Piše: Božidar PROROČIĆ
Đe god da si i koliko god daleko, Crna Gora se nosi u srcu. Ne kao uspomena, već kao snažna
sintagma identiteta, kulture, istorije i trajanja. Tako je bilo i krajem ovog mjeseca marta, 2026.
godine u srcu Njujorka, na Menhetnu, đe se susreću svjetovi i sudaraju istorije, kada je istina o
Crnoj Gori ponovo izgovorena jasno, snažno i bez kompromisa. Promocija dopunjenog i
proširenog izdanja knjige (na engleskom jeziku) „Najveći zločin u istoriji“ autora Jovana
Čubranovića bila je čin istorijske odgovornosti. Pred brojnom publikom, predstavnicima crnogorske
dijaspore, ali i u prisustvu predstavnika diplomatskog kora Crne Gore, ova knjiga je predstavljena
kao svjedočanstvo jednog (crnogorskog) naroda koji je kroz istoriju platio visoku cijenu svog
imena, svoje slobode i svog trajanja.
Teške i bolne stranice crnogorske istorije, o kojima ova knjiga govori, koje su ovđe prezentovanje
su ožiljak na duši naroda, trag koji i danas razara njeno tkivo i njenu srž. Crna Gora je, možda više
nego ijedan drugi evropski narod, kroz vjekove nosila svoj identitet kao stegu, kao ponos i kao
neprebolnu borbu opstanka. Ali je nosila i nešto još teže stalnu potrebu da se izbori za pravo da se
zove svojim imenom, da bude svoja država i da ne bude ničija provincija, a naročito ne dio tuđe,
mitomanske ideologije.
Zato ova knjiga Jovana Čubranovića je dokument, opomena i snažni argument. Ona govori o
vremenu kada je Crna Gora, iako na strani pobjednika u Prvom svjetskom ratu, ostala bez svoje
države, izdana od onih sa kojima je dijelila sudbinu na ratištima. Upravo ta istorijska nepravda,
pretočena u dokumenta i svjedočanstva, čini srž ovog djela i razlog njegove snažne recepcije i u
međunarodnom kontekstu.
Organizaciju ovog događaja potpisuje udruženje crnogorskih iseljenika „13. jul“ iz Njujorka, na
čijem je čelu Predrag – Peđa Marković, Cetinjanin i Katunjanin, čovjek koji već godinama istrajno i
dosljedno radi na očuvanju istine o Crnoj Gori i njenoj istoriji. Njegova borba nije politička, niti
dnevna ona je duboko lična i istorijska i identitetska, utemeljena u potrebi da se glas o stradanju i
identitetu Crne Gore čuje daleko izvan njenih granica.
Na promociji su govorili Đurđica Mićunović, Marijana Nikolić, Predrag – Peđa Marković i
doktorantkinja Ana Pejović, čije su riječi pokazale svu snagu istorije, ali i odgovornost sadašnjeg
trenutka. U njihovim obraćanjima medijima pokazalo se zašto se bore u šta vjeruju i kako
doživljavaju istinu o Crnoj Gori.
U izjavi za medije, Predrag – Peđa Marković je istakao da ova promocija prevazilazi okvire
jednog kulturnog događaja:
„Ovo je borba za istinu o Crnoj Gori, borba koja traje duže od jednog vijeka i koja se ne vodi
riječima radi forme, već riječima radi opstanka. Govorimo o (sopstvenom) narodu kojem je oduzeta
država, ali ne i dostojanstvo, o narodu kojem su pokušali uništi sve elemente crnogorskog bića. Ova
knjiga, u svom dopunjenom i znatno proširenom izdanju, nastala je iz potrebe da istina izađe iz
zatvorenih krugova i postane dostupna svima našoj dijaspori, ali i međunarodnoj javnosti,
institucijama, istraživačima, predstavnicima medija i svima onima koji žele da razumiju šta se zaista
dogodilo Crnoj Gori. Nije ovo knjiga koja želi da ubijedi ona želi da pokaže, da dokumentuje, da
ostavi trag koji se ne može osporiti. Naša je obaveza da tu istinu sačuvamo i prenesemo dalje, jer
jedino tako možemo pokazati šta je sve pratilo Crnu Goru na istorijskim raskršćima. Jer bez istine
nema ni identiteta, ni države, ni budućnosti. Ako dozvolimo da se prećuti ono što se dogodilo, onda
pristajemo da budemo narod bez pamćenja, a narod bez pamćenja je narod bez trajanja.
Zato ova knjiga nije komercijalna ona se ne prodaje i ne može se mjeriti novcem. Ona je dug prema
onima koji su stradali, prema onima koji su branili Crnu Goru kada je bilo najteže, ali i odgovornost
prema generacijama koje dolaze, da znaju, da razumiju i da nikada ne pristanu na zaborav. Ovo je
glas Crne Gore koji se čuje daleko van njenih granica.
Snažnu poruku poslala je i doktorantkinja Ana Pejović, naglašavajući značaj kulture sjećanja
i istorijske istine:
Ovo nije samo borba za pamćenje ovo je borba za pravo da postojimo u istini. Jer narod koji izgubi
vezu sa sopstvenom prošlošću ne gubi samo činjenice, već gubi temelj na kojem stoji. A bez temelja
nema ni identiteta, ni dostojanstva, ni trajanja. Knjiga Jovana Čubranovića nas ne vraća unazad da
bismo u prošlosti ostali, već da bismo razumjeli koliko je skupo plaćena svaka stopa slobode koju
danas imamo. Ona nas podsjeća da sloboda nije istorijska epizoda, niti završeno poglavlje, već
stanje koje se stalno iznova brani znanjem, sviješću ličnim stavom i hrabrošću. Ovo je borba za
Crnu Goru, koja traje uprkos brojnim pokušajima da se Crna Gora satanizuje i uništi kroz istoriju.
Istovremeno, ovo je i borba za univerzalno pravo svakog naroda da sačuva svoje pamćenje i da
svoju istoriju ne prepusti zaboravu, prekrajanju ili tuđim interpretacijama. Upravo u toj tački, đe se
lično susreće sa istorijskim, a istorijsko sa univerzalnim, leži snaga ovog događaja. Jer Crna Gora je
bila i ostala ideja slobode, identiteta i trajanja, ideja koja se ne može poreći bez obzira na pritiske. I
zato njena borba nije završena. Ona traje i danas, snažno i uporno, kroz riječ, kroz knjigu, kroz
sjećanje ko smo što smo i kome pripadamo.
“Ova kolumna je lično mišljenje autora i ne odražava nužno stavove našeg portala.”
