog kraja snaga su nas doveli. Da se naša
zemlja iako je siromašna, mala, dio po dio na inkanat rasporodala, da smo dozvolili da
narod strašno osiromaši i da se svako za svoju kožu plaši“, stajalo je tada u optužnici
„Đukanoviću“.
Godinu poslije spaljen je Đuđić Montanjaro, a mnogi su u njemu prepoznali rođenog
Kotoranina, nekadašnjeg predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića, Đuđiću
Montanjaru presudi stajalo da je kriv „za sva krivična djela koja je u proteklih 30 godina
učinio nečinjenjem i pomaganjem Glavnom štetočini da od države napravi privatno
preduzeće, a od Kotora mjesnu zajednicu Podgorice“.
Naložilo se i ispod Drživlasta Lucifera. Ko god je vidio lutku i pročitao presudu u kojoj
se, između ostalog, navodi da je „činjenjem i nečinjenjem izazvao raspad kompletnog
pravosudnog sistema, a posebno Sudskog i Tužilačkog Savjeta“ znao je da Kotorani
ciljaju tadašnjeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića.
Na red je došao i „Dritan Abazović“, koji je gorio pod pseudonimom Dominik Akrobata
zvani Tehnički. Presuđeno mu je jer je „ umjesto da miri pomutio već pomućeni narod,
potpisao pakt sa Luciferom, za svog bliskog saradnika postavio za Capa Dogane… “.
Ni u jednom od ovih slučajeva nije bilo prekogranične, organizovane medijske odbrane,
napada na karneval dezinformacijama i crtanja meta.
I ne, ne može se porediti spaljivanje pisaca, kao što se desilo sa lutkom Andreja
Nikolaidisa i političara. Uzimanjem javne funkcije kroz koju diktiraju mnoge događaje i
živote, političari pristaju i da ih spale, a na medijima nije da gase vatre ispod njihovih
nogu, bilo da gori Mandić, Đukanović, Abazović…
Autor:Darvin Murić, glavni i odgovorni urednik portala Raskrinkavanje.me
