Fićom šlepao audi A6 jer je prokuvao

Radio Titograd

03.12.2017, 00:00h

3 min

 

Stevica Arađanski voli automobile. Po struci je automehaničar, a najveći dio karijere je proveo kao profesionalni vozač. Vozio je razne automobile, različite marke, ali jedna mu je posebno prirasla za srce – zastava 750, popularni fića.

U njegovom dvorištu nalazi se tri automobila ove marke, sva tri u voznom stanju s kojima obilazi brojne “fićijade” i izložbe oldtajmera po zemlji, regionu i drugim zemljama Evrope, piše agencija Anadolija.

Kao član auto-moto kluba “Veteran Novi Sad”, zahvaljujući društvenim mrežama i skupovima ljubitelja starih automobila, posebno fića, Arađanski svoje automobile održava u dobrom stanju, a njegovi ljubimci na četiri točka izazivaju veliku pažnju kako vozača, tako i policajaca koji vole da se fotografišu ispred automobilskog čuda jednog iščezlog vremena.

Kako kaže, prvog fiću kupio je osamdesetih godina, ali mu je ljubav prema tom vozilu donijela i problema.

“Družio sam se u mladosti s Ružicom Nešković, čuvenom 'Letećom Novosađankom'. Ona je vozila relije, nekoliko puta sam išao s njom i tako sam preko nje ušao u taj svijet. Prodao sam forda da bih 1977. kupio fiću kojeg sam ofarbao u metalik plavu boju i to je bio prvi takav auto u Novom Sadu. Imao je četiri maglenke i felne dolničarke za trke. Otac mi je dao trista maraka da odem u Trst da kupim farmerice, a ja sam kupio bregastu osovinu 'abart 013'. Ubio me je od batina kada je saznao”, prisjeća se Arađanski za AA.

Decenije rada za automobilskim volanima kao službenom vozaču nijesu mu dale mnogo vremena da bi se posvetio svojoj pravoj automobilskoj ljubavi, ali je prije devet godina riješio da se vrati fići, kada je kupio bijelu zastavu 750 iz 1969. godine.

Fascinirala ga je pažnja koju je prethodni vlasnik poklanjao tom vozilu.

“Njegov prvi vlasnik, Vitomir, držao ga je u garaži kod mene u dvorištu. Svake subote prije podne izgurao bi auto, obrisao prašinu i upalio motor da radi. Onda bi sjeo na hoklicu, zapalio cigaretu i popio rakiju. Poslije bi ga odgurao nazad u garažu i tako je bilo godinama. Kada je preminuo, njegova ćerka je prodala automobil meni”, navodi Stevica.

Bio je to fića iz prve serije sa vratima sa strane, haubom koja se otključava, sa standardnim motorom od 750 kubika bez vodenog hlađenje, sa običnim filterom za vazduh. Uz kupljeno vozilo naslijeđena je i ručno pisana servisna knjižica.

“Polazak na more, pređena kilometraža, vrijeme provedeno u vožnji, sve je stari vlasnik bilježio. Koliko para je utrošeno za održavanje. Čak je zapisao za koliko dinara je ugradio radio aparat 1974. godine, nakon pređenih 32.759 kilometara”, pojašnjava Stevica.

Sa novim-starim automobilom otisnuo se na brojne skupove i izložbe, prevaljujući hiljade kilometara. Učestvovao je na obaranju svjetskog rekorda u Sloveniji kada je 147 fića bilo na jednom mjestu, a tokom putešestvija imao je brojne zgode i nezgode.

“Jednom prilikom, dok sam išao hrvatskim auto-putem, ugledao sam audi A6 koji je stajao sa strane, jer je prokuvao. Šlepao sam ga 20 kilometara do benzinske pumpe. Srećom, pojavio se i policajac na motoru koji je uključio rotaciju i čistio prolaz pred nama. Bio je zaista nevjerovatan prizor”, prisjeća se Arađanski.

Kada se otisne na put, fićom, kako kaže, ne prekoračuje 75 kilometara na sat. Jer ipak stara mašina zahtijeva poštovanje. Kao automehaničaru, spreman je za izazove dugih puteva.

“Čekić, kombinirke, šrafciger, trinaestica i desetka ključ i parče žice je sve što mi je potrebno za popravku u slučaju kvara. Nedavno me je zaustavio policajac kod Beograda. Ne znam šta ga je više šokiralo, činjenica da imam gume kramponke, ili kutija prve pomoći iz 1969. godine”, govori kroz osmjeh sagovornik agencije.

Ljubav prema fići donijela mu je brojna prijateljstva, prije svega iz zemalja bivše SFRJ, ali i dijaspori, koja pamti i voli malene automobile.

“U fiću ne treba puno ulagati, a uvijek je atraktivan, ne samo kod nas, nego i svuda u Evropi. Nevjerovatno je koliko ljudi cijene te automobile. Na susretima oldtajmera parkiramo kola u centru grada, ili organizujemo promotivne vožnje. Poslije svi odemo na zajednički ručak. To je jedno opušteno druženje bez politike i priča se samo o fićama, ili o starim automobilima. Ako nekome treba neki auto-dio onda se ispomažemo i šaljemo djelove jedni drugima. To su uglavnom ljudi sa prostora bivše Jugoslavije. Jedan Slovenac je čak presvukao sjedišta sa bojama trobojke i petokrakom. Ja pored volana držim staru jugoslavensku novčanicu od sto dinara. Uvijek kažem da se fića voli, a ostalo se vozi”, zaključuje Stevica Arađanski.

Podijeli na:

Titogradske vijesti, top2,

09:54h

Titogradske vijesti, top2

02.12.2022. u 09:34h

Titogradske vijesti, top2

02.12.2022. u 09:31h

Titogradske vijesti, top2

02.12.2022. u 08:52h

Magazin, Titogradske vijesti, top2

02.12.2022. u 08:42h

Skip to content