Foto:CDT
CDT poziva sve nadležne institucije da daju precizne zvanične odgovore na pitanje
kako je moguće da nelegalno postavljeni spomenik Pavlu Đurišiću, koji je bio u
postupku, bio fotografisan i medijski dokumentovan, iznenada prestane da postoji u
institucionalnom vidokrugu – i zašto se u ovom slučaju zakoni i obaveze državnih
organa mjesecima ne primjenjuju.
Takođe, pozivamo poslanike i poslanice Skupštine Crne Gore, da bez obzira na
partijsku pripadnost i bez bilo kakve politizacije ovog slučaja, pokrenu postupak kontrole
postupanja državnih organa u ovom slučaju. Smatramo da je ovo tema od
prvorazrednog javnog interesa i da se u državi, koja je “na pragu EU”, mora utvrditi
činjenično stanje o postupanjima u ovom slučaju.
Ove činjenice je dodatno važno utvrditi nakon što je, prema pisanju ‘Vijesti’, ANB
saopštila da je nadležnima blagovremeno dostavljala informacije u vezi sa dešavanjima
u Gornjem Zaostru, što dodatno otvara pitanje kako je uprkos tome došlo do ovakvog
ishoda i zahtijeva jasno objašnjenje institucija.
Umjesto jasnog i odgovornog postupanja, već mjesecima gledamo sliku nemoći koju
institucije same proizvode. Nestanak spomenika postao je simbol nestajanja pravne
države: svi znaju gdje je spomenik bio, svi znaju ko ga je postavio, svi znaju da je stajao
u prostoru manastira, ali ga, po službenoj verziji, niko ne može pronaći. Nevjerovatno je
da bezbjednosne institucije, koje redovno obavještavaju javnost da prate situaciju i
poznaju aktivnosti ekstremističkih grupacija, sada nijesu u stanju da utvrde ni
elementarnu činjenicu – gdje je završio predmet javne kontroverze.
Riječ je o masivnoj bronzanoj statui, fizički većoj od prosječne osobe, kakvu je
nemoguće neprimijećeno izmjestiti. Ipak, prema institucionalnim verzijama, ovaj
predmet je jednostavno “nestao”, kao da se radi o nečemu što se može skloniti u fioku,
a ne o veoma masivnoj konstrukciji. Ako naše bezbjednosne službe nijesu u stanju da
utvrde gdje je završilo ovako veliko i teško obilježje, teško je imati povjerenje u njihove
sposobnosti da se nose sa ozbiljnijim bezbjednosnim izazovima.
Dodatnu zabrinutost izaziva niz kontradiktornih odluka i postupanja nadležnih organa, u
kojima se institucije čas pozivaju na svoje nadležnosti, čas ih prebacuju jedne na druge,
ostavljajući javnost bez mogućnosti da shvati šta se zapravo dešava i ko je u pravu, kao
da je cilj da se stvori što veća konfuzija. Ovo odavno ne liči na pravnu dilemu, nego na
političku procjenu – da je lakše povući se nego preuzeti odgovornost i suočiti se sa
radikalnom desnicom.
Posebno se u ovom slučaju vidi društvena selektivnost u reagovanju na ekstremizam.
Kada su navijači na nedavnoj utakmici uzvikivali ustaške parole, reakcije su bile
ispravne, brze, glasne i jedinstvene. Ali kada se veliča četnički komandant odgovoran
za saradnju sa fašistima i nacistima i za masovne zločine nad civilnim stanovništvom,
nastaje neprirodna i veoma neprijatna tišina i beskrajno razvlačenje postupaka. Takva
dvostruka mjerila normalizuju ekstremizam koji je politički prihvatljiv dijelu vlasti i
pokazuju da se deklarisane vrijednosti primjenjuju selektivno.
Ako ovome dodamo da je u čitavom slučaju bilo i nasilja nad novinarima, koje je
naknadno negirano, ovi dvostruki aršini postaju nešto što ne smije biti tolerisano.
Crna Gora ne može graditi demokratiju i vladavinu prava na praksama u kojima jedni
oblici ekstremizma izazivaju hitnu institucionalnu reakciju, dok se drugi pretvaraju u
višemjesečnu institucionalnu avanturu koja završava “nestankom” dokaza. Vladavina
prava podrazumijeva jednaku zaštitu žrtava, jednako sankcionisanje veličanja zločina i
jasnu granicu prema onima koji relativizuju nasilje i istorijske činjenice.
Ovo više nije pitanje jedne biste. Ovo je pitanje povjerenja u institucije, njihove
sposobnosti da zaštite javni interes i njihove spremnosti da se suoče sa ekstremizmom,
bez kalkulisanja i dvostrukih aršina.
Dragan Koprivica, izvršni direktor CDT-a
Autor:Radiotitograd.me
