Foto:CDT
Prema ustaljenoj praksi Strazbura, sloboda izražavanja štiti ne samo „bezazlene“ ili
neutralne stavove, već i one koji mogu vrijeđati, šokirati ili uznemiriti – posebno kada
doprinose debati od javnog interesa.
Uprkos tim standardima, praksa u Crna Gora pokazuje da se građani i dalje
kažnjavaju zbog vrijeđanja javnih funkcionera kroz prekršajne postupke, uz izricanje
novčanih kazni, ali i kazni zatvora. Sudovi tako posežu za represivnim mjerama i u
slučajevima političkog ili vrijednosnog govora, čime se prostor legitimne kritike
dodatno sužava, iako bi upravo takav govor trebalo da uživa pojačanu zaštitu.
Ono što dodatno “zamagljuje” cijelu sliku jeste nepotpuna statistika broja i vrste
prekršaja iz Zakona o javnom redu i miru, učinjenih u fizičkom ili digitalnom prostoru.
Osim toga, izostaje i obrazloženje donijetih sudskih odluka, na način koji bi javnosti
predočio kvalifikaciju prekršaja, tumačenje suda, pređašnju uporednu praksu i sl.
To potvrđuju i odgovori Višeg suda za prekršaje Crne Gore u kojima se kaže da u
sudovima za prekršaje trenutno nije uspostavljen cjelovit sistem vođenja
statistike iz oblasti Zakona o javnom redu i miru, koji razvrstava slučajeve po vrsti
prekršaja i po kriterijumu da li je prekršaj učinjen u fizičkom ili online prostoru.
Navode da Sud za prekršaje u Podgorici vodi statistiku u odnosu na sjedište suda,
ali ne i u odnosu na sud u cjelini, jer nije vođena evidencija u odjeljenjima suda.
Podaci o vrsti prekršaja od krucijalne su važnosti za kvalitativno analiziranje
postupanja institucija, jer prijetnje ili govor mržnje nijesu što i drsko ponašanje i
vrijeđanje, pa je sa tog aspekta važno imati potpunu i sveobuhvatnu statistiku.
Ipak, ova situacija bi se mogla promijeniti jer je u toku postupak uređivanja statistike
u PRIS-u, pa iz suda najavljuju da će sudovi za prekršaje voditi navedenu statistiku
sveobuhvatno, kako za predmete iz oblasti Zakona o javnom redu i miru, tako i u
predmetima iz drugih prekršajnih oblasti.
Zatvor za tri osobe, novčano kažnjeno njih 13
Dostupni podaci pokazuju da je Prekršajni sud u Podgorici u toku prošle zbog
prekršaja iz Zakona o javnom redu i miru, učinjenih u digitalnom prostoru, izrekao
zatvorsku kaznu za tri osobe, novčanu za 12 osoba, dok su uslovno osuđene tri
osobe.
“Uz izrečene prekršajne sankcije, Sud je u dva predmeta izrekao i Zaštitnu mjeru
zabrane uznemiravanja i uhođenja, u jednom predmetu je izrečena Zaštitna mjera
obaveznog liječenja ambulantnog tipa, u jednom predmetu Zaštitna mjera
obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi i u jednom predmetu Zaštitna mjera
obavezno psihijatrijsko liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi”, kazali su iz Višeg
suda za prekršaje za naš portal.
Dodaju i da je na osnovu raspoloživih podataka Suda za prekršaje u Budvi, u prošloj
godini u predmetu Odjeljenja za prekršaje u Kotoru, izrečena novčana kazna, zbog
vrijeđanje pripadnika manjinske zajednice preko društvene mreže Facebook. Kad je
u pitanju Sud za prekršaje u Bijelom Polju, ni on ne vodi posebnu statistiku
prekršaja iz oblasti Zakona javnom redu i miru razvrstanu po vrsti prekršaja i po
tome da li su učinjeni u fizičkom ili digitalnom prostoru.
Iz odgovora suda jasno je da ovako saopšteni podaci ne mogu pružiti širu sliku o
obimu i sadržaju prijetnji i uvreda upućenih u online prostoru.
U stvarnosti, društvene mreže su svakodnevno preplavljene međusobnim uvredama
građana, govorom mržnje i ličnim obračunima, koje niko sistematski ne prati –
niti nadležni imaju za to ima kapaciteta, osim u slučajevima kada pravno pismeniji
građani sami podnesu prijavu.
Reakcije uglavnom izostaju sve dok meta ne postanu institucije, policija ili nosioci
vlasti.
Osim slučajeva koje smo opisali u prethodnoj analizi i nedavni slučaj lidera
Demokratske narodne partije i poslanika u Skupštini Crne Gore, Milana Kneževića,
pokazuje koliko je policija (ne)opravdano osjetljiva na kritiku, ironiju ili jednostavno
bilo koji sud koji dolazi od javnosti.
Naime, Knežević je kazao da je protiv njega 26. februara ove godine podnijet zahtjev
za pokretanje prekršajnog postupka pred Sudom za prekršaje u Podgorici, jer je u
javnom nastupu direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića nazvao “bukvom”.
Šćepanović je odgovarajući na te tvrdnje kazao da su službenici Odjeljenja
bezbjednosti Podgorica po službenoj dužnosti podnijeli odgovarajuće zahtjeve za
utvrđivanje odgovornosti. Poručio je i da neće dozvoliti narušavanje ugleda policije, i
istakao da će zaštititi svakog službenika, ali da neće tolerisati uvrede upućene na
račun čelnika policije.
Indikativno je i nedavno saopštenje Uprave policije povodom navodnog širenja
dezinformacija o jednom visokom policijskom službeniku, u kojem policija
najavljuje identifikovanje i procesuiranje osoba koje stoje iza takvih sadržaja. Takva
reakcija djeluje disproporcionalno, naročito imajući u vidu da dezinformacije same po
sebi nijesu krivično djelo ili prekršaj, te da se sloboda izražavanja može ograničiti
samo radi zaštite jasno definisanog legitimnog cilja. Istovremeno, kada se
dezinformacije masovno šire na štetu građana – ili kada se u javnom prostoru
pojavljuju kompromitujući snimci drugih građana/ki, što potencijalno predstavlja
krivično djelo – izostaje jednako vidljiva i hitna reakcija institucija.
Takva selektivnost dodatno učvršćuje utisak da se mehanizmi države najbrže
aktiviraju onda kada su pogođeni njeni sopstveni redovi, dok se zaštita građana i
javnog interesa često ostavlja po strani.
Stvara se utisak selektivne i nepravedne primjene zakona: dok je vrijeđanje „običnih“
građana prepušteno stihiji interneta, kritika države i njenih predstavnika nailazi na
brzu represivnu reakciju. To jasno pokazuje da se koncept javnog reda ne može
dosljedno sprovoditi u digitalnom prostoru kao na fizičkom javnom mjestu – pa se
zaštita javnog reda lako pretvara u zaštitu privilegovanih, a sloboda izražavanja
u uslovnu kategoriju.
Ombudsman: Govor mržnje procesuirati kroz Zakon o zabrani diskriminacije
Sa druge strane, iz kancelarije Ombudsmana za Raskrinkavanje navode da, u mjeri
mogućeg, u skladu sa kadrovskim i tehničkim kapacitetima prate stanje u javnom
diskursu Crne Gore, uključujući i objave na portalima registrovanih medija.
“Međutim, ukoliko ne dobijemo informaciju direktno od građana koji su žrtve govora
mržnje ili nekog drugog oblika nezakonitog sadržaja ili putem medija, teško je
očekivati da se mogu registrovati i procesuirati svi diskriminatorni slučajevi
izražavanja, kojih zna da bude i više hiljada u jednom danu”, kazali su u odgovorima
dostavljenim našoj redakciji.
Navode i da su u prethodnih nekoliko mjeseci kroz projektnu saradnju sa UNDP-jem
dobili veoma značajne podatke kroz online praćenje govora mržnje u Crnoj Gori.
Navode primjer da je recimo u julu prošle godine od 277.690 komentara, 97.805 (35
odsto) imalo elemente mržnje.
“Većina (66,2 odsto) pripadala je nivou niskog intenziteta, dok je visok nivo
ozbiljnosti bio prisutan u 16,3 odsto. Etnički i nacionalni govor mržnje dominirao je sa
16,6 odsto, religijski 5,2 odsto, a po osnovu pola i seksualne orijentacije 3,7 odsto.
Najzastupljeniji je bio generalizovani, statusno zasnovani govor 74,1 odsto”, kazali
su iz kancelarije Ombudmsana.
Poručili su i da Zaštitinik već duži period poziva nosioce pravosudnih funkcija da
govor mržnje, kao djelo iz domena prekršajno – pravne odgovornosti, procesuiraju
kroz Zakon o zabrani diskriminacije, a ne skoro isključivo kroz Zakon o javnom redu i
miru.
“Procesuiranjem kroz Zakon o zabrani diskriminacije poslala bi se jasna poruka da
govor mržnje predstavlja oblik diskriminacije, a ne samo djelo kojim se remeti javni
red i mir”.
Povremeno konsultuju standarde Evropskog suda za ljudska prava
Sudovi za prekršaje dužni su da primjenjuju standarde slobode izražavanja razvijene
u praksi Evropskog suda za ljudska prava i trodjelni test iz člana 10 Evropske
konvencije o ljudskim pravima, a kako su kazali iz Suda za prekršaje u Podgorici to
ovaj sud i radi, ali i da u praksi to zavisi od konkretnog predmeta i obrazloženja
odluke.
“Istakli su da stoji princip da sudovi, preciznije postupajuće sudije u odlukama u
kojima je predmet prekršajnog postupka u direktnoj vezi sa pitanjem slobode
izražavanja (npr. uvreda, narušavanje javnog reda, govor na protestima, medijski
sadržaj itd.), u ocjeni postojanja eventualne povrede ove slobode ili u ocjeni
nepostojanja prekršajnog djela u konkretnom primjenjuje trodjelni test”, kazali su iz
Višeg suda.
Takode, Sud za prekršaje u Bijelom Polju je u svojoj informaciji istakao da “prilikom
odlučivanja u određenim predmetima povremeno primjenjuje standarde izražavanja
razvijene u praksi Evropskog suda za ljudska prava, uključujući i tzv. trodjelni test, pri
čemu, kako su kazali, priroda ovih standarda nije ujednačena, već zavisi od prirode i
okolnosti svakog konkretnog slučaja. Iz Suda za prekršaje u Budvi navode da sudije
u svom radu primjenjuju praksu Evropskog suda za ljudska prava.
Standardi Strazbura jasno nalažu da represivne mjere prema govoru moraju biti
izuzetak, a ne refleks, i da se posebno pažljivo moraju vagati kada je riječ o kritici
nosilaca moći.
Dok se granica između slobodnog izražavanja i prekršaja bude povlačila ad hoc –
kroz recimo prijetnje u televizijskim emisijama, selektivna saopštenja i brze kazne –
umjesto kroz dosljednu primjenu evropskih standarda, rizik nije samo u pojedinačnim
slučajevima, već u normalizaciji prakse u kojoj se institucije brane
od komentara građana, a ne građani od zloupotrebe institucionalne sile.
Jelena Jovanović
Raskrinkavanje
Izvor:CDT
