Foto:CDT
Iako se često može čuti tvrdnja da su ministarstva zatrpana zahtjevima za slobodan
pristup informacijama, njima je tokom 2025. godine u prosjeku stizalo 11 zahtjeva
mjesečno.
Podaci do kojih je došao CDT pokazuju da je na adrese 18 ministarstva u 2025.
godini stigao ukupno 2391 zahtjev, a u prosjeku, ministarstva na svaki četvrti zahtjev
nijesu odgovorila u zakonskom roku.
Po podacima najveći broj zahtjeva u 2025. primilo je Ministarstvo unutrašnjih poslova
(925), potom Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija (226) i Ministarstvo javne
uprave (165), dok je javnost najmanje bila zainteresovana da putem zakona dođe do
informacija o radu Ministarstva javnih radova (21) i Ministarstva dijaspore (27).
Upravo na primjeru MUP-a, kao ministarstva sa daleko najvećim brojem zahtjeva,
najbolje se vidi razmjera opterećenja. Dakle, ovo ministarstvo je u prosjeku primalo
oko 77 zahtjeva mjesečno, odnosno tri do četiri zahtjeva dnevno.
Prema dostupnim podacima, u MUP-u je za poslove slobodnog pristupa
informacijama sistematizovano šest izvršilaca, dok su u vodiču za slobodan pristup
informacijama načelnik i još dva službenika navedeni kao lica zadužena za
rješavanje zahtjeva. Protiv ovog ministarstva je pokrenuto 379 žalbi zbog ćutanja
uprave.
Naravno, nije sve crno-bijelo, jer zahtjevima za slobodan pristup informacijama mogu
se tražiti znatno obimnije informacije nego što je to bilo u našem slučaju, ali upravo
zato zakon predviđa mogućnost produženja roka za odlučivanje – za dodatnih osam
dana, kada je informacija obimna ili zahtijeva složeniju obradu. Dakle, zaposleni u
tom slučaju imaju na raspolaganju ukupno 23 dana da odgovore na zahtjev za SPI.
A osim toga, svaki organ vlasti ima zakonsku obavezu da odredi lice koje je
zaduženo za rješavanje po zahtjevima za slobodan pristup informacijama, kao i lice
koje ga mijenja u slučaju njegovog odsustva. Broj službenika, kojem je to u opisu
posla varira od jednog do njih 18 sa zamjenama, koliko ih je određeno u Ministarstvu
prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.
Treba imati u vidu i da Zakon obavezuje institucije da budu proaktivno transparentne
i taksativno navodi koje su to informacije koje moraju da se nađu na sajtu svakog
ministarstva, što ostaje kao najefikasniji način za smanjenje broja zahtjeva. Drugim
riječima, što je institucija transparentnija, to je manja potreba da se putem zakona
traže informacije o njenom radu.
Uprkos ovome, u crnogorskoj javnosti godinama se gradi potpuno drugačija slika –
da institucije ne uspijevaju da se izbore sa ogromnim brojem zahtjeva za SPI.
Zato, na primjer, Ministarstvo pomorstva u odgovoru na zahtjev CDT-a pojašnjava da
brojka od 17 postupaka, od čega 15 zbog ćutanja, koji su pokrenuti protiv ovog
ministarstva “ne odražava realno stanje stvari i otvorenost Ministarstva prema ‘pravu
javnosti da zna’” već da su “posljedica docnje (lat. mora) dostavljanja podnesaka, a
nikako posljedica neažurnosti javnopravnog organa”.
CDT je putem zahtjeva za slobodan pristup informacijama tražio od Generalnog
sekretarijata Vlade i ministarstava podatke o ukupnom broju zahtjeva koje su primili
u 2025, uz detalje kako su po njima postupali.
Nijesmo uspjeli od GSV-a i sedam ministarstava da dobijemo informacije o njihovom
postupanju po zahtjevima za SPI – tri ministarstva su odbila da pruže podatke, a od
četiri nikada nijesmo dobili odgovor. Napominjemo da smo prilikom prikupljanja
podataka u više navrata, kroz telefonske pozive ili mejlove, podsjećali ministarstva
na njihovu zakonsku obavezu da nam dostave tražene podatke.
Ako platimo, znaćemo kako ministarstva rade
Generalni sekretarijat Vlade, Ministarstvo finansija, Ministarstvo zdravlja,
Ministarstvo energetike i rudarstva, Ministarstvo sporta i mladih nijesu odgovorili na
upit CDT-a o broju zahtjeva koje su primili u 2025. godini i postupanju po tim
zahtjevima.
Od jula ove godine, moraćemo da platimo da bismo saznali čak i ovakvu, bazičnu
informaciju o radu ministarstava i GSV-a, jer je na predlog PES-a u Zakon o SPI ušla
odredba po kojoj u slučaju pokretanja postupka pred sudom zbog ćutanja
ministarstava, svaka stranka plaća svoje troškove – pa čak kad sud potvrdi da je
ćutanje ministarstava nezakonito.
Ostavljamo građanima i građankama Crne Gore da sami zaključe što će se dešavati
kada NVO bude tražila od ministarstava malo “delikatnije” informacije od toga koliko
su zahtjeva za SPI primila u 2025.
Tri ministarstva – Ministarstvo kulture i medija, Ministarstvo prostornog planiranja,
urbanizma i državne imovine, Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja
sjevera – odbila su da nam pruže informacije o svom postupanju po zahtjevu za SPI,
tumačeći da to podrazumijeva sačinjavanje nove informacije.
Devet od 21 ministarstva koja su odgovorila na naše zahtjeve dostavilo je odgovore
tek nakon isteka zakonom propisanog roka od 15 dana.
Organizacioni haos nije pravno opravdanje
Pravdanje uskraćivanja prava na slobodan pristup informacijama administrativnim
poteškoćama unutar organa vlasti poput, na primjer, nedostatka ljudskih resursa ili
kompleksnosti organizacije podataka, ne bi smjeli da se koriste za derogaciju prava
na slobodan pristup informacijama. No, u Crnoj Gori godinama slušamo da se organi
vlasti baš iz takvih razloga ne mogu izboriti sa navodno ogromnim brojem zahtjeva,
dok je zloupotreba prava od strane nekih pojedinaca dovela i do rješenja koje faktički
ograničava pravo na slobodan pristup informacijama, odnosno pravo na pristup
sudu.
U praksi Evropskog suda za ljudska prava cijeni se okolnost da li su tražene
informacije „spremne i dostupne“, odnosno da li se već nalaze u posjedu organa
vlasti i ne zahtijevaju dodatno prikupljanje ili obradu podataka. Istovremeno, sud
odbacuje pozivanje vlasti na očekivane poteškoće u prikupljanju informacija kao
osnov za odbijanje pristupa, naročito kada su te poteškoće posljedica prakse samog
organa vlasti.
Milena Gvozdenović
Autor:Radiotitograd.me
