Foto: FCJK
Sa Fakulteta za crnogorski jezik i književnost FCJK upozorili su da inicijativa za izjednačavanje srpskog i crnogorskog jezika otvara ustavno pitanje u završnici evropskih integracija i može postati sredstvo političkog pritiska na državu.
Fakultet za crnogorski jezik i književnost (FCJK) ocijenio je da peticija kojom se traži izjednačavanje srpskog sa crnogorskim jezikom, kao i kampanja „Srpski4EU”, predstavljaju pokušaj uslovljavanja evropskog puta Crne Gore otvaranjem identitetskih i ustavnih pitanja u završnici pristupnih pregovora.
U saopštenju te ustanove navodi se da je peticija Skupštini Crne Gore podnijeta 16. novembra, istoga dana kada je pokrenuta i kampanja za prikupljanje potpisa, a da se njenim zahtjevima pitanje službenog jezika povezuje sa Ugovorom o pristupanju Evropskoj uniji.
„U završnici pristupnoga procesa njeni autori otvaraju pitanje službenoga jezika i vezuju ga za Ugovor o pristupanju, pa najvažniji državni posao ove generacije pretvaraju u taoca identitetskoga spora”, ocijenili su iz FCJK.
Iz te ustanove smatraju da se peticijom pokušava izvršiti pritisak na državu, uz zahtjev koji Skupština ne može ispuniti bez promjene Ustava.
Podsjećaju da član 13 Ustava Crne Gore propisuje da je crnogorski jezik službeni, dok su srpski, bosanski, albanski i hrvatski u službenoj upotrebi.
Kako ističu, promjena te ustavne odredbe zahtijevala bi dvotrećinsku većinu svih poslanika, a potom i podršku najmanje tri petine svih upisanih birača na referendumu.
„Zato promjenu Ustava i ne predlažu. Traže prečicu: da Skupština djeluje iz svoje nadležnosti, uz pozivanje na član 15, koji uređuje pristupanje Evropskoj uniji, a ne jezik”, navodi se u saopštenju.
Iz FCJK poručuju da parlament nema ovlašćenja da zakonom, zaključkom ili pregovaračkom pozicijom jednom jeziku dodijeli status koji mu Ustav ne priznaje, te da bi takav pokušaj predstavljao kršenje načela ustavnosti i zakonitosti.
Osporavaju i tvrdnje da Evropska unija zahtijeva ili omogućava promjenu statusa jezika na način predviđen peticijom.
„Unija ne određuje službene jezike svojih članica: jezički režim njenih institucija utvrđuje Savjet jednoglasno, polazeći od jezika koji država po sopstvenome ustavu ima kao službeni”, naveli su iz Fakulteta.
Kao primjer navode Finsku, Irsku, Maltu i Belgiju, ističući da te države svoj jezički režim uređuju ustavnim odredbama, dok je na Malti za uvođenje novog službenog jezika potrebna dvotrećinska većina svih poslanika.
Iz FCJK smatraju i da inicijativa nije usmjerena na zaštitu prava govornika srpskog jezika, već na zahtjev za posebnim statusom jednog od jezika koji su Ustavom već prepoznati kao jezici u službenoj upotrebi.
„Ovo nije borba za prava. Peticija se poziva na ‘osnovno pravo’, a ne navodi nijedno koje je govornicima srpskoga jezika uskraćeno. Srpski je po Ustavu u službenoj upotrebi, a ćirilica i latinica su ravnopravne”, ističe se u saopštenju.
Dodaju da bi se traženim izjednačavanjem jedan jezik izdvojio u odnosu na bosanski, albanski i hrvatski, koji imaju isti ustavni status.
Posebno ukazuju na to što se u tekstu peticije crnogorski jezik ne pominje imenom, već opisuje kao „drugi po zastupljenosti jezik u zemlji”.
„Službeni jezik nosi ime države, a ne jednoga naroda, jer je Crna Gora Ustavom određena kao građanska država, i nikakav popisni procenat to ne mijenja”, poručuju iz FCJK.
Upozoravaju i da bi potpisi građana mogli biti iskorišćeni kao sredstvo političkog pritiska, iako zahtjev, kako tvrde, ne može dovesti do promjene ustavnog statusa jezika.
Fakultet je pozvao Skupštinu Crne Gore i njen Ustavni odbor da inicijativu odbiju kao ustavno nedopuštenu, dok od Vlade i svih parlamentarnih stranaka koje se zalažu za evropski put očekuju da se o ovom pitanju jasno i bez odlaganja izjasne.
„Ko danas otvara član 13 Ustava, zatvara Crnoj Gori vrata Evropske unije”, zaključuje se u saopštenju Fakulteta za crnogorski jezik i književnost sa Cetinja.
Izvor:CDM


