Čak 97,1% trenera smatra da njihova uloga prevazilazi podučavanje sportskim vještinama i da
treba da doprinesu razvoju djeteta kao osobe, dok polovina prepoznaje potrebu za dodatnom
edukacijom iz dječje psihologije. To pokazuju rezultati upitnika „Iskustva, potrebe i izazovi u
radu sa djecom“, koji su sproveli Udruženje Roditelji i Fudbalski savez Crne Gore.
Udruženje Roditelji i Fudbalski savez Crne Gore drugu godinu zaredom sarađuju na
unapređenju uslova za bavljenje sportom među najmlađima, sa posebnim fokusom na
pedagoški pristup i podršku njihovom cjelokupnom razvoju. Nakon što su u prethodnom
ciklusu u fokusu bila iskustva roditelja i djece, ovog puta istraživanje je bilo usmjereno na
perspektivu trenera koji sa djecom rade svakodnevno.
Upitnik su popunila 102 trenera iz 18 opština u Crnoj Gori. Pitanja su obuhvatila pristup radu
sa djecom, komunikaciju sa roditeljima, uslove rada, podršku klubova i oblasti u kojima
treneri prepoznaju potrebu za dodatnim znanjem.
Na osnovu rezultata, Udruženje Roditelji i Fudbalski savez Crne Gore prepoznaju važnost
dodatnog ulaganja u edukaciju trenera, jasnijih smjernica za komunikaciju sa djecom i
roditeljima, definisanje procedura za rješavanje konflikata i većeg uvažavanja dječijeg
iskustva u sportu.
Uspjeh i rezultati važan su dio sporta, ali ne bi trebalo da budu jedino mjerilo njegovog
kvaliteta. To smatraju i treneri, od kojih je 64,7 % navelo da im je u radu najvažnije da djeca
zavole sport.
Zadatak sporta je da djeci pruži prostor u kojem će učiti, napredovati, graditi odnose i osjećati
se prihvaćeno. Da bi se to ostvarilo, potrebni su podrška trenerima, partnerstvo sa roditeljima
i jasna posvećenost klubova dobrobiti svakog djeteta, na što ukazuju i rezultati ovog upitnika.
Disciplina kao izazov
Nedostatak koncentracije kod djece najčešća je poteškoća u radu na treninzima – prepoznaje
je 68,6% anketiranih trenera. Istovremeno, 34,3% navodi da često ili veoma često povisi ton
kada pokušava da uspostavi disciplinu.
Ovi odgovori otvaraju prostor za razgovor o tome kako postaviti jasne granice, zadržati pažnju
djece i održati disciplinu bez narušavanja njihovog samopouzdanja. Ohrabruje podatak da se
91,2% trenera slaže da se može biti strog bez ponižavanja djeteta, dok 88,2% smatra da
trener treba da prizna kada pogriješi.
Polovina trenera želi dodatno znanje iz dječije psihologije
Dječiju psihologiju kao oblast u kojoj im je najpotrebnija dodatna edukacija izdvaja 50%
ispitanika. Slijede motivacija djece (31,4%), rad sa talentovanom djecom (30,4%) i rad sa
djecom različitih sposobnosti i potreba (25,5%). Trenerima je, kako su naveli, osim njihove
stručnosti kao sportskih radnika, važno i da što bolje razumiju dječiji razvoj, motivaciju,
ponašanje i načine komunikacije sa djecom, za šta im je potrebna dodatna podrška.
Važnost odnosa sa roditeljima
Iako 90,2% trenera komunikaciju sa roditeljima ocjenjuje kao uglavnom dobru ili veoma
dobru, odgovori pokazuju da postoje osjetljiva pitanja koja mogu dovesti do nesporazuma.
Među njima su roditeljska očekivanja, vrijeme koje djeca provode u igri tokom utakmica i
takmičenja, kao i izbor djece za utakmice.
Posebno je značajno što 80,4% trenera smatra da roditelji mnogo ili presudno utiču na to
kako dijete doživljava sport, dok 76,5% navodi da često ili veoma često primjećuje roditeljski
pritisak na djecu da budu uspješnija.
Potrebna jasnija pravila
Rezultati upitnika ukazuju i na potrebu za unapređenjem organizacione podrške trenerima.
Dok 76,5% ispitanika smatra da su pravila i očekivanja kluba ili sportske škole uglavnom ili
veoma jasno definisani, 23,5% navodi da ne postoje procedure za rješavanje nesuglasica i
konflikata između trenera, djece i roditelja. Dodatnih 33,3% nije sigurno da li takve procedure
postoje.
Najveći izazovi u radu
Odgovarajući na pitanje o najvećem izazovu u radu sa djecom, veliki broj anketiranih trenera
naveo je pažnju, koncentraciju, motivaciju i angažovanost djece. Pominju se i disciplina i
poštovanje uputstava, ali i potreba da se trening prilagodi djeci različitog uzrasta, karaktera i
nivoa sposobnosti, te problem sa velikim grupama. Dio odgovora pruža širi fokus van
ponašanja djeteta i ukazuje i na roditeljska očekivanja, veličinu grupa, nedostatak vremena za
individualniji pristup, opremu i uslove za rad.
Autor:radiotitograd,me
