Foto:CDT
Vlada Crne Gore nema namjeru da sprovede optimizaciju i profesionalizaciju javne
uprave, a konstantni rast broja zaposlenih na centralnom i lokalnom nivou ukazuje
da je država i dalje sigurno stanište za partijski kadar.
Crna Gora ima ogroman broj zaposlenih u javnoj upravi, koji u kontinuitetu raste, a
prate ga rekordna izdvajanja za bruto zarade, planirana u predlogu budžeta za 2026.
u iznosu od čak 726 miliona eura. Nažalost, ovo neće biti posljedica, kako se to u
javnosti tvrdi, “razvoja” države, već prije partijske potrebe da u javnu upravu smjeste
što više svojih ljudi.
Po posljednjim podacima Ministarstva finansija iz septembra 2025, u javnoj upravi
radi 54,841 ljudi, od čega na centralnom nivou imamo 47,584 zaposlenih, a na
lokalnom 7,257. To je ukupno uvećanje od 4,655 zaposlenih u odnosu na decembar
2020. godine.
Ovi brojevi nijesu konačni, jer nije poznat broj zaposlenih u privrednim društvima u
većinskom vlasništvu države i opština. Pa iako predstavnici Vlade predstavljaju kao
uspjeh to što su prebrojani zaposleni u našoj upravi, mi zapravo nemamo podatke o
broju zaposlenih u još ukupno 174 privrednih društava.
Na ovo treba dodati i broj angažovanih po osnovu ugovora o djelu i ugovora o
privremenim i povremenim poslovima o kojima, takođe, ne postoje posebne
evidencije.
Drugim riječima, u našem javnom sektoru radi značajno veći broj ljudi.
Uspostavljanje preciznih evidencija, potpuni i provjereni podaci bi svakako morali biti
prvi korak u planiranju reformi.
Iako je premijer ranije ove godine poručio da će zamrznuti nova zapošljavanja i “naći
način” da otpusti 20 odsto zaposlenih jer je broj ljudi u upravi prevelik i da “mnogi
ljudi ne rade, ne pojavljuju se na posao, neadekvatno rade”, očigledno je da taj način
još nije pronašao — ili ga, zapravo, ni ne traži.
Uprkos rastu zaposlenih, paradoks je da Crna Gora i dalje nema dovoljne stručne i
institucionalne kapacitete za sprovođenje reformi i evropskih obaveza. Evropska
komisija jasno ističe da nedostatak administrativnih kapaciteta utiče na proces
usklađivanja sa pravnom tekovinom EU u svim sektorima.
Proces optimizacije javne uprave bi podrazumijevao izradu sveobuhvatnih
funkcionalnih analiza koje će i dati odgovor na pitanje gdje imamo manjak, a gdje
višak zaposlenih, kako bi se isplanirale organizacione, kadrovske i druge promjene i
pripremili planovi i fer uslovi za postizanje optimalnog broja zaposlenih. No, iz same
Strategije reforme javne uprave i izvještaja čitamo da teško da će takve analize biti
izrađene do kraja ovog strateškog ciklusa, iako je to bilo planirano za sektore
obrazovanja i zdravstva.
Indikator uspjeha u uspostavljanju optimalne javne uprave navodi smanjenje učešća
ukupnog broja zaposlenih u javnoj upravi u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori.
Imajući u vidu da se povećava opšta zaposlenost u zemlji, udio zaposlenih u javnoj
upravi biva manji – iako realno raste broj novih zapošljavanja. Dakle, iako se ovaj
indikator ispunjava to nije proizvod procesa reforme, mada predstavnici vlasti vješto
to pokušavaju predstaviti kao rezultat fiskalne i kadrovske politike. Ova pojava je,
kako to tvrdi i DRI u svom izvještaju, rezultat periodičnih kretanja na tržištu rada u
realnom i javnom sektoru.
Teško je bilo i očekivati da će do sada najglomaznija Vlada Crne Gore sprovoditi
optimizaciju i profesionalizaciju javne uprave. Nažalost, uprkos obećanjima o
meritokratiji, vlast je očigledno preuzela najprepoznatljiviji modus operandi prethodne
trodecenijske vlasti – jačanje partijske kontrole kroz širenje administracije, umjesto
njenog unapređenja.
Milena Gvozdenović, zamjenica izvršnog direktora CDT-a
Autor:Radiotitograd.me
