Danilo Brajković
Juriti snove i ne odustajati od njih nakon što se ispriječe prve krupne prepreke, naročito one na koje običan čovjek ne može uticati, kvalitet je kojim se ne mogu pohvaliti brojni.
Jednostavno, većina u ranoj životnoj dobi pokaže afinitet prema određenoj oblasti na nivou hobija ili ljubavi, a onda dolaskom onih ozbiljnijih i nametnutih obaveza okrene leđa sebi i prilagodi se onome što drugi diktiraju.
Podgoričanka Lorena Janković (19), ipak, nije dozvolila da bilo ko ugasi muziku prije nego što osjeti sve njene čari. U njima trenutno uživa kao student svjetski poznatog Univerziteta za muziku i izvođačke umjetnosti u Beču, a jednog dana možda bude i njegov biser u domenu operskog pjevanja.
Već kao djevojčica Lorena je pokazala da Crna Gora može računati na nju. Da nije riječ o slučajnosti, već o ozbljnom talentu, svjedoči i trofejna polica, na kojoj se nalaze njene nagrade sa šarolikih dječjih festivala u Crnoj Gori i van nje (Zlatna pahulja, Linofest, Naša radost, Dok teče lava…).
Pred kamerama je svojevremeno zablistala u takmičenju “Pinkove zvezdice” i oduševila bivšu Jugoslaviju, objavila nekoliko dječjih pjesama, a okušala se 2018. i u svijetu odraslih, pošto je nastupila na Monteviziji i otpjevala “Dušu mi daj”.
Svijetla Evrope i Eurosong tada su joj izmakli, ali sada uživa u magičnom Beču – gradu muzike, utočištu velikana Ludviga van Betovena, Volfganga Amadeusa Mocarta…
“Tačno je prošlo godinu od saznanja da sam ispunila sve kriterijume za upis na univerzitet, a počela sam da studiram u oktobru prošle godine. Posljednjih 365 dana je donijelo velike promjene mom životu. Počela sam da studiram i živim daleko od kuće, što je za mene i dalje veliki izazov. I te kako smatram da sam povukla pravi potez, jer već sada vidim ogroman napredak”, počinje Lorena prvo javljanje za CdM iz Austrije.
Rad, pa rezultat
Pred odlazak u Beč po novi život, između ostalog, Lorena je zahvalila profesorici Marini Cuci Franović što je bila uz nju, pratila njen rad i podržavala je. Kako bi uspješno osvojila naredni stepenik, Lorena je morala da se pomiri sa tim da je ljubav prema muzici samo dodatni plus, ali da su trud i upornost glavni aduti.
Period pripremanja prijemnog ispita, podsjeća muzikalna Podgoričanka, bio je veoma stresan zbog prirodnog straha od mogućeg neuspjeha.
“Tada mi je svaki vid podrške neizmjerno značio, od porodice i prijatelja, pa i od profesorice. Bez ljubavi prema muzici ovo ništa ne bi bilo moguće, zato što je puno rada i odricanja potrebno da bi se došlo do napretka i uspjeha. Taj rad ne pada teško kada u nečemu istinski uživate, ali isto tako bez njega ne možemo očekivati prave rezultate”, Lorenino je naravoučenije.
Nije teško pogoditi da je i Lorena jedna od onih najvećih crnogorskih bisera iz različitih oblasti koji u potrazi za obrazovanjem i karijerom rano napuštaju domovinu. A opersko pjevanje, nažalost, u Crnoj Gori nije na nivou koji bi zadovoljio Lorenine apetite.
“Glavna ideja kada sam odlučila da želim da nastavim školovanje van granica države je želja za razvojem. Želim da se bavim muzikom i operskim pjevanjem, za šta su mi uslovi u inostranstvu neuporedivo kvalitetniji. Prelomni trenuci kad sam otišla od kuće su bili teški, ali vremenom se polako privikavam, jer sam svjesna da u svakoj odluci ima dobrih, a i onih lošijih strana”, priča Lorena.
Privikavanje koje Lorena pominje naročito se odnosi na dio u vezi sa učenjem jezika. Iako muzika važi za najuniverzalniji na svijetu, naša sagovornica podsjeća da bez dobre komunikacije sa onima od kojih upija znanje ništa ne bi bilo moguće, te je zasukala rukave.
“Na početku nije ništa jednostavno dok se ne uhodamo i ne shvatimo kako šta funkcioniše. Moj standardni radni dan počinje odlaskom na fakultet, uz obavezan kvalitetan doručak. Tamo obično imam predavanja i časove do predveče, poslije čega idem kući da spremim nešto za ručak. Nakon male pauze, slijedi vježbanje i pripremanje za sjutrašnji radni dan. Moj najveći izazov je definitivno jezik. Mora proći određeni period da možete bez problema razumjeti profesore, kolege i prijatelje sa različitim dijalektima”, otkriva nam Lorena.
Kulturni progres
Maltene na prvom koraku u Beču pred Lorenom su bili mnogi benefiti života u razvijenoj evropskoj sredini. Za početak, vrstu muzike koju preferira više nije morala da sluša samo uz pomoć slušalica, a život u takvoj sredini počeo je da je mijenja iz korijena.
“S obzirom na to da su klasična muzika i kultura u Beču mnogo prisutniji nego kod nas, samim tim se i moje viđenje muzike mijenja. Svake večeri se održavaju koncerti i opera, gdje svi ljubitelji kvalitetne muzike imaju priliku da to čuju. U Crnoj Gori ovaj žanr mogu slušati samo na slušalicama, jer događaja koji nju promovišu, nažalost, nema dovoljno. U tome se ogleda velika razlika”, navodi Lorena.
Prelazak iz zabavne muzike, u kojoj se odlično snalazila, u apsolutno drugačiji žanr, Loreni je donio ogromnu satisfakciju. Sudeći po načinu na koji želi da gradi karijeru, izgleda da je opera uspjela da nadjača prvu ljubav.
“Ja ću se uvijek držati one – nikad ne reci nikad. Zabavna muzika je moja prva ljubav koja uvijek ostaje u srcu. Trenutno sam se potpuno posvetila tom drugom žanru, planirajući da se njime bavim u budućnosti, ali se nikad ne zna gdje će nas odvesti životni putevi”, dodaje Lorena.
Gdje god da završi na tom putu, Podgoričanka bi voljela da uz sebe ima status pjevačice klasične muzike. Ta želja, imajući u vidu aktuelne prilike na domaćoj pozornici, svakako je automatski lišava mogućnosti da put trenutno gradi u domovini. Lorena žali zbog toga i poput mnogih saboraca sa kojima dijeli iste muke mašta o drugačijoj Crnoj Gori.
“Samim tim što studiram klasično pjevanje želim da to bude moj poziv u budućnosti. Crna Gora će zauvijek biti moj dom, jer sam tu odrasla sa najvoljenijima. Da postoji mogućnost da se bavim operskim pjevanjem u rodnom kraju zasigurno da bih željela da se vratim i tu nastavim život. Nažalost, te mogućnosti trenutno nisu dostupne, ali se nadam da će se jednog dana i naša umjetnička scena obogatiti za još jedno muzičko polje, jer kao zemlja zaslužujemo kulturni progres i širenje umjetničkih pravaca”, zaključuje Lorena.
Izvor: CDM
