Ambicija je posljednje utočište neuspjehu

Radio Titograd

30.03.2024, 07:58h

2 min

Foto: Privatna arhiva

 

Kada govorimo o sportu i mentalnom zdravlju i radu na sebi, moramo i da razmišljamo o pojmu ambicije, šta je to ambicija, u kom obliku se ona javlja, da li je to isto što i uspjeh ili možda želja,… Kako razlikovati konstruktivnu od destruktivne ambicije…

Kako je Napoleon Hil rekao: ˝Početna tačka svakog uspjeha je želja.˝ Da bi mogli u nečemu biti dobri istinski i da radimo to na kvalitetan način, moramo to nešto prvo da volimo, da želimo i kako sam u prethodnom izlaganju govorila, da to i vizualizujemo. I to su prvi koraci ka uspjehu, koji su u početku lagani ali uz dosta truda, rada i kako smo već rekli istinske želje može se dostići glavni cilj.

Na putu do ispunjenja ciljeva u nekim momentima javlja se i ambicija. Ambicija je težnja za isticanjem, za uspjehom ili slavom. Ona može biti podsticajna i konstruktivna, ako je u skladu sa mogućnostima individue i ako nije uperena protiv drugih ljudi. Ambicija postaje nezdrava i destruktivna kada je u neskladu sa sposobnostima pojedinca, kada je nerealna, bezobzirna i udružena sa sujetom. Svaka definicija ambiciju tumači kao snažnu želju za isticanjem, priznanjem, slavom,… postizanjem neke vrste superiornosti u odnosu na druge. Ambicija i veliki snovi napravljeni su od istog materijala – za jedno i za drugo potrebno je uložiti velike napore i donositi teške odluke, preduzimati rizike i čak ići i nepoznatim stazama. Tada je ambicija vrlina koja ljude tjera da izađu iz svoje zone komfora i inspiriše ih da postižu još više.

Ali kada govorimo o ambiciji moramo znati da je ambicija poslednje utočište neuspjehu. Trebamo postaviti granice vlastite ambicije, jer nerealne ambicije su utočište za neuspjeh. Svako se rađa sa njom. Sa tom iskrom koja nas forsira da utisnemo naš lični pečat na ˝glinenoj ploči istorije˝, na našem životnom putu i razvoju ličnosti.

U sportu naravno, postoji nekoliko padova kada bi nas možda zaustavili, i kontra strana želi to iskoristiti da bi napravili prednost. Ali u tim kriznim momentima se trebamo odmoriti što više, to je najvažnije i onda trevezni i savjesni se vratiti ali i biti još bolji. Moramo da budemo odmorni u svakom smislu kako bismo uzeli tu pobjedu. Jer kako kažu, ko nema krila nekad se i laktovima služi da poleti, to je ambicija, ali konstruktivna.

Kod ambicije je ključan motiv, je li cilj ambiciozne osobe konstruktivan ili opsesivan i sebičan. Nije dobro podsticati neambicioznost i konformizam – time samo hranimo nesigurnost i manjak napora da se postigne više i bolje. Međutim, nije dobra ni neobuzdana ambicioznost koja neke ljude tjera da samo˝gaze˝, bez obzira na sredstva.

Drugim riječima, dobro je biti ambiciozan, ali je kao i uvijek važno kako tu ambiciju usmjeravamo. A upravo je suština pratiti svoje sposobnosti, želje, interesovanja, graditi sebe, težiti više i ići pravim putem, putem fer borbe.

A i ako ciljamo visoko, i ako promašimo mjesec, ostaćemo među zvijezdama.

                                                                                                     

by mr Stela Burzanović

 

Izvor:Sportski.me

Podijeli na:

Titogradske vijesti, top2

20.04.2024. u 19:42h

Titogradske vijesti, top1

20.04.2024. u 15:19h

Skip to content