U vremenu kada su osobe sa invaliditetom i djeca sa poteškoćama u razvoju i dalje često nevidljive u javnom prostoru, edukativne radionice koje afirmišu njihovu ličnost, izražavanje i potencijale imaju ogroman značaj. Radionice ne donose samo nova znanja – one predstavljaju prostor u kojem učesnici prvi put imaju priliku da se osjete viđeno, priznato i osnaženo.
Iako projekat „Kad tišina progovori“ ne podrazumijeva realizaciju radionica, vrijedi istaći važne prakse koje se sprovode paralelno na drugim poljima inkluzije. Među njima je i projekat „Glas kroz pero“, koji sprovodi NVO ŠTIT i koji je usmjeren na osnaživanje mladih sa invaliditetom kroz kreativno izražavanje, medijsku pismenost i pisanu riječ.
U okviru ovog projekta, kao jedan od predavača učestvuje i Božo Bulatović, urednik Radija i portala Titograd, koji sa mladima dijeli znanja iz oblasti novinarstva, govora, izražavanja i razumijevanja društvenih tema iz perspektive osoba sa invaliditetom. Njegovo dugogodišnje iskustvo u medijima, ali i angažman u oblasti inkluzije, čini ga važnim mostom između glasova koji se ne čuju dovoljno i javnog prostora koji treba da ih prepozna.
“Najvažnije je da mladi osjete da njihov glas vrijedi i da imaju pravo da budu autori svoje stvarnosti, ne samo posmatrači,” ističe Božo Bulatović.
Radionice poput ovih doprinose stvaranju nove generacije mladih sa invaliditetom – vidljivih, artikulisanih i spremnih da mijenjaju društvo.
A upravo to je suština svakog ozbiljnog inkluzivnog pristupa – stvaranje prostora u kojem se glasovi ne utišavaju, već se njeguje hrabrost da se govori.
Jelena M., dvadesetdvogodišnja studentkinja i osoba sa invaliditetom, učesnica radionica u okviru projekta „Glas kroz pero“, podijelila je sa nama svoje utiske o tome koliko joj učešće u ovom programu znači. Kroz pisanu riječ, kako kaže, pronašla je prostor da se izrazi, osnaži i postane vidljivija u društvu.
- Kako ste saznali za radionice koje organizuje NVO ŠTIT i šta Vas je motivisalo da se prijavite?
Saznala sam preko društvenih mreža, a motivisalo me to što je radionica bila vezana za pisanje, izražavanje mišljenja i davanje prostora osobama sa invaliditetom da kažu ono što možda godinama nisu imale gdje. Poželjela sam da probam, i nijesam se pokajala.
- Kako izgleda rad u grupi i kakva je atmosfera tokom radionica?
Rad u grupi je iskren, podržavajući i jako podsticajan. Niko nikome ne nameće tempo, svi slušamo jedni druge. Svi se osjećamo slobodno da kažemo šta mislimo, a to je rijetkost za nas – da nas neko sluša bez osuđivanja.
- Da li je učestvovanje na radionicama promijenilo nešto u Vašem ličnom doživljaju sebe i svog mjesta u društvu?
Da, i te kako. Osjećam se sigurnije u svoj glas, u svoje mišljenje. Prije bih se povukla i prećutala, sada ne. Naučila sam da moje iskustvo ima vrijednost i da moje riječi mogu dotaknuti nekoga, pokrenuti nešto. Osjećam se vidljivijom.
- Koji dio radionica Vam je najviše značio?
Najviše su mi značili trenuci kada smo dijelili lične tekstove i dobijali povratnu informaciju. Kada su drugi rekli da su se pronašli u mojim riječima, osjetila sam da pišem ne samo za sebe, već i za druge koji ćute. Posebno su mi bila značajna predavanja Boža Bulatovića, radijskog novinara i voditelja, koji nam je na jednostavan i prijemčiv način približio kako se osmišljavaju i kreiraju radijske emisije, ali i kako se govori pred mikrofonom – jasno, sigurno i sa porukom.
- Šta biste poručili drugim mladima sa invaliditetom koji još uvijek nijesu dovoljno sigurni da javno progovore ili se uključe u ovakve aktivnosti?
Da je najteže napraviti prvi korak, ali da poslije tog koraka sve postane lakše. Ima nas više nego što mislimo. I svako od nas ima pravo na glas. Ako ćutimo, drugi će govoriti umjesto nas – a vrijeme je da se i nas čuje.
Projekat “Kad tišina progovori” realizuje se uz podršku Ministarstva kulture i medija Crne Gore. Cilj projekta je da istakne izazove s kojima se suočavaju djeca i mladi sa poteškoćama u razvoju i invaliditetom, s posebnim fokusom na njihov razvoj, obrazovanje i svakodnevni život.
Autor: Radonjić A./radiotitograd.me
