Foto:CDT
Centar za demokratsku tranziciju (CDT) poziva tužilaštvo da sprovede temeljnu reviziju
svoje politike (ne)pokretanja postupaka za govor mržnje i veličanje saradnika fašista i
nacista i ratnih zločinaca koje javno propagiraju osobe koje djeluju sa pozicija moći:
političari, predsjednici opština, poslanici, predstavnici vjerskih zajednica ili druge javne
figure.
Pravosudne statistike i praksa koju svakodnevno gledamo nam jasno otkrivaju modalitet
po kome tužilaštva rade: za govor mržnje i veličanje zločinaca zakon se primjenjuje
samo kada to izgovori anonimni građanin na društvenim mrežama. Na malim primjerima
zakon se strogo primjenjuje, na velikim – nikako. Sistem se hrabro obračunava sa
pojedincima bez uticaja, ali dosljedno štiti političke i vjerske moćnike koji raspiruju
nacionalnu i vjersku mržnju.
Primjer gradonačelnika Nikšića, Marka Kovačevića, koji je na Grahovcu javno poručio
da će se prema građanima koji mu nijesu “braća” postupati kao prema “Turcima”,
najbolje ilustruje nemoć institucija da odgovore na govor mržnje. Podsjetimo, riječ je o
političaru koji je već ranije oslobađan u postupku za negiranje genocida u Srebrenici.
Umjesto da se procesuira za krivično djelo, situacija je svedena na prekršajni postupak
– kao da je u pitanju nepropisno parkiranje, a ne javna prijetnja zasnovana na etničkoj
mržnji.
Još upečatljiviji je slučaj crkvenih velikodostojnika koji Pavla Đurišića – Hitlerovog
odlikovanog saveznika i komandanta četničkih jedinica koje su počinile masovne
zločine nad civilima – nazivaju “junakom nepobjedivog karaktera”. Da se neko usudio
da u Crnoj Gori javno podigne spomenik Adolfu Hitleru, pravosuđe bi, nema sumnje,
ekspresno reagovalo. Ali veličanje njegovog saveznika, dodatno odgovornog za etničko
čišćenje muslimanskih sela, za naše tužioce ostaje „sloboda izražavanja“. Kada je
spomenik Đurišiću zaista i podignut, tužilaštvo je našlo za shodno da vodi postupak ne
zbog izazivanja mržnje, nego zbog nedozvoljenog postavljanja spomen-obilježja – i to
isključivo protiv vlasnika parcele na kojoj je spomenik postavljen.
Tužilaštvo, oslobađajući javne ličnosti od odgovornosti, stvara opasan presedan – da je
govor mržnje prihvatljiva praksa ako dolazi sa pozicija moći. Posljedice su vidljive:
umjesto suzbijanja, mržnja se normalizuje, a nasilje postaje realna opasnost – što je
najbolje pokazao napad na novinare prilikom podizanja spomenika Đurišiću.
Ako tužilaštvo s pravom procesuira kriminalne strukture koji svojim tajnim i subverzivnim
aktivnostima pokušavaju dodatno podgrijati mržnju i tenzije, ostaje zaista veliko pitanje
zašto na isti način ne postupa i sa moćnicima koji to javno rade, bez ikakvog zazora.
Ovakva praksa nije samo unutrašnje pitanje Crne Gore. To je poruka međunarodnoj
zajednici da naša država nije spremna da primjenjuje osnovne standarde ljudskih prava
i da pravosuđe radije štiti nosioce mržnje nego građane i građanke. U trenutku kada
Crna Gora tvrdi da je lider u evropskim integracijama, ovakvo ponašanje institucija
urušava i naš međunarodni kredibilitet.
Podsjećamo da Evropski sud za ljudska prava jasno kaže: veličanje Hitlera, negiranje ili
relativizacija zločina nijesu sloboda govora, već govor mržnje. Isti standard mora važiti i
za njegove balkanske saveznike. Ignorisanje toga znači da Crna Gora ne brani ni svoje
pravne obaveze, ni sopstveni antifašistički identitet.
Zato je krajnje vrijeme da tužilaštvo konačno smogne hrabrosti, prestane da se krije iza
formalnih izgovora, i da počne da radi posao zbog kojeg postoji – da brani vladavinu
prava i prava građana. Ne postoji pravedan sistem koji štiti moćnike, a kažnjava
anonimne komentatore. Rezultat takve prakse nije pravna država, već opasna
selektivnost koja će se ovom društvu obiti od glavu.
Milica Kovačević, programska direktorka CDT-a
Autor:Radiotitograd.me
