Obrazovni sistem mora odgovoriti na izazove digitalnog doba i osposobiti mlade da kritički razumiju sadržaje kojima su svakodnevno izloženi na društvenim mrežama. U vremenu kada algoritmi, vještačka inteligencija i influenseri sve intenzivnije oblikuju informisanje, uvjerenja i ponašanje građana, medijska pismenost postaje važan mehanizam zaštite od dezinformacija i manipulacija. Zato ona ne smije ostati na nivou pojedinačnih projekata i radionica, već mora postati sastavni dio obrazovnog sistema i javnih politika, poručeno je sa drugog dijela konferencije o medijskoj pismenosti „Provjeriti, razumjeti, vjerovati“, koju je danas u Podgorici organizovao Centar za građansko obrazovanje (CGO) u okviru programa MEdIA – Lit, uz podršku Evropske unije i Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa NVO Vlade Crne Gore.
Panel „Medijska pismenost u eri beskonačnog skrolovanja“ otvorio je pitanja uticaja algoritama društvenih mreža na informisanje, oblikovanje stavova i društvenu polarizaciju, odgovornosti digitalnih platformi i obrazovnog sistema, kao i raskoraka između samopouzdanja građana i njihovih stvarnih sposobnosti da prepoznaju dezinformacije. Posebna pažnja posvećena je uticaju TikToka, Instagrama i influensera na mlade, ali i pitanju koliko je obrazovni sistem Crne Gore spreman da odgovori na promjene koje donose vještačka inteligencija i digitalne tehnologije.
Draško Jabučanin, analitičar Digitalnog forenzičkog centra (DFC), ukazao je na mehanizme kojima se strani narativi, kroz koordinisano djelovanje različitih aktera i digitalnih kanala, prenose u lokalni kontekst i mogu uticati na društvenu stabilnost. „Rybar je ozbiljna priča i djeluje kroz više kanala. Dnevno generišu oko 25 videa, sa prosječnim brojem pregleda od oko 140.000 po videu. U Crnoj Gori nijesu bili posebno zastupljeni sve do 2024 – 2025. godine, kada su počeli da organizuju obuke za lokalne novinare i analitičare. Ti video-sadržaji dolaze do određenog broja korisnika, botova koji dodatno šire narative i prilagođavaju ih lokalnom kontekstu. U tom trenutku dolazi do prenosa narativa u društvo, što može dovesti do destabilizacije“, objasnio je Jabučanin. Naglasio je i da se koordinisane kampanje uticaja ne mogu razumjeti samo kroz pojedinačne objave, već je potrebno pratiti njihove izvore, obrasce širenja i međusobnu povezanost aktera. Zato je medijska pismenost neodvojiva od kritičkog mišljenja, a prepoznavanje organizovanih manipulativnih aktivnosti zahtijeva saradnju institucija, medija i građana. Jabučanin je ocijenio da manipulativni sadržaji stranih aktera na Instagramu i TikToku za sada nijesu posebno izražena prijetnja u Crnoj Gori, što bi moglo biti povezano i sa veličinom domaćeg tržišta. „Pokušaja je bilo, ali građani te sadržaje nijesu prepoznali kao dovoljno zanimljive. Ipak, sigurno je da će ih biti i ubuduće, imajući u vidu da su TikTok i Instagram među najbrže rastućim društvenim mrežama“, kazao je on.
Radoje Cerović, psiholog, govorio je o tome kako društvene mreže i algoritmi utiču na ljudsku psihu, uvjerenja i ponašanje, posebno u okolnostima u kojima se značajan dio društvenih interakcija preselio u digitalni prostor. Upozorio je na posljedice hibridnog djelovanja i organizovanih kampanja uticaja, navodeći primjere širenja nepovjerenja prema vakcinaciji, organizovanog botovanja u regionu i više od šest miliona interakcija usmjerenih prema Crnoj Gori. Posebno se osvrnuo na fenomen „Overtonovog prozora“, odnosno pomjeranja granica onoga što se u javnom prostoru smatra prihvatljivim za raspravu. Ukazao je da se kroz takve procese i istorijski utvrđene činjenice mogu predstavljati kao otvorena pitanja. „Došli smo u situaciju da se o tome da li su Pavle Đurišić i Ratko Mladić zločinci razgovara kao da je riječ o otvorenom pitanju. Ne, o tome nema šta da se diskutuje, tu su stvari jasne“, poručio je Cerović. Objasnio je da manipulacija na društvenim mrežama često ne počiva na argumentima, već na izazivanju snažnih emocija, prije svega straha, koji može usmjeravati stavove i ponašanje građana. Kao primjere naveo je narative o protestima i migracijama, ukazujući da sadržaji ne moraju biti otvoreno politički da bi proizveli političke posljedice. „Dovoljno je izazvati strah i podstaći određene obrasce razmišljanja“, naveo je Cerović, ocjenjujući da takvi mehanizmi mogu doprinijeti jačanju ksenofobije i stavova zasnovanih na naglašenoj hijerarhiji i tradicionalizmu.
Tamara Pavlović, stručnjakinja za vještačku inteligenciju, objasnila je kako algoritmi utiču na izbor informacija koje svakodnevno dobijamo, posebno nakon razvoja velikih jezičkih modela i ubrzanog širenja primjene vještačke inteligencije. Pojasnila je da digitalne platforme analiziraju velike količine podataka o ponašanju korisnika kako bi im preporučivale sadržaje prilagođene njihovim interesovanjima i prethodnim aktivnostima. „Svaki naš korak na društvenim mrežama se bilježi i koristi kao podatak na osnovu kojeg algoritmi procjenjuju šta nas zanima i kakav sadržaj će nam ponuditi“, navela je Pavlović. Upozorila je da se takvi mehanizmi mogu koristiti i za političko targetiranje, naročito tokom izbornih kampanja, kada personalizovane poruke mogu uticati na percepcije i stavove birača. Govoreći o sadržajima generisanim vještačkom inteligencijom, istakla je značaj kritičkog mišljenja kao mehanizma zaštite, ali i aktivnijeg odnosa korisnika prema digitalnim platformama. Objasnila je da građani mogu uticati na preporuke algoritama podešavanjem interesovanja, ograničavanjem neželjenih sadržaja i korišćenjem dostupnih opcija za povratne informacije. „Svaki put kada označimo da nam neki sadržaj nije zanimljiv ili poželjan, algoritam dobija povratnu informaciju i prilagođava buduće preporuke“, kazala je Pavlović, podsjećajući da se i sistemi poput ChatGPT-a usavršavaju kroz mehanizme povratnih informacija i učenja.
Filip Jovanovski, doktorand komunikologije i saradnik u nastavi na Humanističkim studijama Univerziteta Donja Gorica, naglasio je da se medijska pismenost ne smije svoditi na tehničke vještine provjere informacija i prepoznavanja izvora, već mora obuhvatiti dublje razumijevanje medijskih sadržaja, ideologije, društvenih odnosa i načina oblikovanja javnog mnjenja. „To jeste važno, ali ona ne smije izgubiti svoju kritičku oštricu i sposobnost analize ideologije“, kazao je Jovanovski. Koristeći metaforu požara, upozorio je da se odgovornost za suzbijanje dezinformacija ne može prebaciti isključivo na pojedince, dok oni koji ih sistematski proizvode i šire ostaju izvan fokusa. „Doba postistine je požar koji postoji, a medijska pismenost jedan je od načina da ga gasimo. Međutim, imamo i piromane koji slobodno djeluju, regionalno i globalno, pa odgovornost za odbranu od dezinformacija ne možemo prebaciti isključivo na pojedince“, istakao je Jovanovski. Prema njegovim riječima, medijska pismenost mora dobiti veću psihološku i sistemsku dubinu, kako bi građani razumjeli ne samo mehanizme manipulacije već i sopstvene logičke greške, emocije koje utiču na prosuđivanje, kao i interese medija i njihovih vlasnika. Jovanovski je posebno ukazao na potrebu reforme obrazovnog sistema. „Znamo da naše obrazovanje nije prilagođeno vremenu u kojem živimo. Škola ne treba da bude neozbiljna, ali joj je potrebna nova formula – zanimljivost pomnožena sa vrijednošću daje rezultat. Ako je bilo koji od ta dva faktora nula, onda je i rezultat nula“, poručio je Jovanovski.
Konferenciju je zatvorio Nikola Obradović, saradnik na programima u CGO-u, ističući da su diskusije pokazale koliko je savremeno informisanje oblikovano uticajima koji često ostaju nevidljivi građanima – od vlasničkih struktura medija, političkih i ekonomskih interesa i stranih narativa do algoritama digitalnih platformi. „Štetni narativi danas se ne šire samo kroz tradicionalne medije, već se prilagođavaju društvenim podjelama i digitalnim platformama, često dajući prednost emocijama nad činjenicama. Zato nije dovoljno samo imati pristup informacijama, već je važno razumjeti odakle dolaze i koji interesi stoje iza njih“, poručio je Obradović. Naglasio je da medijska pismenost nije samo obrazovna potreba, već i preduslov demokratske kulture i odgovornog građanstva, koji podrazumijeva kritičko preispitivanje informacija, ali i sopstvenih uvjerenja. Ukazao je da odgovornost za suzbijanje dezinformacija zahtijeva zajedničko djelovanje medija, obrazovnog sistema, institucija i civilnog društva. „Cilj medijske pismenosti nije samo da naučimo da prepoznamo dezinformaciju, već da gradimo društvo u kojem je teže manipulisati građanima, a lakše donositi informisane i odgovorne odluke“, zaključio je Obradović.
Program Unaprijeđenje medijske i informativne pismenosti za demokratsko angažovanje – MedIA-Lit CGO sprovodi u partnerstvu sa Helsinškim odborom za ljudska prava u Srbiji, Helsinškim odborom za ljudska prava u Sjevernoj Makedoniji, Tirana centrom za novinarsku izvrsnost i Atlantskom inicijativom, uz podršku Evropske unije i Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa NVO Vlade Crne Gore.
Nikola Đurašević, saradnik na programima
