Foto:CDT
Politička dosljednost rijetka je pojava, posebno kada su u pitanju reformska
obećanja. U Crnoj Gori, otvorene liste su godinama jedna od onih tema koje svi
podržavaju – ali samo dok nijesu na vlasti. Dok su u opoziciji, partije ih zagovaraju
kao ključni korak ka jačanju demokratije i vraćanju moći biračima. Ali čim pređu prag
vlasti, njihova strastvena borba za demokratizaciju izbornog sistema iznenada se
preusmjerava na druge frontove.
Reformatori preko noći postaju čuvari statusa quo, a preferencijalno glasanje od
"rješenja za bolji sistem" postaje "složeno pitanje koje zahtijeva širi konsenzus".
Zašto se ovo dešava? Jednostavno – otvorene liste ruše monopole partijskih lidera i
jačaju odgovornost poslanika prema građanima, što mnogim partijama ne ide u
prilog.
U nastavku dajemo pregled ranijih izjava političkih partija o otvorenim listama, koje
pružaju širu sliku o kontinuitetu, ali i o promjenama stavova, omogućavajući dublje
razumijevanje trenutne debate i argumenata koji se danas iznose u javnosti.
Političke partije i stavovi o otvorenim listama
Demokratska partija socijalista (DPS): Otvoreni za razgovor, ali bez konkretnih
poteza
Demokratska partija socijalista, u vrijeme vršenja vlasti, temu otvorenih lista nije
često otvarala. Kada su bili u pitanju konkretni slučajevi, poput onoga sa Stevanom
Džakovićem u Budvi, DPS je tada odbio da podrži inicijativu nekadašnjeg poslanika
Aleksandra Damjanovića koja se odnosila na otvorene liste.
Iz DPS danas dolaze poruke da, otvorene liste nisu obaveza koju pred Crnu Goru
postavljaju međunarodne institucije, već stvar unutrašnjeg dogovora.
Poslanik te stranke, Nikola Rakočević, nedavno je saopštio da su otvorene liste
potrebne Crnoj Gori.
“Otvoreni smo za dijalog sa političkim partijama po ovom pitanju, sa stručnom
javnošću, NVO sektorom na prvom mjestu” poručio je Rakočević uz podsjećanje da
2025. godine odbor ima obavezu da usvoji reformisano izborno zakonodavstvo.
Građanski pokret URA: Dosljedna retorika, ali bez rezultata
URA je je pitanje otvorenih lista uvrstila u svoja osnivačka načela. Predsjednik
poslaničkog kluba GP URA, Miloš Konatar, podsjetio je da se ova partija već deset
godina zalaže za izbornu reformu i uvođenje otvorenih lista. Ipak, iako je bila dio
vlasti nakon 2020. godine, stranka Dritana Abazovića sa tada tri poslanika u
parlamentu, nije često potencirala ovo pitanje. Istina, nije bilo ni prilike, jer je Odbor
za sveobuhvatnu reformu, ubrzo prestao sa radom. Poslanica te stranke Ana
Novaković Đurović potvrdila je da se njena stranka i danas, iz opozicionih klupa
zalaže za uvođenje otvorenih lista.
SD bi slušao struku
Poslanik Socijaldemokrata (SD) Boris Mugoša kazao je da se o otvorenim listama
priča uveliko, ali sa površinskog aspekta.
“Kada budemo odlučivali da li da idemo u reforme treba da slušamo više struku”,
poručio je Mugoša.
On je naveo da u Crnoj Gori mora uvesti novi Zakon o izboru odbornika i poslanika .
“Lično, više sam za otvaranje lista jer se mora uticati da se javnost više poistovjećuje
sa pojedincima. Ne da stvaramo lik i djelo već da na taj način pomognemo
građanima da se edukuju. Čini mi se da bi i nama poslanicima bilo lakše da imamo
tu vrstu direktnije podrške od građana”, kazao je Mugoša.
Pokret Evropa sad (PES): Podrška uz uslov političkog konsenzusa
PES načelno podržava otvorene liste, tvrdeći da one povećavaju povjerenje građana
u političke subjekte i njihove predstavnike. Međutim, njihova retorika ukazuje na već
viđeni obrazac – insistiranje na političkom konsenzusu. Vasilije Čarapić iz PES-a
otvoreno priznaje da ni u prošlom, ni u sadašnjem sazivu Skupštine nije postojala
volja za otvorene liste, dodajući da partije gledaju na to kao prijetnju političkom
monopolu.
Zanimljivo je da Čarapić sugeriše referendum kao rješenje, što može biti još jedan
način za odlaganje reformi, jer je organizacija referenduma u Crnoj Gori složen i
dugotrajan proces.
Demokratski front (DF): Podrška iz opozicije, iz vlasti ni “a”
Još 2020. godine, DF je potpisao dokument podrške otvorenim listama i dostavio ga
Skupštini. Međutim, kada su postali dio vlasti, utihnula su njihova glasna zalaganja
za otvorene liste, što u slučaju ovog saveza i njegovih članica, više znači da je tema
preferencijalnog glasanja prevashodno korištena kao sredstvo političkog pritiska dok
su bili opozicija, nego kao stvarna reforma koju su željeli da sprovedu.
Od stranačkog programa do argumenata protiv
Demokratska Crna Gora 2017. godine je u svom programu zacrtala otvorene izborne
liste i preferencijalno glasanje. Tada su tvrdili da je cilj omogućiti građanima da
direktno biraju svoje predstavnike. Ipak, iako su u nekoliko navrata podržali predloge
zakona o izmjenama izbornog sistema iz opozicinonih klupa, u periodu kada imaju
uticaj u vlasti, nijesu predložili nikakve zakonodavne inicijative koje bi vodile ka
realizaciji ovog cilja.
Poslanik te stranke, Nikola Rovčanin, poput svojih kolega iz vlasti, danas traži
argumente protiv uvođenja otvorenih lista.
“Smatram da od otvorenih lista nema ništa bolje u onim društvima koja imaju nultu ili
nisku stopu organizovanog kriminala i korupcije, ali isto tako smatram da nema ništa
gore u društvima koja imaju povećanu stopu organizovanog kriminala i korupcije.
Trenutno se Crna Gora bori sa ovim društvenim pošastima", rekao je Rovčanin.
Podrška otvorenim listama, dolazi iz još jedne članice vladajuće partije, Bošnjačke
stranke. Ministar iz njenih redova Damir Gutić rekao je da se stranka kojoj pripada
zalaže za uvođenje otvorenih lista.
Iz Force, članice albanskih partija tvrde da im je stav o otvorenim listama
“specifičan” jer se, kako tvrde, tim modelom ne rješava “problem neadekvatnog
tretmana Albanaca u vidu političke borbe za predstavljanje Albanaca u Skupštini”.
Kao uspješne primjere implementacije ovog modela, Ilir Čapuni navodi Kosovo i
Sloveniju.
“Na Kosovu se primjenjuje sistem otvorenih lista u kom građani, pored partije,
izražavaju i svoju preferencu za kandidata. Kosovo osigurava zastupljenost Srba i
drugih manje brojnih naroda garantovanim mandatima. Slično tome, u Sloveniji
Nacionalna skupština garantuje predstavništvo manjina rezervišući dva mjesta
posebno za italijansku i mađarsku manjinu kroz mehanizam posebnih izbornih
jedinica. Njihovi predstavnici se biraju metodom borda i posjeduju apsolutno pravo
veta u pitanjima koja se tiču njihovih zajednica”, objašnjava Čapuni.
Predstavnik Albanskog foruma Nikola Camaj saopštio je da podržava otvorene liste,
ali da kao koalicija nisu još definisali stav o tome.
Iz Socijalističke narodne partije (SNP), takođe članice vlasti, tvrde da su za
preferencijalno glasanje.
“Nemamo apsolutno ništa protiv da se uvedu otvorene liste i da budu dio izbornog
ciklusa”, saopštio je poslanik SNP-a, Bogdan Božović.
Podržavanje otvorenih lista iz opozicionih klupa, politička je taktika koja se ponavlja
iz ciklusa u ciklus. Dok su van vlasti, partije koriste otvorene liste kao sredstvo
političkog pritiska i populistički adut za osvajanje povjerenja građana. Kada osvoje
moć, reforme odjednom postaju “složeno pitanje” koje zahtijeva “širi politički
konsenzus” – što je politički eufemizam za status quo koji im omogućava da zadrže
kontrolu nad biračima.
Ovo nije samo pitanje izbornog sistema, već suštine crnogorske politike – partijske
elite žele građane samo dok im trebaju glasovi, ali ne i kada bi im ti isti građani mogli
ugroziti stečene pozicije. Strah od gubitka monopola nad političkom scenom jači je
od želje za demokratizacijom, a otpor reformama postaje nepisano pravilo svih koji
su jednom osjetili političku moć.
Uz to, političari zaboravljaju činjenicu da otvorene liste podržava ubjedljiva većina
građanki i građana, ali i više od dvije trećine poslanika u parlamentu.
Šta još treba našim političarima da krenu u reformu?
Centar za demokratsku tranziciju (CDT)
Tekst je izrađen uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za
povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva
(CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy
and Mediation (IDM) a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine
Norveške.
Sadržaj teksta je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Centra
za promociju civilnog društva, Center for Research and Policy Making (CRPM),
Institute for Democracy and Mediation i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine
Norveške.
Autor:Radiotitograd.me
