Razvoj ski-centara i uticaj na prirodnu sredinu
Planinski predjeli sjevera Crna Gora predstavljaju jedan od najvrijednijih prirodnih resursa zemlje. Visoke planine, guste šume, rijeke i netaknuti pejzaži decenijama su prepoznati kao prostor sa velikim potencijalom za razvoj turizma. Upravo taj potencijal u posljednjim godinama postaje i izvor sve većeg pritiska, naročito kroz ubrzani razvoj ski-centara i prateće infrastrukture.
Razvoj zimskog turizma na sjeveru često se predstavlja kao ključna razvojna šansa za ovaj region. Otvaranje ski-centara, izgradnja žičara, pristupnih puteva i smještajnih kapaciteta donosi nova radna mjesta i povećava vidljivost planinskih destinacija. Međutim, pitanje koje se sve češće postavlja jeste kolika je cijena tog razvoja i da li se ona plaća degradacijom prirodne sredine.
Izgradnja ski-centara podrazumijeva značajne intervencije u prostoru. Krčenje šuma radi formiranja ski-staza, nivelacija terena, izgradnja infrastrukturnih objekata i povećana potrošnja vode za vještačko osnježavanje direktno utiču na ekosisteme. Takve promjene često su nepovratne, naročito u osjetljivim planinskim područjima gdje se prirodni balans formira decenijama.
Poseban izazov predstavlja činjenica da se razvoj ski-centara odvija u kontekstu klimatskih promjena. Kraće zime i nestabilne snježne sezone dovode u pitanje dugoročnu održivost zimskog turizma. U takvim okolnostima, dodatno oslanjanje na vještačko osnježavanje povećava pritisak na vodne resurse i energetsku potrošnju, čime se ekološki otisak ovih projekata dodatno širi.
Planine nijesu samo turistički resurs – one su stanište brojnih biljnih i životinjskih vrsta, rezervoari pitke vode i važan regulator klimatskih uslova. Kada se razvoj turizma svede isključivo na infrastrukturne projekte, bez jasnih ekoloških ograničenja, dolazi do fragmentacije staništa i narušavanja biodiverziteta. Posljedice se često ne vide odmah, ali se akumuliraju kroz vrijeme.
Turizam na sjeveru Crne Gore suočava se i sa pitanjem sezonalnosti. Ski-centri funkcionišu ograničen broj mjeseci godišnje, dok ostatak godine infrastruktura ostaje nedovoljno iskorišćena. Takav model razvoja postavlja pitanje isplativosti i opravdanosti velikih intervencija u prostoru, naročito kada se uzmu u obzir dugoročni ekološki rizici.
Alternativa masovnom zimskom turizmu postoji u razvoju cjelogodišnjih, održivih turističkih sadržaja – planinarenja, ekoturizma, ruralnog i kulturnog turizma, koji zahtijevaju manja ulaganja u infrastrukturu i ostavljaju manji trag na prirodu. Takvi modeli podrazumijevaju uključivanje lokalnih zajednica i očuvanje autentičnosti prostora, umjesto njegovog preoblikovanja.
Planine sjevera Crne Gore nalaze se na prekretnici. Razvoj turizma može biti šansa, ali samo ukoliko se zasniva na jasnim ograničenjima, stručnim analizama i dugoročnom planiranju. U suprotnom, postoji rizik da se kratkoročni razvoj pretvori u trajni gubitak prirodnih vrijednosti.
Pitanje koje ostaje otvoreno jeste da li se planine posmatraju kao prostor za brzu eksploataciju ili kao nasljeđe koje treba sačuvati. Odgovor na to pitanje odrediće ne samo budućnost turizma na sjeveru, već i odnos Crne Gore prema sopstvenim prirodnim bogatstvima.
Projekat „Između prirode i profita: Održivi turizam u Crnoj Gori“ realizuje se uz podršku Ministarstva kulture i medija Crne Gore. Cilj projekta je da kroz savremene medijske formate ukaže na odnos između zaštite životne sredine, održivog razvoja i turizma, sa posebnim fokusom na očuvanje prirodnih dobara, prostorno planiranje i uticaj turističkog razvoja na lokalne zajednice i kvalitet života u Crnoj Gori.
Autor: Kreže M./radiotitograd.me
