Foto:CDT
Crna Gora u susret izborima 2027. ulazi sa institucionalnim i društvenim ranjivostima
koje strani politički interesi mogu koristiti za uticaj na izborni proces. Iako su te ranjivosti
obilježile veliki broj izbornih procesa u prethodnom periodu, država nije preduzela
korake da otkloni ključne slabosti sistema i ojača njegovu otpornost na spoljne uticaje.
To je ključni zaključak publikacije „Između uticaja i uplitanja“, koju je pripremio Centar
za demokratsku tranziciju (CDT). U publikaciji smo kroz važne studije slučaja analizirali
strane uticaje u Crnoj Gori, prepoznali ključne obrasce njihovog djelovanja i ponudili set
preporuka za ograničavanje prostora za nedozvoljene i štetne uticaje.
Naša analiza pokazuje da strani uticaj u Crnoj Gori najčešće ne dolazi kao otvorena
intervencija spolja, već koristi domaće posrednike, medijsku infrastrukturu, identitetske
podjele i praznine u radu institucija. Akteri i mete se mogu mijenjati, ali obrazac ostaje
isti. Mediji, političke partije, institucije, vjerske strukture, parapolitičke organizacije ili
pojedinci mogu stranom uticaju dati lokalni legitimitet, pa granica između spoljnog
djelovanja i domaće politike postaje sve teže vidljiva.
U tom procesu, posebno važnu ulogu ima medijska infrastruktura. Među televizijama sa
nacionalnim ili gotovo nacionalnim dometom, dominantno su zastupljene kompanije čiji
vlasnici ili centri odlučivanja nijesu u Crnoj Gori, a u najvećem broju slučajeva povezane
sa režimom u Srbiji. Kada se tome dodaju političke i vlasničke veze, sinhronizovane
kampanje i ponavljanje manipulativnih sadržaja, medijska infrastruktura može postati
jedan od najvažnijih instrumenata političkog uticaja.
Posebno pogodno sredstvo za takvo djelovanje jesu identitetske teme. Jezik, vjera,
nacionalni identitet, referendum, istorijski sporovi, odnosi sa državama regiona ili prava
manjina omogućavaju da se gotovo svaki konkretan događaj veoma brzo pretvori u širi
politički konflikt. Tada činjenice prvobitnog slučaja padaju u drugi plan, dok strah,
osjećaj ugroženosti i istorijske podjele preuzimaju javnu raspravu.
Važan obrazac ovakvih djelovanja je zamjena teme. To smo vidjeli nakon
bezbjednosnog incidenta uoči Samita EU i Zapadnog Balkana u Tivtu, ali i nakon
emitovanja filma „Referendum – priča o izmišljenoj slobodi“. Rasprava o konkretnim
događajima veoma brzo je zamijenjena pričama o položaju Srba, cenzuri, ustaštvu,
nacionalnom dostojanstvu i drugim identitetskim i istorijskim sporovima.
Treba imati u vidu i da se meta kampanje može mijenjati bez promjene načina
djelovanja. Studije slučaja o Milu Đukanoviću, Milojku Spajiću i Andriji Mandiću
pokazuju da političar koji je u jednom trenutku promovisan kao partner ili poželjan izbor
može vrlo brzo postati meta napada. „Miljenici“ i „neprijatelji“ se mijenjaju, ali politička
funkcija kampanje ostaje ista.
Sve ove mehanizme dodatno pojačavaju institucionalne praznine u Crnoj Gori.
Diskriminatorno djelovanje državnih institucija (npr. DIK), problemi biračkog spiska i
državljanstva, slab nadzor političkog finansiranja i djelovanja trećih lica, kao i nedovoljna
transparentnost medijskog vlasništva nijesu samo tehnički problemi. Oni stvaraju
infrastrukturu kroz koju spoljni politički interes može proizvesti konkretan domaći
rezultat.
Ove ranjivosti nijesu novost, ali njihova dugotrajna prisutnost, bez adekvatnog
institucionalnog odgovora, doprinosi normalizaciji nedozvoljenih oblika političkog
djelovanja i povećava rizik koji oni predstavljaju za integritet izbornog procesa.
Centar za demokratsku tranziciju (CDT)
Autor:Radiotitograd.me
