Govor mržnje je sve učestalija pojava među djecom i mladima u Crnoj Gori, a njegove posledice su različiti oblici nasilja, među kojima posebno zabrinjava vršnjačko nasilje kao ozbiljan društveni problem. Za mnoge dječake i djevojčice odlazak u školu je ozbiljan problem zbog fizičkog ili psihičkog nasilja kojem su svakodnevno izloženi. Svaki oblik nasilja ostavlja posledice na psihičko zdravlje djece, i stoga ga je važno što ranije prepoznati i iskorijeniti. Djeci je teško da govore o maltretiranju jer se osjecaju postiđeno ili uplašeno. Zato je djetetu neopodna roditeljska podrška i stručna pomoć koja će ga ohrabriti da govori o problemima.
Konkretni podaci o tome koliko je rasprostranjen govor mržnje među mladima u Crnoj Gori – nedostaju. Ali kada je riječ o vršnjačkom nasilju, prema istraživanju Global Kids Online iz 2016. godine, sprovedenom uz podršku UNICEF-a, skoro trećina (28%) mladih uzrasta od 12 do 17 godina potvrdila je da su imali iskustva vršnjakog nasilja. Vršnjačko nasilje je dio našeg svijeta i roditeljima je nemoguće da u potpunosti zaštite djecu od spoljnjih uticaja. Nasilje u školskom dvorištu i van njega je izazov za školu, za porodicu, za lokalnu i širu zajednicu. Zato je neophodan sistemski pristup rješavanju svih oblika vršnjačkog nasilja u obrazovnim institucijama koji će ostvariti viziju bezbjedne škole. Tim povodom razgovarali smo sa šefom predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori, Huanom Santanderom.
Šefa predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huan Santander
Nedovoljno se govori o vršnjačkom nasilju u Crnoj Gori, ali UNICEF neumorno radi na ovom planu. Recite mi da li su govor mržnje i vršnjačko nasilje česta pojava u crnogorskom društvu i kako se možemo boriti protiv njih?
Podaci o tome koliko je rasprostranjen govor mržnje među mladima u Crnoj Gori danas i dalje nedostaju. Kada govorimo o vršnjačkom nasilju, prema UNICEF-ovom globalnom izvještaju iz 2017. godine, nešto više od trećine učenika uzrasta od 13 do 15 godina u svijetu trpi vršnjačko maltretiranje. U Crnoj Gori, prema istraživanju Global Kids Online iz 2016. godine, sprovedenom uz podršku UNICEF-a, skoro trećina (28%) mladih uzrasta od 12 do 17 godina potvrdila je da su imali iskustva vršnjakog nasilja. U istom istraživanju je trećina mladih uzrasta od 12 do 17 godina (32%) izjavila da često lako gube živce i ljute se. Ovi podaci ukazuju na potrebu jačanja socio-emocionalnih vještina djece kako bi ona naučila da upravljaju različitim emocijama, unaprijedila komunikaciju i usvojila adekvatna ponašanja za mirno rješavanje sukoba.
Iz navedenih razloga, UNICEF još od 2015. godine podržava realizaciju programa za razvoj socio-emocionalnih vještina u okviru redovnog sistema obrazovanja u Crnoj Gori. Učenici koji su učestvovali u programu imali su priliku da nauče kako da prepoznaju sopstvene emocije, ali i emocije kod drugih, kao i da pomažu jedni drugima i rješavaju probleme zajedničkim snagama. U fokusu ovog programa su tolerancija, kreativnost, empatija i timski rad. Isto tako, podržali smo Ministarstvo prosvjete kada je u pitanju usvajanje Uputstva za škole za prevenciju i akciju u slučajevima nasilja, kao i praćenje realizacije Uputstva kroz redovno prikupljanje podataka i informacija o mjerama preduzetim na nivou škole u pravcu prevencije nasilja i podrške djeci u slučaju kada do njega dođe.
Činjenica da su nasilje nad djecom i rodno zasnovano nasilje prepoznati u nedavnim Izvještajima Evropske komisije o napretku Crne Gore kao pitanja koja izazivaju ozbiljnu zabrinutost potvrđuje da je izgradnja kulture nenasilja prioritet za crnogorsko društvo. Kako bi se taj cilj i ostvario, relevantne institucije, poput škola, centara za socijalni rad, policije, sudstva i domova zdravlja, moraju udružiti snage u svakoj lokalnoj zajednici. Isto tako, djecu je potrebno kontinuirano podržavati u svim okruženjima – porodicama, školi i lokalnoj zajednici – kako bi se usvojila kultura nulte tolerancije na nasilje. Svi se moramo ujediniti na zadatku da našoj djeci pružimo dobre uzore i sistem vrijednosti kojima se promoviše nenasilje. Ovo nije samo kolektivna odgovornost društva, već i individualna odgovornost svakog njegovog člana.
Na kraju, kako bi se na djelotvoran i održiv način spriječili i rješavali govor mržnje i vršnjačko nasilje, važno je da Crna Gora izradi novu Strategiju za prevenciju i zaštitu djece od nasilja, koja će uključivati onlajn nasilje i govor mržnje. Ovu strategiju treba bazirati i pratiti prema podacima o prirodi i obimu govora mržnje i onlajn nasilja nad djecom u Crnoj Gori. Iz tog razloga, neophodni su dodatni napori različitih institucija kako bi se unaprijedilo prikupljanje podataka o toj pojavi.
Kome se žrtve govora mržnje i vršnjačkog nasilja mogu požaliti i kako ih ohrabriti na taj korak?
Djeca koja su žrtve govora mržnje i vršnjačkog nasilja mogu se obratiti školi, centru za socijalni rad, policiji i Zaštitniku ljudskih prava i sloboda. U skladu s najboljim interesima djeteta, svaka institucija treba da ispita slučaj i procesuira ga dalje prema nadležnim organima. Uz to, podržali smo Ministarstvo rada i socijalnog staranja u razvoju nacionalnog SOS telefona za djecu i mlade 116-111, koji djeca mogu pozvati ne samo da prijave nasilje, već i da potraže psihološku podršku i savjet u vezi s bilo kojim pitanjem koje ih muči.
Prevencija i rješavanje govora mržnje i vršnjačkog nasilja u trenutku kada se dešavaju iziskuju da Crna Gora proširi i unaprijedi usluge kojima se podržavaju mentalno zdravlje i dobrobit adolescenata. Isto tako, rješavanje govora mržnje i vršnjačkog nasilja među djecom treba da je u samom fokusu programa kroz koje djeca stiču znanja o zdravim stilovima života, građanskom aktivizmu, socio-emocionalnim vještinama i medijskoj i digitalnoj pismenosti. Kako bi se doprlo do sve djece, uključujući i najranjivije grupe, od ključnog su značaja i formalno i neformalno obrazovanje na ovu temu. Civilno društvo, mediji, akademska zajednica, zdravstvene, kulturne, obrazovne i socijalne ustanove, poznate ličnosti, nacionalni i lokalni organi vlasti, lokalne zajednice i privatni sektor moraju udružiti snage i raditi zajedno kako bi se spriječavali i rješavali problemi govora mržnje i onlajn nasilja među djevojčicama i dječacima različitih uzrasta. Da bi ta saradnja donijela održive i pozitivne promjene u životima djece, ona se mora realizovati pod okriljem nacionalne strategije. Iz tog razloga, ključno je da Crna Gora izradi novu Strategiju za prevenciju i zaštitu djece od nasilja kroz participatorni proces koji uključuje konsultacije sa svim akterima – djecom, roditeljima/starateljima, nastavnicima i školama, civilnim društvom, medijima, akademskom zajednicom, nacionalnim i lokalnim organima i relevantnim institucijama.
Kakve posljedice govor mržnje i vršnjačko nasilje imaju na mlade ljude u razvoju?
Zbog toga što prolaze kroz različite razvojne faze, mladi ljudi su naročito osjetljivi na govor mržnje i vršnjačko nasilje. Takvo iskustvo može im smanjiti samopouzdanje; dovesti u opasnost njihovo mentalno i fizičko zdravlje, pa čak i život; otežati im da se fokusiraju i budu uspješni u školi; smanjiti njihovo povjerenje u vršnjake – što vodi ka izolaciji ili znatnom smanjenju druženja s vršnjacima, koje je važno za pravilan rast i razvoj svakog djeteta.
Iz kojih razloga djeca posežu za govorom mržnje i nasiljem u ranoj dobi?
Različite studije sprovedene širom svijeta sugerišu da vršnjačko nasilje u ranom uzrastu može biti povezano sa stresom kojem je dijete izloženo, ili s njegovim osjećajem zanemarenosti ili sa svjedočenjem ili izloženošću nasilju. Tokom ranih godina razvoja djeca tek treba da razviju svoje socio-emocionalne i jezičke vještine, zbog čega su im opcije za upravljanje različitim emocijama ograničene, naročito kada su one snažnog intenziteta. Zato često vidimo agresiju, čak i kod djece uzrasta od jedne do tri godine. Kako bi se djeci pomoglo da porastu i steknu neophodne socio-emocionalne vještine za samokontrolu, presudan je naš odgovor na takav vid ponašanja. Iz tog razloga, UNICEF će nastaviti da podržava Crnu Goru u nastojanju da proširi škole roditeljstva i unaprijedi saradnju između roditelja, predškolskih ustanova i drugih institucija koje mogu podržati porodice u podizanju djece na nenasilan način od samog rođenja.
Autor: radiotitograd.me (D.R)
