Beskućnici nemaju ni kuću, ni dom, ni krov, ni obrok, ni najosnovnije stvari koje svaki čovjek treba da ima. Zato apelujemo na sve institucije da obrate pažnju na te ljude, oni nemaju osnovne uslove za život u 21. vijeku, istakla je Vujović
Nevladino udruženje (NVU) “Žene Bara” pokretač je i učesnik mnogih akcija za pomoć. Njihova snaga je u jedinstvu i zajedničkoj želji da pomognu unesrećenima. Iako suočene sa brojnim opterećenjima sugarađana, od kojih mnogi ne žive život dostojan čovjeka, ponosne su na svoja djela. Trenutno spremaju obrok za 250 korisnika, a pomažu 11 beskućnika.
Prema riječima predsjednice ovog udruženja Ljiljane Vujović, ta organizacija funkcioniše kao porodica.
– Želim da naglasim da su vrata Narodne kuhinje širom otvorena za nove volontere, za novu energiju, za nešto što zajednički možemo pružiti ovom gradu. Bar je postojanjem ovog udruženja, sigurna sam, mnogo dobio – kaže ona i dodaje da je usluge Narodne kuhinje da sada koristilo 12 beskućnika.
– Do skoro je korisnik bio i Hercegovac Savo Pantić, koji se 1992. godine kao izbjeglica doselio u Bar. On je sve ovo vrijeme pod šatorom, ali ga je ovih dana u Bileću vratio njegov drug iz djetinjstva Branko Mandrapa. Beskućnici svakodnevno dolaze na naša vrata. Teške su njihove priče. Recimo, jedan od njih živi u napuštenom objektu na željezničkoj stanici, drugi je dobio podrum za stanovanje od jednog našeg sugrađanina – priča Vujović.
Ističe da se beskućnici žale, kažu da ne znaju kad im je gore, zimi ili ljeti.
– Mi ne znamo da li im još neko pomaže osim nas. Ali iz njihovih usta to nismo čuli. Vjerovatno da nema takvih, jer su oni kod nas svakog dana. Ovih dana svi pomažemo Ukrajince, nažalost znamo što se tamo dešava. Ipak, mi imamo prvenstveno naše “Ukrajince”, među našim narodom, koji su u našem gradu i po desetak godina, poneki čak i više, koji nemaju centa u dzepu i koji gladuju. Žao nam je svakog, ali su naši beskućnici bez osnovnih uslova za život i izgleda prepušteni samo nama – kazala je Vujović
Ovo udruženje postoji već četiri godine, a u novembru će biti četiri godine kako postoji i Narodna kuhinja.
Kako ističe, iz budzeta Opštine Bar dobijale su po 15.000 eura na godišnjem nivou. Prošle godine su dobile još 10.000, a koliko su u saznanju, ove godine trebalo bi 25.000 eura.
– U udruženju ima nas 21 žena, od kojih su samo četiri osigurane, i novac koji dobijemo iz Opštine ide za njihove plate. Ostale žene iz udruženja, među njima i ja, čisti smo volonteri. Narodna kuhinja nije samo mjesto gdje se dođe po obrok. Nismo mi tu isključivo da bismo od humanih ljudi pribavili namirnice, garderobu i slično i podijelili ih. Tu smo da ih saslušamo, dio smo njihovog svakodnevnog života, sudbine, i oni znaju da je to mjesto sigurna luka za mnoge. Beskućnici nemaju ni kuću, ni dom, ni krov, ni obrok, ni najosnovnije stvari koje svaki čovjek treba da ima. Zato apelujemo na sve institucije da obrate pažnju na te ljude, oni nemaju osnovne uslove za život u 21. vijeku. To su ljudi koji žive oko nas, to su naši sugrađani, i njima treba omogućiti život dostojan čovjeka. Zbog toga stalno apelujemo za pomoć – poručuje Vujović.
Izvor: Dan
