Pravo na slobodno kretanje i pristup javnim institucijama, obrazovanju, zapošljavanju i kulturnim sadržajima trebalo bi da bude zagarantovano svim građanima. Ipak, za osobe sa invaliditetom u Crnoj Gori, svakodnevni život često podrazumijeva niz prepreka koje ih sprečavaju da ravnopravno učestvuju u društvenim aktivnostima.
Iako su crnogorski gradovi u posljednjim godinama napravili određene korake ka inkluziji, još uvijek postoji mnogo izazova koji osobama sa invaliditetom otežavaju osnovne aktivnosti poput kretanja ulicama, korišćenja javnog prevoza ili pristupa institucijama i servisima.
Nepotpuna infrastruktura – barijera koja traje
Mnoge zgrade u Crnoj Gori, uključujući državne institucije, zdravstvene centre, fakultete i škole, nisu adekvatno prilagođene osobama sa invaliditetom. U brojnim slučajevima, rampe su nepravilno postavljene, liftovi su ili nepostojeći ili neispravni, a trotoari su često neprilagođeni za kretanje osoba u kolicima. Pješaci sa oštećenjem vida rijetko nailaze na taktilne staze, dok javni prevoz uglavnom ne posjeduje pristupačne opcije za osobe sa invaliditetom.
U Podgorici, kao glavnom gradu, postoje određeni pomaci – novi trgovi i šetališta imaju prilagođene rampe, a pojedine institucije su uvele servise asistencije. Ipak, i dalje je veliki broj javnih objekata bez adekvatnih prilaza, što osobama sa invaliditetom ograničava pristup osnovnim pravima i uslugama.
Slična situacija je i u drugim gradovima – u Nikšiću, Baru, Bijelom Polju i Budvi, iako postoje određene inicijative za unapređenje pristupačnosti, još uvijek su mnoge ključne institucije neprilagođene osobama sa invaliditetom.
Nedostatak saobraćajne kulture – dodatna prepreka
Osim neprilagođene infrastrukture, veliki problem u crnogorskim gradovima predstavlja i nesavjesno parkiranje građana. Rampe za osobe sa invaliditetom često su blokirane nepropisno parkiranim automobilima, trotoari zauzeti vozilima, a čak su i mjesta rezervisana za osobe sa invaliditetom često zauzeta od strane nesavjesnih vozača koji ih koriste bez dozvole.
Iako postoje kazne za ovakve prekršaje, njihova primjena u praksi je slaba, a svijest građana o važnosti pristupačnosti za osobe sa invaliditetom i dalje je na niskom nivou. Ovakvo ponašanje dodatno otežava kretanje osobama u kolicima, roditeljima djece sa poteškoćama u razvoju, starijim osobama i svima kojima su ove površine ključne za nesmetano funkcionisanje u svakodnevnom životu.
„Svaki put kada krenem u grad, nailazim na automobil parkiran na na trotoaru. Nekada moram da se vratim kući jer nemam kuda da prođem,“ kaže Milica R., osoba sa invaliditetom iz Nikšića.
Jedno od mogućih rješenja ovog problema je uvođenje mobilne aplikacije za prijavu prekršaja, koja bi omogućila građanima da jednostavno i brzo prijave nepropisno parkirana vozila, blokirane rampe, zauzeta mjesta za osobe sa invaliditetom i druge prepreke koje otežavaju njihovo kretanje. Korišćenjem aplikacije, prijave bi se automatski slale nadležnim službama, koje bi mogle efikasnije reagovati i sankcionisati prekršioce. Ovaj sistem bi ne samo povećao odgovornost vozača, već i doprinio većoj pristupačnosti i poštovanju prava osoba sa invaliditetom u crnogorskim gradovima.
Javni prevoz i mobilnost – izazov koji traje
Jedan od najvećih problema u crnogorskim gradovima je nepristupačnost javnog prevoza. Autobusi uglavnom nisu prilagođeni osobama sa invaliditetom, a u većini gradova ne postoje niskopodni autobusi sa rampama. Takođe, taksi službe rijetko nude vozila prilagođena osobama u kolicima, što dodatno otežava njihovu mobilnost.
U manjim gradovima, problem je još izraženiji, jer ne postoje ni osnovni servisi podrške koji bi omogućili osobama sa invaliditetom da se lakše kreću i koriste javni prevoz. Ovo ih često prisiljava na potpunu zavisnost od porodice i prijatelja, čime se umanjuje njihova samostalnost i kvaliteta života.
Pozitivni primjeri i inicijative
Uprkos brojnim izazovima, postoje i pozitivni primjeri gradova i organizacija koje se bore za inkluzivnije društvo. U posljednjih nekoliko godina, kroz projekte nevladinih organizacija i podršku međunarodnih donatora, postavljene su rampe u pojedinim institucijama, prilagođene su određene ulice, a uvedeni su servisi pomoći osobama sa invaliditetom.
Neki gradovi su započeli saradnju sa organizacijama koje se bave inkluzijom, kako bi unaprijedili pristupačnost i kreirali planove prilagođavanja javnih prostora. Takođe, povećana je svijest o značaju pristupačnosti, čemu svjedoče inicijative građana i aktivista koji se zalažu za konkretne promjene.
Šta je sljedeći korak?
Kako bi crnogorski gradovi zaista postali pristupačni svima, neophodno je preduzeti konkretne korake:
- Sistematsko prilagođavanje javnih institucija – Sve državne i opštinske institucije treba da obezbijede adekvatan pristup osobama sa invaliditetom.
- Unapređenje javnog prevoza – Uvođenje niskopodnih autobusa i prilagođenih taksi vozila značajno bi poboljšalo mobilnost osoba sa invaliditetom.
- Prilagođavanje urbanih zona – Trotoari, pješački prelazi i javni prostori moraju biti uređeni tako da ih svi građani mogu koristiti bez prepreka.
- Bolja saradnja institucija i organizacija – Uključivanje osoba sa invaliditetom u procese donošenja odluka i izrada strategija zajedno sa njima ključno je za stvarne promjene.
Crnogorski gradovi mogu i moraju postati prostori u kojima svi građani imaju jednake mogućnosti. Pristupačnost nije privilegija – ona je osnovno ljudsko pravo. Vrijeme je da svi zajedno radimo na tome da naši gradovi budu mjesta u kojima će svi imati jednak pristup obrazovanju, zapošljavanju, kulturi i javnim uslugama. Jer samo inkluzivno društvo može biti zaista pravedno i razvijeno.
Autor: Bulatović L./radiotitograd.me
